Živimo u velikom košarkaškom tjednu. Jednom od onih velikih tjedana kada se prisjećamo legende koja bi za desetak godina vrlo lako mogla postati okosnica udžbenika iz povijesti za osnovne i srednje škole.
Dražena Petrovića mi, zaljubljenici u košarku pokušavamo živjeti stalno, bilo da prolazimo pored njegovih spomenika u Zagrebu, Šibeniku ili švicarskoj Lausanni, bilo da smo na jednoj Ciboninoj utakmici ili samo gosti u njegovu zagrebačkom muzeju. On je definitivno bio i ostao najbolji, sportaš je naše zemlje dvadesetog stoljeća i jedan od uzora svoj djeci s Baldekina kojima je, kako pjesma kaže, ostavio svoju dobrotu. Uz njega u istu rečenicu mogu još samo neki, među njima je i Krešo Ćosić, također jedan od najboljih, ali iz kategorije centara u proteklom stoljeću.
Nije ovo priča o prošlosti, o kojoj su već ionako pjevale klape, snimljeni filmovi i natipkane stotine tisuća kartica tekstova. Svijet je preko Dražena i Kreše upoznao Hrvatsku, oni su je promovirali, pomagali joj na putu do međunarodnog priznanja, svatko u svoje vrijeme i na svoj način. Obojici je zajednička bila samo dvorana, rad i odricanje bili su standardan prilog na dnevnoj karti. Budućnost je ono što je ispred nas i na što trebamo gledati. A zbog nje već sada možemo biti radosni. Jer, ove sezone kao rijetko kada s tolikom napetosti čekamo početak NBA lige, čekamo da debitira mladi dubrovački lav koji oduševljava u jeku predsezone.
Već smo zaboravili na ovoljetno ispadanje seniorske reprezentacije od Čeha u Lilleu. Bio je to samo jedan dio razvojnog puta novog vala koji će trajati godinama. Na čelu eke buduće struke su bivše legende – Rađa, Vranković, pa i Nazor koji tako (vjerojatno) ipak neće na seniorsku izborničku klupu iako je u prethodnom razdoblju više puta bio među osvajačima medalja s mlađim reprezentativnim kategorijama.
Nazor je bio izbornik upravo onda kada je Hezonja započeo svoj zvjezdani put, a bilo je to prije četiri ljeta. U češkim Pardubicama je u društvu Paola Marinellija, Lovre Bašića, braće Žganec, Ivana Bendera uzeo zlato na kadetskom Eurobasketu gdje je, onako usput u finalu domaćinima stavio dvadeset i jedan koš i bio proglašen za najkorisnijeg igrača. Ista je generacija u nešto izmjenjenijem sastavu sljedeće godine uzela svjetsku U-17 broncu u Kaunasu. Hezonja je protiv Španjolaca ubacio dvadeset i tri, od čega pet trica, bilo je za njega mjesta u najboljoj petorci turnira.
Hezonjina reprezentativna priča tada je stala. Nije bio na raspolaganju nazoru na U-18 Eurobasketu (srebro) u Rigi, kao niti Draženu Brajkoviću u Pragu kad je njegova U-19 vrsta bila osma. Lani je na Mundobasketu u Španjolskoj bio epizodist, a ove godine na relaciji Zagreb – Lille tek nešto više od toga. Ipak, oduševile su neke njegove predstave u pripremnim utakmicama na kojima je pokazao zavidnu razinu atleticizma. Kao beku-šuteru zakucavanje mu nije stran pojam. Ako nam ne vjerujete, okrenite na ESPN. Tamo ga barem stalno vrte…
Svaka kvalitetna skupina izbaci pojedinca, jedna je izbacila Šarića, druga Hezonju, treća će, barem kako se čini na pijedestal staviti dva tornja. Ante Žižić i Dragan Bender prvi su put zajedno u reprezentaciji zaigrali na kadetskom Eurobasketu u Kijevu prije dvije godine. Tamo su bili šesti, poraz od Francuza u izlučnoj utakmici nije ih odveo na lanjski kadetski Mundijal u Dubai. Ove se godine dogodila omaška s krivim proizvođačem opreme (Bendergate), a to je nešto što još neko dulje vrijeme nećemo moći oprostiti HKS-u.
Oba su košarkaški rasla u Splitu, pod trenerskim palicama Nikole Vujčića, Mladena Šestana, Mladena Erjavca, Hrvoja Henjaka i Hrvoja Radanovića. Žižić u Ciboni, Bender u Maccabiju. Pišu budućnost, a Dražen i Krešo ih motre. Jer, kako još jedna pjesma veli: “Netko to od gore vidi sve…”
Reprezentacija koja se ovog ljeta okitila svjetskim juniorskim srebrom iako u sastavu nije bilo Žižića i Bendera zaslužuje neke od najnovijih događaja u hrvatskoj košarci. Stručni savjet će (barem se nadamo) znati postaviti stvari na pravi put te od generacije pune još uvijek nebrušenih dijamanata uz provjereno izborničko-trenersko ime na klupi stvoriti tucet šampiona.