Ženska seniorska reprezentacija ima novog i starog izbornika – Stipu Bralića. Na prijedlog Stručnog savjeta za žensku košarku, Upravni odbor HKS-a ga je nedavno imenovao za izbornika reprezentacije.
Stipu Bralića sigurno nije nužno detaljno predstavljati, dobro je to poznato ime u svijetu ženske košarke – bio je trener brojnih mlađih ženskih reprezentacija, a potom i godinama izbornik seniorske reprezentacije s kojom je izborio i povijesni nastup na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Nedugo zatim život ga je okrenuo prema muškoj košarci, no posljednje dvije sezone ponovno vodi svoj matični klub ŽKK Šibenik.
U svojstvu trenera Šibenika nalazi se i na završnici Kupa Ružica Meglaj-Rimac u Puli gdje je odvojio nekoliko minuta za ugodni razgovor na temu reprezentacije, reprezentativki i Stručnog savjeta za žesnku košarku.
Je li vam prijedlog članova Stručnog savjeta došao kao iznenađenje?
Nakon tri sezone u muškoj košarci, ovo mi je druga u povratku u žensku košarku u kojoj sam proveo najveći dio svoje karijere, i sigurno da mi nije preveliko iznenađenje, ali mogu reći da sam zaista sretan i ponosan što sam nakon šest godina ponovno izabran za izbornika reprezentacije. Nadam se da ćemo napraviti dobar posao i da ćemo tu žensku košarku dovesti na poziciju da budemo blizu ili pri vrhu zajedno s najboljim reprezentacijama u Europi.
Postoje li već planovi za reprezentaciju, a posebno s obzirom na činjenicu da se ove godine propušta Europsko prvenstvo?
Da, odradit ćemo pripreme u sklopu kojih bi trebali odigrati osam prijateljskih utakmica da provjerimo kandidatkinje za ono što je najvažnije, a to su kvalifikacijske utakmice u studenom. Protivnike još ne znamo jer će izvlačenje biti u toku Europskog prvenstva, no vrlo je bitno da provjerimo kandidatkinje za reprezentaciju, da vidimo kako će se snaći u malo drugačijem načinu igre koji ja preferiram. Ipak je od moje zadnje akcije prošlo šest godina, većina igračica koje su onda igrale su ili prestale igrati ili su na zalasku karijere i dosta je mladih cura koje preuzimaju vodeće uloge. Stoga je ovo ljeto i utakmice protiv ekipa koje će nastupati na Europskom prvenstvu i koje će biti u punoj formi dobra proba da vidimo gdje smo i tko koliko i što može.
Da li to znači da već postoji neki širi popis igračica?
Definitivni popis još ne postoji. Naravno da imam u glavi igračice koje bi sigurno trebale nastupiti, radi se o nekih 12 do 14 imena. Naravno, uvijek kad je riječ o reprezentaciji ima više desetaka raznih želja, a prostora samo za petnaestak na pripremama. Moja je ideja da igramo moderno i brzo i da pokušamo ritmom igre parirati najjačim europskim reprezentacijama koje pak imaju u svojim redovima gotovo sve igračice koje nastupaju godinama u Euroligi. Kao što sam rekao, ideja je da se suprotstavimo brzom igrom kao što smo to napravili na Europskom prvenstvu 2011 i na Olimpijskim igrama 2012, no vidjet ćemo na pripremama koliko možemo. Imamo perspektivnih igračica za koje smatram da to mogu odraditi i igrati dobru košarku.
S obzirom na to da ste i sami spomenuli da u drugim reprezentacijama određene igračice participiraju već godinama, razmišljate li o povratku nekih starijih igračica u reprezentaciju?
Prije odluke Upravnog odbora bilo je bespredmetno razgovarati o tome, no sigurno je da ću obaviti i te razgovore. Uvijek je spoj mladosti i iskustva dobar i normalno je da ćemo te iskusnije igračice zvati na pozicijama gdje nemamo baš mladih igračica. Ipak se nismo plasirali na Europsko prvenstvo dva puta zaredom, odemo i u zaborav i teško je onda nalaziti našim igračicama i trenerima posao u stranim klubovima u inozemstvu. Nažalost, nemamo hrvatski klub koji bi igrao jako europsko natjecanje, a cure jednostavno moraju igrati u jakim klubovima i skupljati potrebno iskustvo kako bi adekvatno igrale protiv drugih reprezentacija. Sada se treba plasirati i pojavljivati na velikim natjecanjima, a kad ste tamo, ako igrate dobro, uvijek je jedna lopta gore ili dolje ta koja vas može dovesti do vrhunskog rezultata.
Unazad godinu dana ste i član Stručnog savjeta za žensku košarku, kako vidite tu svoju ulogu?
Šest sam godina bio izbornik seniorske reprezentacije, mladu reprezentaciju sam vodio četiri-pet godina, vodio sam i juniorsku reprezentaciju, s Jollyjem (danas ŽKK Šibenik) i Gospićem igrao šest godina Euroligu i doista imam značajnog iskustva koje mogu pružiti kao prijedlog ili zapažanje. Tu su bivše vrhunske igračice koje su prošle sve – Žana Lelas, Koraljka Hlede, Korana Longin, Anđa Jelavić, zatim Danira Nakić (predsjednica Stručnog savjeta) koja je tri puta bila najbolja igračica Europe, potom prof. Dragan Milanović s Kineziološkog fakulteta koje je dugi niz godina bio u ženskim klubovima i reprezentacijama zadužen za fizičku pripremu i g. Ciglar, iskusni trener koji je 40 godina u košarci.
Uvijek je dobro kad se više mišljenja iznese za stolom s ciljem iznalaska pravog puta koji bi nam donio boljitak svima. Iskustva i znanja imamo, i iz svih tih razgovora se može doći do ideja koje će pridonijeti boljitku i dignuti žensku košarku na barem jednu ili dvije stepenice više.
I za kraj, možda je prerano, no postoje li već razmišljanja o ljudima koji će vas okružiti u reprezentaciji, stručni stožer?
Nisam još o tome razgovarao, ipak sam tek imenovan. Najprije trebam sjesti s ljudima u Savezu koji vode računa o ženskoj košarci i razraditi ideje i planove. Ima tu i dosta mladih i perspektivnih trenera kojima bi bilo veliko iskustvo da budu dio tima, da pogledaju što se događa na velikim natjecanjima, kako to izgleda s klupe, kako je s prve linije odmjeriti snage protiv najboljih europskih ili svjetskih košarkašica jer to je uvijek drugačije od dojma koji se može steći na televiziji.