Biti kapetanom bilo kojeg sportskog kolektiva, a pritom biti i stranac je jedno od najvećih priznanja kojeg mogu primiti igrači u svojoj karijeri. Jedan od njih je 31-godišnji Marko Batina, koji je odradio četiri sezone u slovačkoj Prievzdi. U trećoj se nakon prijašnja dva izgubljena finala okrunio naslovom prvaka, kako kaže s najboljim navijačima u državi.
U petoj sezoni ga očekuje nova posebna funkcija, neuobičajena za naše okvire, no Marko je u klubu stekao iznimno povjerenje te će ove sezone obavljati i dužnost sportskog direktora.
Prije odlaska, bio je jedan od najboljih igrača Premijer lige u dresu Đure Đakovića. Igrao je u Skenderiji i na Gripama, dvije sezone proveo je u tadašnjoj NLB ligi. 2006. godine je s generacijom ’86 (Stipčević, Rudež, Tomić, Barać,… trener Dražen Brajković) nastupao za hrvatsku reprezentaciju na juniorskom prventvu u Izmiru, osvojivši 5. mjesto. Zabio je Marko tada 66 poena u 8 utamica i time bio 4. najbolji strijelac naše reprezentacije (više su postigli samo Stipčević, Kovačević i Lalić).
S trenerom Krunom Krajnovićem čiji razgovor smo nedavno objavili, surađivao si u dva navrata, upoznali ste se u Slavonskom Brodu, da bi te potom anganžirao u Slovačkoj?
“Upoznali smo se u Slavonskom Brodu, a nakon toga surađivali još dvije godine u Slovačkoj. Mogu reći da je suradnja bila i više nego kvalitetna. Veliki radnik i košarkaški znalac od kojeg sam dosta toga naučio. Imamo samo riječi hvale jedan za drugog.”
Pojasnio nam je već Kruno o odnosima Prievidze i Handlove, kakve utakmice možemo očekivati. Prošle godine je u prvenstvu bio omjer 2–2, Batina poznavajući Krajnovića očekuje tvrde utakmice.
“Utakmice s Handlovom su pravi derbiji, tvrde i često napete utakmice. Očekujem jaku mušku igru, s dobrom obranom s njihove strane, čemu Krajnović daje veliku pozornost.”
U četvrtoj godini provedenoj u Prievdzi nagrađen je imenovanjem za kapetana ekipe, što za stranca daje dodatnu težinu.
“U prvom redu to znači veliku čast ali i odgovornost prema klubu, s obzirom da mi je titula stigla kao stranom igraču. Inače, kapetani budu domaći stariji igrači. No, ne predstavlja mi to problem, dapaće zadovoljstvo mi je biti kapetanom Prievidze.
Nakon izgubljenih finala u prve dvije sezone pa poraza u finalu Kupa, naplatili su sav silni trud i atmosferu koja je već sezonama ranije žarila unutar svlačionice.
“U našoj momčadi su se uvijek tražili karakterni, vrijedni igrači, dobri momci kojima je klupski uspjeh na prvom mjestu. Kada složiš ekipu od 12 sličnih igrača jedino što možeš očekivati je uspjeh. I kada osvojiš naslov s takvom ekipom i atmosferom unutar momčadi sve je dosta lijepše. Što se tiče psihološkog rasterećenja, u svakom sportu se prvak mora već slijedeće godine nanovo dokazivati.”
Osvojili su taj naslov zajedno, on i Igor Marić, obojica su u razgovoru za Crošarku otkrili kako ih vežu lijepe uspomene, tri lijepe sezone i prijateljstvo koje će ostati, no ne i za vrijeme utakmice Prievzida – Košice. Mogli bi dočekati i (ne)prijateljski match-up.
“Proveli smo tri super godine. Uživao sam dijeleći teren s njim, Igor je pošten čovjek i veliki radnik koji svojim pristupom može biti primjer svim sportašima. Od slijedeće sezone ćemo biti na suprotnim stranama, igramo slične pozicije i svakako se radujem utakmici.”
Slovačka liga sve više dobiva na popularnosti, ušao je u nju toliko potreban mentalitet i znanje koje se iznimno cijeni u državama košarkaškog povoja. A Slovačka to svakako jest, no isto tako treba reći kako su posljednih godina otvorili tržište te su sa svojom financijskom stabilnošću sve zanimljiviji pa čak i za mlade igrače s našeg područja.
“Slovačka radi na popularizaciji vlastite lige i reprezentacije. Otvorili su tržište, u Slovačku dolaze igrači iz cijele Europe, pa i iz SAD-a. Čelni ljudi se trude činiti sve kako bi podigli popularnost domaće lige, otvoren je primjerice Youtube kanal, velike nacionalne i internacionalne tvrtke sponzoriraju klubove. Mi smo prošle godine bili na eurospkoj sceni igrajući FIBA Europe Cup, dižu sve na jedan veći nivo.”
Intezitet igranja u Slovačkoj i primjerice u Sarajevu ili Splitu. U svim klubovima je imao sreću da je igrao u finalnim susretima, te je mogao doživjeti atmosferu u sve tri dvorane.
“Može se uspoređivati u smislu inteziteta, pritiska i konstatnog poriva za pobjedom. Na Gripama sam igrao finale koje nikada neću zaboraviti, u Skenderiji sam igrao finale Kupa, u Prievidzi tri finala. Sve to je ostavilo pozitivan trag u mojim sjećanima, i iskustvo kojeg se rado sjećaš i dijeliš dalje. Igrati na Gripama ili Skenderiji je neponovljiv osjećaj, ali isto tako igrati u Prievidzi, pred najboljim navijačima u Slovačkoj te čini dodatno motiviranim.”
Ove godine će započeti petu sezonu, u prosjeku bi rekli – trećina seniorske karijere, što je neuobičajeno za bilo koji slovački klub, kada znamo da igrači ubrzo nakon dobrih sezona traže i bolje ugovore.
“U prvom redu sviđa mi se Prievidza i navikao sam već na grad. Poznajem ljude, mjesto, odgovara mi atmosfera oko kluba i stalna želja za pobjedom. Imam puno prijatelja koje sam upoznao već prve godine, i oni su jedan od razloga mog ostanka. Uživam sa svojom obitelji, kćerkom i suprugom. Doduše fale mi ponekad prijatelji i rodbina, no to su stvari s kakvima se mi sportaši moramo nositi.”
Kakvu Prievizdu možemo očekivati slijedeće sezone?
“Mi ćemo se uvijek boriti za naslov, to je krvna slika našeg kluba. Davat ćemo sve od sebe, gristi svaku utakmicu i vjerovati u najbolje. Puno se toga promijenilo, u usporedbi s prošlom sezonom, dobio sam dodatnu funkciju, uz igračku obnašati ću i dužnost sportskog direktora kluba, došao je novi trener, promijenio se i igrački kadar. Cilj nam je dati maksimum u svemu što radimo i pritom uživati u košarci, a vrijeme će pokazati kakve ćemo rezultate ostvariti.”
Sportski direktor? Znači li to da si Marko Batina sam bira suigrače?
“Uloga sportskog direktora vezana je uz sve sportske operacije koje se odvijaju u klubu, pa između ostalog i angažiranije igrača. U suradnji s trenerom sam jedan od najodgovornijih za igrački kadar i funkioniranje kluba na sportskoj razini. Odgovornost je veća, ali se ne bojim izazova, već mi i to predstavlja svojevrstnu satisfakciju. Dugogodišnji odnosi pretvorili su se u povjerenje i tako je došlo do te suradnje. Interes kluba, je i moj interes.”
Dok smo pričali o popularizaciji, dotakli smo se slovačkih klubova izvan granica zemlje. Igrali su prošle godine u FIBA Europe Cupu, igrao se i Alpe Adria Cup (Levice). No ove godine primjerice nema niti jedne slovačke momčadi u Europi. Razlozi, uz one financijske naravi, leže svakako u sistemu i promociji domaće lige.
“Slovaci ulažu u svoju domaću ligu koja je izuzetno zahtjevna i dosta izjednačena. Poznato je da se igra četverokružni sistem i play-off završnica. Utakmice su dva puta tjedno, klubovima se jednostavno ne isplati vremenski igrati europska natjecanja. Mi smo prošle godine imali velikih problema stizati sve obveze baš iz tog razloga. Domaća liga je Slovacima na prvom mjestu, a na kraju krajeva, kome nije?”
Dobro pitanje nam je postavio Marko, jer u državama gdje je igrao tek sada polako shvaćaju važnost domaćih prvenstava pored privatnih liga koje klubove više-manje samo opterećuju. Nismo se mogli suzdržati pa smo pitali hoćemo li srčanog, atletičnog Visočanina vidjeti do kraja karijere još na našim parketima. Dobili smo i više nego iskren odgovor.
“Igrački mislim da sam završio na našim terenima. Tko zna, možda me uloga sportskog direktora ponovno dovede u domovinu, ali zasada sam fokusiran isključivo na inozemstvo.”
Igrač koji je zaslužio više od jednog reda puste statistike iz Slovačke, u kojoj je očito našao svoj mir i zadovoljstvo. U klubu kojem se ga cijeni, što igrački, što osobno, i kao takav pun motivacije očekuje novu sezonu s više uloga i odgovornosti.