Povijest košarkaških pravila: Dio treći (od 1984. do danas)

Kao što ste mogli pročitati, u svijetu europske košarke bilo je pregršt promjena pravila kroz povijest, a ništa drugačije nije ni danas. U prvom smo dijelu pisali o razdoblju do 1960. godine, kada je košarka još poprilično bila kruta, a pravila pomalo i smiješna. U drugom dijelu, do 1984. godine, već smo mogli vidjeti kako pravila dobivaju svoju glavu i rep te kako to već počinje ličiti na košarku kakvu danas poznajemo. U ovom, zadnjem dijelu, prisjetit ćemo se kako su se pravila razvijala posljednjih 30 godina te kako su utjecala na razvoj igre danas.

Spomenuli smo da se 1984. uvelo jedno od najbitnijih pravila koje će zauvijek promijeniti način igranja košarke, a to je bila trica. Nakon uvođenja te linije na 6,25 metara od koša u košarci se počeo mijenjati cijeli koncept napada i obrane, a dobri šuteri konačno su bili nagrađeni kada su preuzeli rizik šutiranja iz velike udaljenosti, što je do tada bilo potpuno nerezonski i neisplativo.

Samo dvije godine poslije, 1986. dolazi opet do promjene pravila o zamjeni igrača. Na svakom turniru koji ima više od tri utakmice sada se smjelo mijenjati do sedam igrača. Do tada je bio slučaj da se sedam igrača može zamijeniti samo ako je turnir imao više od pet utakmica.

Nažalost, o razdoblju između 1986. i 2000. godine nismo uspjeli pronaći kojih je točno godina došlo do izmjene kojeg pravila, a tih podataka čak nema niti na stranicama FIBA-e, pa ćemo samo navesti promjene koje su se dogodile. Izmjena pravila koju ćemo prvu spomenuti upravo je ova iz prethodnog odlomka. Negdje u ovom razdoblju broj zamjena igrača postao je neograničen, bez obzira na broj utakmica u turniru ili važnost utakmice općenito. Zatim pravilo u kojem igrač šutira drugo slobodno bacanje samo ako je pogodio prvo, također je ukinuto, a uveden je današnji sistem: dva slobodna bacanja prilikom šuta za 2 poena, tri prilikom šuta za 3 poena te jedno ukoliko igrač zabije koš pod prekršajem.

Došli smo konačno i do novog tisućljeća. 2000. godine vrijeme za napad jedne momčadi prestaje biti 30 sekundi i uvodi se novo ograničenje od 24 sekunde. Uvođenjem tog pravila napadi su postali brži, a igra zanimljivija za gledanje. Pravilo od maksimalnih 10 sekundi na svojoj polovici terena također biva skraćeno, i to na 8 sekundi kako je i danas. Te je godine uvedeno još jedno pravilo koje je danas jedno od glavnih pravila koje košarku razlikuje od većine sportova. To je, naravno, podjela trajanja utakmica na četiri dijela, odnosno uvođenje četvrtina. Do 2000. godine igrala su se dva perioda po 20 minuta, a od tog trenutka se igraju četiri perioda po 10 minuta. Tada je uvedena i strelica koja sudcima pomaže odrediti čiji je posjed lopte (ekipa koja je imala prvi posjed u prvoj četvrtini imat će i u trećoj, osim ako u međuvremenu nije dosuđena mrtva lopta).

 

Pravilo koje je ženama košarku učinilo zabavnijom dolazi 2004. godine. Uvedena je posebna, manja i lakša lopta kojom će žene igrati košarku na svim natjecanjima. Takvom loptom također počinju igrati i mlađi uzrasti do 12 godina starosti. Osim toga, uvedeno je pravilo kako na svakoj košarkaškoj utakmici obavezno moraju biti tri sudca, radi kvalitetnijeg suđenja i lakšeg donošenja sudačkih odluka. Dvije godine kasnije uvodi se pravilo koje istim tim sudcima omogućuje još lakše donošenje ispravne odluke, a to je korištenje digitalne opreme. Dakle, od 2006. godine sudcima je dozvoljeno da na kraju svake četvrtine, u slučaju nedoumica, odluče je li igrač izbacio loptu prije ili poslije isteka vremena.

Došli smo u razdoblje bliske nam prošlosti, a time i u razdoblje pravila kojih se svi sjećamo te po kojima je nemali broj nas i igrao ili još uvijek igra. Ne tako davne 2008. godine uvedeno je pravilo da svaki prekršaj iza leđa ili u ravnini protivničkog igrača bude kažnjen nesportskom greškom, ako je prekršaj napravio posljednji obrambeni igrač kako bi spriječio kontranapad. Ukida se pravilo „zadnjeg polja” u situaciji kada igrač u polju uhvati loptu na način da je primi dok preskače iz jednog polja u polje napada, dakle dok je u zraku. Igrači više ne smiju nositi majice ispod dresa, a svako agresivno mahanje laktovima sudi se kao tehnička greška.

2010. godine FIBA donosi nekoliko pravila po uzoru na NBA ligu, a toga se sigurno još uvijek nerado sjećaju uprave manjih hrvatskih klubova, koje su za to morale izdvojiti pristojnu svotu novca. Naime, riječ je o promjeni trapezoidnog oblika reketa u pravokutni, promjene udaljenosti trice sa 6,25 na 6,75 metara, uvođenje polukruga ispod obruča u kojem se ne smije suditi napadački prekršaj te uvođenje napada u trajanju 14 sekundi. Ovo posljednje pravilo najteže je palo igračima. Od tog trenutka svaki prekid igre (osim auta i timeouta) koji se dogodi u vremenu kada napadačka momčad ima ispod 14 sekundi vremena do isteka napada,  vrijeme se ne vraća na početnih 24, nego na 14 sekundi.

Posljednji put do promjena pravila došlo je ranije ove godine, a u primjeni su od 1. listopada – dakle, ni punih mjesec dana. Ukinuta je strelica na zapisničkom stolu, a sada momčad koja prva ima posjed lopte imat će prvi posjed i u zadnjoj četvrtini. Problem mrtve lopte bit će riješen podbacivanjem u krugu slobodnih bacanja, a prilikom dosuđivanja tehničke greške protivnik će bacati samo jedno slobodno bacanje umjesto dva. Također, novost je i uvođenje malog timeouta od 30 sekundi. Tako će svaki trener u prvom poluvremenu imati na raspolaganju jedan veliki timeout od 60 i jedan mali od 30 sekundi. U drugom poluvremenu treneri će moći dvaput zvati timeout od 60 i jednom od 30 sekundi. U napomeni stoji da će svaka momčad u zadnje dvije minute posljednje četvrtine na raspolaganju imati maksimalno jedan predah od 60 i jedan od 30 sekundi.

I kada smo svi pomislili da je tu konačno kraj, vjerovali ili ne od 1. listopada 2014. novih pet pravila stupilo je na snagu. O njima smo već pisali, a možete ih pročitati ovdje.

Nakon ova tri iscrpna članka vrijeme je da donesemo i neki zaključak. Od jednostavnih pravila koja su u počecima težila boljoj i zanimljivijoj košarci, došli smo do novijeg vijeka gdje nam tehnologija omogućuje ono što je nekada bilo nemoguće, a to ne znači da nužno pridonosi boljitku ovog predivnog timskog sporta. Od silnih promjena i nagomilavanja pravila igra često bude isprekidana, a nerijetko se utakmice svode na slobodna bacanja, timeoutove (TV-gledateljima reklame), a zbog prečestih „glupih“ prekršaja pravu igru niti ne vidimo.

S druge strane europska košarka sve je bliža američkoj, barem što se pravila tiče, a samim time sve više europskih igrača odlazi u NBA spremnije i potrebno im je puno manje vremena za prilagodbu. Hoćemo li jednoga dana gledati NBA i Euroligu po jednakim pravilima – ne možemo reći, ali to je pravac kojim ide europska košarka.