Dugo je, gotovo godinu dana tinjalo, a sad će izgleda opet buknuti. Odnosi između dvije najveće ribe u svjetskom košarkaškom oceanu ponovo bi se mogli zahuktati. Ponedjeljak je naime, bio dan kad je krovna svjetska organizacija (FIBA) odlučila posjetiti poštanski ured. Činovnik je u njega ušao sa sedam pisama koje je poslao na adresu jednakog broja nacionalnih košarkaških saveza.
Svoje “čestitke” tako su dobili turski, španjolski, litvanski, grčki, talijanski, izraelski i ruski košarkaški savez. To je sedam od jedanaest nacionalnih “kuća” koje daju predstavnike u novoj, drugoj po redu sezoni jedinstvene Eurolige. Razlog je taj što se u tjednima FIBA-inih kvalifikacijskih “prozora” za Svjetsko prvenstvo 2019. u Kini igraju i utakmice Eurolige.
Susreti poput Barcelone i Reala igraju se u terminu “prozora” pa se Euroliga (zasad prešutno) poziva na svoje unutarnje pravo da zadrži igrače u klubovima. Jedino što nacionalni savezi, dakle dobitnici pisama mogu učiniti je apelirati kod Eurolige za svojevrsni “kolektivni ugovor” po kojem bi se ipak igrači iz najboljih 16 europskih klubova okupljali u reprezentacijama. Ili tako, ili će se svaki pojedinačni slučaj na razini klub-igrač-reprezentacija rješavati parcijalno.
Drugim riječima, FIBA i ECA mogle bi postići određeni dogovor, a samim time i pristati na kompromis. To je jedna varijanta, a druga je zasnovana na ad-hoc primjeru Krune Simona i njegovog Efesa. Bude li Đuks htio u reprezentaciju, morat će “nažicati” trenera Perasovića da ga pusti… A tu se onda upliću interesi kluba, njegove uprave, i tako u nedogled.
ECA je (namjerno?!) kod donošenja kalendara natjecanja za sljedeću sezonu Euroligu podesila na način da “smeta” FIBA-inim prozorima. Eurocup, koji je lani predstavljao točku prijepora, prozorima ne smeta. Bit će zanimljivo, a na kraju bi, po vrlo vjerojatnom scenariju mogle ispaštati reprezentacije koje su već ionako oslabljene zbog nemogućnosti igranja NBA-igrača u kvalifikacijama.