Prošlo je pet godina od kada smo se upoznali u Mariboru, došao je tada na poziv domaćeg trenera Igora Kuzme nakon dobre sezone u Šentjuru. Ostalo nakon toga je povijest, za Maribor naravno, s obzirom na situaciju koja vlada u tamošnjoj košarci. No, to je tema za neku drugu priliku. Činjenica je da je naš sugovornik, uskoro 32-godišnji Igor Marić ostao u Mariboru zapamćen kao jedan od najboljih igrača tog kluba.
Započinjemo priču tamo gdje smo je počeli i tada, kod rijeke Drave, na temu vremena kojih se Igor vrlo rado sjeća. Svaki razgovor od tada zaključuje sa: »Pozdravi mi sve, obavezno.« Ljubav koja se uspostavila u vrijeme kada je mariborska košarka živjela maksimalni dašak optimizma, upravo zahvaljujući tadašnjoj ekipi zajedno s Igorom.
“Sezona u Mariboru je bila jako uspješna, igrali smo polufinale s Olimpijom. Bio sam jedan od vodećih igrača i odigrao sam kvalitetnu sezonu. Dosta mi je pomoglo to što sam se godinu ranije upoznao s ligom te naviknuo na natjecanje i sistem. U Mariboru je bio užitak kako igrati, isto tako i biti izvan terena.”
U Sloveniju je došao s 25 godina nakon Dubrave, Zaboka i Slavonskog Broda. U tri godine ostavio je tamo jak pečat, u prvoj sezoni u Šentjuru našao se na popisu slovenskog All-Stara, drugu je proveo u Mariboru, dok je treću odigrao za Helios iz Domžala.
“Poslije te sezone uslijedio je poziv Zmage Sagadina i nisam ni trenutka dvojio. Bila je to jako važna sezona u mojoj karijeri, naučio sam mnogo, sazrio kao igrač, onakav kakav sam sada. Bilo je jako naporno. Znalo se trenirati i po pet-šest sati dnevno, ali u godinu dana sam naučio više nego prethodnih par godina. Bila je to odlična škola za mene i danas bi sve opet prošao. Zadovoljan sam postignutim.”
Svojim pristupom, načinom rada i međusobnim nadmetanjem u ekipi utječe na svoj kao i suigračev napredak. Jasno je bilo, da mu atletizam na tom nivou, način igre i razmišljanje na parketu daje za pravo da razmišlja o napadu na vrh lige. U kojoj god zemlji igrao. To vrijeme došlo je u Slovačkoj, na poziv trenera Krune Krajnovića u Prievidzi. Prvu su titulu izgubili u sedmoj utakmici finala, da bi godinu kasnije otišli do kraja.
“Prva sezona je isto bila jako uspješna, falilo nam je jako malo, bilo je zato jako razočaravajuće jer smo izgubili naslov od Komarnog, u sedmoj utakmici pred domaćom publikom. U drugoj sezoni neke stvari su se promijenile i mogu reći da smo imali kvalitetnu momčad i trenera, timska kemija je bila odlična. Sve se te činjenice moraju poklopiti da bi se došlo do naslova.”
U sezoni osvajanja naslova prvaka, Igor Marić bio je imenovan najboljim igračem po portalu Basket.sk. Postizao je brojke od prosječno 14 poena, 5,7 skokova, 2,1 asistenciju uz 1,8 ukradenu loptu, uz šuterski visoki nivo ubačaja. Trojka 43%, slobodna bacanja 92%, a šut iz igre iznad 50%. U sve tri sezone bilježio je slične brojke. Zanimljivo, zadnju godinu odigrao je i 12 utakmica u Eurocupu. Novo europsko iskustvo, uz iste brojke, ali podatak da nije promašio niti jedno od 17 slobodnih bacanja.
“Krasan je osjećaj kada osvojiš naslov, kada dostigneš ono za što si se cijelu sezonu trudio. Momčadski smo djelovali dobro i divno je bilo dijeliti tu sreću s njima.”
Izvadio ga je trener nekoliko minuta prije završetka utakmice, kada je sve već bilo jasno. Kada je neopisivo veselje počelo.
»Za mene je bio poseban osjećaj budući da je to prvi naslov koji sam osvojio u životu. To je bila potvrda za sve učinjeno do tada.«
Nije ti bilo suđeno odigrati sezonu u Zadru, o tome smo maštali još 2012. godine, tada na moju zamisao. No, odigrao si nekoliko utakmica, situacija je poznata, u Slovačkoj su s velikim oduševljenjem najavili tvoj povratak i objeručke prihvatili blokadu Zadra.
»Sasvim slučajno smo došli do potpisa sa Zadrom, jer sam još bio pod ugovorom s Prievidzom. U dva dana smo se sve dogovorili, ali radi FIBA-ine blokade nisam mogao biti registriran. Proveo sam tamo prekrasna dva mjeseca,to je grad kojem je košarka sve. Od dvorane do osoblja i hrane, trenera Šange, pomoćnog trenera Žuže, te jasno navijača. Prievidza je osluškivala situaciju sa Zadrom jer su vidjeli da ne igram, i kada su se tome pridodale ozljede u momčadi vratili su me nazad. No moram reći kako je krasno bilo igrati na Dogus turniru u Zadru. Igrati protiv euroligaških ekipa, biti na istom turniru sa Željkom Obradovićem je nešto posebno.”
Ako se vratimo na proteklu sezonu, završili ste natjecanje porazom u polufinalu. Vratio si se kući ranije, nego što si navikao. Kako se osjećaš, kako si proveo godišnji i pretpostavljam da nisi dugo izdržao bez lopte.
“Vratio sam se sredinom svibnja, dosta ranije budući da smo ispali u polufinalu prvenstva Slovačke. Dva tjedna sam potpuno odmarao a potom sam počeo trenirati. Svako ljeto tradicionalno treniram s bivšim suigračem iz Zadra i dugogodišnjim prijateljem Mislavom Brzojom. Tjedan dana proveo sam u Slavoniji, u Vinkovcima, a do početka sezone planiram još otići na more na Murter. Preostalo vrijeme pripremam se za početak sezone u Zagrebu. Osjećam se odlično, proveo sam divno ljeto s obitelji i prijateljima i pun sam elana za novu sezonu.”
Koju će započeti u Košicama s trenerom Čurovićem kojim je radio u Prievidzi.
“Košice su svake godine kandidat za prvaka, pa je bilo logično da nastavim u takvoj sredini. To je relativno novi klub koji ima velike ambicije u slovačkoj ligi, ulažu u kvalitetan kadar što pokazuje i angažman trenera Čurovića koji je osvojio već dva naslova u protekle tri godine. Kako je dvije godine za redom vodio Prievidzu te je svjestan mojih kapaciteta, odmah me je kontaktirao čim je potpisao svoju suradnju s klubom. Jako sam zadovoljan prelaskom u Košice, veselim se početku sezone.”
Veže te poseban odnos s trenerom koji je jasno poručio da te želi u momčadi.
“Užitak je raditi s njim, popričao sam sa svojim agentom Perom Dujmovićem i rado prihvatio poziv. Iz prijašnjih informacija sam čuo da su Košice iznimno lijep grad, otprilike 235.000 ljudi, klub koji brine o svim stvarima, tako da se možeš posvetiti samo košarci.”
Kada je zakazan početak priprema?
“Pripreme počinju 7. kolovoza.”
O ritmu slovačkog prvenstva i činjenici da počinje dva tjedna ranije nego u Hrvatskoj?
“Sviđa mi se takav ritam, liga je koncipirana po četverokružnom sistemu, s utakmicama u srijedu i subotu tako da je dinamično.”
Kako danas gledaš na potez prihvaćanja poziva i odlaska u Slovačku?
“Ne dvojim ni sekunde oko toga da li je bila dobra odluka kad sam prije tri godine došao u Slovačku. Pokazao se to kao odličan potez. Doživjeti toliko dobrih i loših stvari iz kojih jako puno naučiš o košarci i životu je velika stvar. Slovaci su odličan narod, jezik ima neke dodirne točke s našim pa se lako sporazumijem. U Slovačkoj ima igrača iz Hrvatske, Srbije, SAD-a pa se uvijek upozna dosta raznoraznih ljudi i kultura”
Zadovoljan u svakom pogledu?
“Košarkaški, a i životno sam sretan, uživam u životu i radim ono što najviše volim. ABA liga je naravno bila prioritet, ili igranje u nekoj “jačoj” ligi. Trenutno mi je u Slovačkoj najljepše, liga je organizirana i ima puno utakmica. Već tri godine igram u klubovima koji se bore za vrh i osjetio sam tu draž kad se boriš za titulu. Košice su dolaskom trenera Čurovića iz Prievidze pokazale da su ambiciozan klub i da žele napraviti ekipu koja može otići do kraja.”
A liga u usporedbi s recimo slovenskom gdje si igrao prije?
“Liga je zanimljiva jer se igra četverokružno i playoff je po NBA-sistemu, samo s osam ekipa. Posjećenost je jako dobra, pogotovo kad krene doigravanje. Ove godine se ide s 10 klubova tako da se još digne kvaliteta jer se svake sezone nađu dva tri slabija kluba koji ne mogu parirati ni na domaćem terenu. Što se tiče usporedbe sa slovenskom mislim da su slične, dodatni plus za slovensku ligu su Krka i Olimpija iako ni oni sada nisu kao što su nekada bili. Prednost slovačke lige je što se igra četverokružno i playoff-sistem.”
Za nekoliko dana puniš 32 godine, kako se osjeća tijelo i kako razmišlja glava u toj fazi karijere?
“Da, s godinama radom i disciplinom igrač može znatno napredovati. Oduvijek sam smatrao kako se napornim radom i naizgled nemogući ciljevi mogu postići. S 32 godine sam skupio dosta igračkog iskustva i užitak je igrati košarku kada dosta o njoj naučiš. Najbitnije je postići dobru fizičku formu i održavati ju tako da se na terenu pokaže košarkaška kvaliteta. Kako stariš tako skupljaš iskustvo i postaneš staloženiji igrač. Vidiš tijekom godina u čemu si griješio pa mnoge stvari možeš ispraviti i više možeš dati svom timu na terenu, a i izvan njega. Svaka utakmica nosi svoju pripremu, tome posvetim dosta vremena i pokušavam ostati u jednoj konstanti, tako da ne bi radio neke preforsirane greške ili slično. Osjećam se fenomenalno, pun elana za novu sezonu, svake godine imam motiva za dalje jer svaka godina i sezona mi donese puno lijepih stvari i želim nastaviti tom cestom.”
Pamtim, bio si prvi košarkaš koji mi je tada rekao da radi jogu. Tada mi je to bilo neobično, danas je to već poznata praksa, je li još mariš za tim, paziš na prehranu?
“Dobro pamtiš, i dalje brinem o svom tijelu – pazim na prehranu, radim jogu, kada i nemamo trening individualno odem u dvoranu ili teretanu, napravim svoje vježbe, glavu fokusiram na ciljeve, utakmicu po utakmicu – i sve to skupa dovodi do ekstra rezultata na terenu.”
U svemu tome, jako velika podrška ti je žena Marija, planira li se obitelj Marić uskoro povećati?
“Prije dvije godine dugogodišnja djevojka mi je postala žena, a ulozi oca se veselim gotovo najviše u životu.”
Bit će vremena i za Facebook stranicu za koju odlično brine?
“Tijekom sezone u potpunosti se posvetim treninzima i utakmicama, pa tako moj radni dan ne ostavlja puno vremena za društvene mreže. Kako je to Mariji i do otvaranja mog FB-profila bio dio posla, samo po sebi je logično da ona to vodi. Marija je uz mene već deset godina, prošla je sa mnom i teška i dobra vremena, jako mi je velika podrška i važna je u mom životu. A budući da je i košarka veliki dio mog života jedno bez drugog ne ide!”