Odlazak Cedevite prilika Zadru, Ciboni i ostalima?

Array

Odlazak Cedevite, kakvu smo poznavali, iz Hrvatske ne mora nužno biti gledano u negativnom kontekstu. Ideja Vitamina u RH bila je dobro zamišljena u teoriji. Međutim, mnogo puta se skrenulo u pogrešnom smjeru i takve kritike se nisu znale prihvatiti ili pokušati promijeniti na bolje. Kombinacija javnog nezadovoljstva, nedovoljne podrške lokalnih vlasti i nemogućnost održavanja i stvaranja navijačke baze rezultirala je odlaskom u Sloveniju. Istina, navijačku bazu ne možeš ni stvoriti kada svake godine mijenjaš 7-8 igrača pa se zainteresirana publika svake jeseni mora navikavati na nove Amerikance na kojima je vidljivo da su došli odraditi posao i “uzeti kesu”. (op.a vreću novca).

Hejteri kažu njihove pare, njihov izbor. To nitko ni ne osporava jer imaju pravo raditi što žele. Ipak, ostaje isti osjećaj kao da podvališ maloj bebi limun. Kada pogledamo rezultat zadnjih deset godina i produkte koji su ostali hrvatskoj košarci-hrvatskoj reprezentaciji, ne dolazimo baš do nekih velikih rezultata:


Rezultat je dobra prezentacija u hrvatskom prvenstvu i ABA ligi uz jedan vrhunski rezultat u Europi (F4 Eurokupa još u vrijeme Ace Petrovića koji je izgleda stvoren za pronalazak pravih Amerikanaca – Diddy Draper). Hrvatska reprezentacija imala je neke koristi jedino od navedenog Amerikanca (u eri kad smo bili 4. u Europi na Eurobasketu u Sloveniji). Nitko od ostalih nije bio toliko važan kotačić u reprezentaciji, osim možda Roka Ukića (i par drugih prolaznika) koji je kratko boravio u Cedeviti i koji je “splitskim putem” postao odličan europski košarkaš.

Cedevita je uložila puno novca, ali potrebno je puno strpljenja za neke rezultate. U mlađim kategorijama reprezentaciji su ponudili dosta kvalitete, ali u seniorskoj to ipak nije slučaj. Rezultat svega su 2 NBA igrača, odnosno BiH reprezentativca (Džanan Musa i Jusuf Nurkić). Da se razumijemo, nije to nešto loše jer drugi klubovi nisu ponudili-proizveli ni u pola manje proteklih 4,5 godina, pa makar to bili kasnije reprezentativci susjednih zemalja….osim možda Yannicka Frankea 😉


Što nas čeka u idućoj sezoni

Mnogi će reći da je još vrlo rano za prognozu. Dubrava mijenja Cedevitu. Sprema se egzodus mladih igrača koji ne žele igrati C ligu-Centar. Cibona, Zadar, Split, Šibenik, Škrljevo i ostali imat će priliku u nešto slabijoj konkurenciji. No, to nužno ne mora biti slabija konkurencija ako ti isti klubovi iskoriste vjerojatno bivše Vitamine. Moguća je obostrana korist. Veća minutaža, ozbiljnija uloga u momčadi i netko bi uskoro mogao uspjeti na višem nivou negdje u Europi.

U smislu kvalitete Premijer liga je dosta “opala” odlaskom Cedevite. Standardi i kriteriji će biti niži. Novca za izlaske u Europu nema pa je to prilika da se naši klubovi godinu-dvije strpe i pokušaju na pametniji način doći do rezultata. Zanimljivo, klubovi poput Partizana i dan danas uspijevaju pronaći igrače na kojima će zaraditi odštetu od transfera, dok hrvatski klubovi nisu još u stanju dovesti pravog stranca i potpisati kvalitetan ugovor, a nisu u stanju nešto ni proizvesti. Sada će to ipak biti lakše jer je bilo opće prihvaćeno mišljenje da Cedevita pokupi sve mlade igrače koji nešto vrijede.

Postavlja se zapravo pitanje koliko su uopće naši klubovi bili usmjereni u domaću proizvodnju? Novca za neka pojačanja nema. Redovna plaća u hrvatskoj košarci je rijetkost pa dolazimo do još jednog paradoksa…

Jake škole iz dalmatinskih košarkaških baza su uvijek nudile veliki broj potencijalnih seniorskih reprezentativaca, regije Istra-Kvarner i Slavonija treba pokušati maksimalno oživjeti, a to već ulazi u sferu djelovanja HKS-a…

Pogled na seniore

I u Hrvatskoj su agencije i agenti uzeli maha u sve većoj konkurenciji. Borba za igračima je sve veća pa je još nepoznato s kakvim će rosterima u listopadu istrčati Cibona, Split, Zadar, Šibenik i drugi. Split par godina funkcionira u skladu s mogućnostima i to je zapravo dobra pouka u odnosu na ono razdoblje kada se nije moglo plaćati neka strana imena. Cibona i Zadar trebaju zaboraviti na kosture u ormaru i neka interna razilaženja koja su više uzrokovana sudarom ega. Jedan dobar rezultat protiv nezainteresirane Cedevite nije nikakvo mjerilo već samo pokazatelj da se može igrati protiv individualno jačih protivnika. Juniorska generacija Cibone ima pravu priliku za minutažu i seniorski razvoj te bi bila velika šteta to upropastiti. Zadrani se također trebaju trgnuti jer su sada vidljive kadrovske pogreške. Šibenik je u neizvjesnosti i još se ne zna koji su “sponzori navodno” zainteresirani za ulaganje u klub. Ostali klubovi poput Škrljeva, Zaboka i drugi u post-Cedevita eri imaju mogućnost jačanja mlađeg kadra, u slučaju da budu imali što za ponuditi tim mladim igračima.

 

 

*Mišljenje i stavovi su autorovi i nemaju veze sa stavovima redakcije portala Crošarka

Related Articles