Kruno Simon:”Torino je najemotivniji trenutak moje karijere”

Osvajač prvenstva Turske i finalist ovogodišnje Eurolige s turskim Anadolu Efesom, Kruno Simon, bio je gost u podcastu Sportskih novosti. Progovorio je o odličnoj sezoni, Shaneu Larkinu, hrvatskoj reprezentaciji i brojnim drugim temama…

Kruno, iza tebe je iznimno uspješna sezona?

-“Ove sezone ostvario sam svoj san, finale Eurolige smo nažalost izgubili, ali nadam se da ću do kraja karijere još jednom imati ovakvu sezonu. Ovo je period karijere u kojem najviše uživam u košarci.”

Ugovor s Efesom traje i dalje?

-“Prije Final foura produžio sam ugovor. Super smo ekipa i drago mi je što ostajem. Larkin vjerojatno ostaje, Micić, Dunston i ja sigurno. Uz poneko pojačanje vjerujem da ponovno možemo na Final four Eurolige.”

Shane Larkin?

-“Ovo što je on igrao u drugom dijelu sezone nisam u životu vidio. Odigrao je takvih 7-8 utakmica, onih najbitnijih, na nestvarno visokom nivou. Momčadi i igrači su se posebno spremali za njega, ali pomoći nije bilo. U očima protivnika vidio se strah i respekt. On neće ići u NBA zbog par stotina tisuća eura više, on želi i tamo igrati. Ako mu se ne ponudi ta opcija, ostati će u Efesu jer voli grad i klub.”

S 26-27 godina još si igrao u KK Zagreb. Jesi li tada vjerovao da ćeš zaigrati finale Eurolige?

-“Iako sam bio osporavan s mnogih strana, ja sam vjerovao u sebe i svoje mogućnosti. Vjerovao sam da mogu imati veliku karijeru.”

Kroz cijelu karijeru sloviš za izvrsnog napadača, dok u obrani nije baš tako?

-“Istina, to je većinom bilo mojom krivicom. Mislio sam da je dovoljno ubaciti 20 poena pa malo lakše igrati u obrani. Danas znam da to nije istina. Na ovoj razini nema šlepanja u obrani i značajno sam podigao taj nivo igre.”

Sjećanja na finale Kvalifikacijskog turnira za OI?

-“Emotivno sigurno najveći trenutak karijere. Neusporedivo je igrati u reprezentaciji i klubu, kada su u pitanju osjećaji. Put busom od Torina do Zagreba mi je draži i od otvaranja samih Olimpijskih igara.”

Koliko često se prisjetiš četvrtfinala OI protiv Srbije?

-“Koliko mi je Torino najdraži, toliko mi je to četvrtfinale najtužnije iskustvo u karijeri. Momčad u koju nitko nije vjerovao je došla na jednu loptu od polufinala Olimpijade, to je najveća žal koju osjećam.”

Jesi li očekivao da će se nakon takvih nastupa dogoditi ovakav crni scenarij s našom reprezentacijom?

-“Naravno da nisam. Olako smo se riješili igrača koji su nam puno dali i koji su ipak klasa prema ovima koji su igrali. Ukić je često osporavan, ali on je naš daleko najbolji playmaker. Uz sve to smo podcijenili smo protivnike, to su sve zemlje u kojima se puno ulaže u košarku.”

Rođeni si Zagrepčanin, planiraš li do kraja karijere zaigrati doma?

-“Plan je bio da se vratim u KK Zagreb, ali svi znamo kako su Mravi završili. Kao klinac odrastao sam na Ciboninim euroligaškim utakmicama i sigurno bi htio zaigrati jednu sezonu za Vukove. Sve ovisi koliko će moje tijelo moći, vratit ću se ako osjetim da mogu pomoći. Ne želim da netko priča, vidi ga, ima 70 godina i došao je uzeti još par tisuća eura.”

Cijeli razgovor pogledajte na:https://m.youtube.com/watch?v=sXauDqGlJno