Splasnula euforija u čoporu Vukova

Cibona je u uvodna dva kola ABA lige upisala poraze, domaći protiv Mornara iz Bara i gostujući kod Cedevita Olimpije. Loš ulazak u sezonu zakamufliran je pobjedom protiv Zadra u domaćem prvenstvu, iako ona nema pretjeranu važnost.

Kao vatrogasno rješenje jučer je potpisan Toni Katić, košarkaš koji je prethodne četiri sezone nosio dres Cedevite, a kojeg su u većim ostvarenjima zaustavile ozljede. Hrvatski prvak u situaciji je kada otplaćuje duhove prošlosti, a za sadašnju momčad ostaju mrvice i sadašnje vodstvo tome nije krivo.  Međutim, nakon nenadanog naslova prošle sezone, u klub nije doveden nijedan veći sponzor, a kamoli generalni. Val euforije brzo je splasnuo, šampionska momčad se raspala, što i ne bi bio preveliki problem da su ti momci napravili iskorak u karijeri, a odlazak u Češku, Crnu Goru i ine zemlje koje su ipak, izvan kruga zemalja košarkaške kreme, to sigurno nije.

Kao prvi play ekipe potpisan je Litavac Sabeckis, ali potpisom Katića on je praktički otpisan. I novac ovdje ne igra glavnu ulogu, sasvim smo sigurni da Rogić i Ljubičić na playmakerskoj poziciji ne koštaju više od sadašnjeg dvojca Velićeve momačadi.

Modus operandi unazad par sezona je isti, kada zaredaju porazi, dovode se novi igrači i tako u krug. Gdje je tu odgovornost? Zamislite da vi na svome poslu pogriješite, a novo rješenje je dodatan trošak vaše tvrtke.

Kada se to počne propitkivati sljedeći korak je zabrana komunikacije (igrača Cibone s “određenim” medijima), pozivanje na demantij kada se dotakne u osinje gnijezdo znano nam još kao i transparentnost upravljanja i financiranja kluba.

Dok je prosječni navijač oglušio na obećanja o europskoj Ciboni, oni najvjerniji će se zadovoljiti eventualnim uspjesima u domaćem kupu i HT Premijer ligi. Međutim, nisu li zaslužili znati što će proizaći iz kuharice gradsko-privatnih sprega? Vrijeme je za desert, gorkih pelina su ionako siti.

Zašto vodstvu Cibone nije u interesu dijalog s navijačima, odgovor na to pitanje iz Savske 30 nikako da stigne…