Proširivanje europskog košarkaškog prvenstva na dvadeset i četiri reprezentacije osim drugačije raspodjele moći u prvom krugu natjecanja znači i da će se svaka od favoriziranih reprezentacija barem jednom susresti s ponekim egzotičnim protivnikom. Nisu to kao u nogometu Andora, San Marino ili Gibraltar, ali jedno od tih mjesta u zagrebačkoj skupini Eurobasketa svakako pripada Gruziji. Momčad je to koja bi trebala voditi bitku s Makedonijom za četvrto mjesto, barem po imenima, ali mora se reći da su od osmine finala i puta u Francusku podosta udaljeni.
Kako i dolikuje predstavljanju protivnika Hrvatske na ovogodišnjem zagrebačkom summitu najboljih, valja prvo predstaviti glavne gruzijske zvijezde. Vodonoše, one koji vuku igru i rezultat s njihove strane semafora. Jedno ime svakako odskače, a to je 31-godišnji kapetan i prvi centar reprezentacije Zaza Pachulia. Čovjek koji je već u trinaestoj godini prerastao granicu od dva metra se iz Milwaukeeja pije dva mjeseca preselio u Dallas, igrač je to koji zasad ima 815 NBA-utakmica u nogama, od čega je 317 puta startao u prvim petorkama Atlante, Orlanda i Milwaukeeja. Osim u sezoni 2010./11. kada je na snazi dugo vremena bio lockout, Pachulia je uz Sjevernu Ameriku vezan već dvanaest godina. Uz gruzijsko rođenjem, posjeduje i tursko državljanstvo.
Hrvatska ima Drapera, Gruzija pak Jacoba Pullena. Da, upravo onog Pullena koji je prije mjesec dana iz talijanskog Brindisija stigao u Cedevitu. Malo to znači u ovom trenutku za utakmicu protiv Hrvatske, nisu ga aktualni suigrači iz redova Vitamina još stigli najbolje upoznati. Ipak, znaju se ove dvije reprezentacije vrlo dobro, igrale su najzad na Eurobasketu prije dvije godine u Sloveniji. Na putu do polufinala također smo se susreli u grupi, celjski je susret bio vrlo težak. Hrvatska je slavila s pola koša viška (77:76) nakon startnog poraza protiv Španjolaca od dvadeset i osam koševa minusa.
Zabio nam je tada dvadeset i pet poena dotični razigravač Giorgi Tsintsadze, čovjek koji je samo od tog Eurobasketa promijenio četiri kluba. Igrao je među ostalim i u skopskom MZT-u, a i na zagrebačkoj smotri trebao bi u startnoj petorci imati stanovitu prednost nad Pullenom na poziciji jedan.
Dvojku drži Manuchar Markoishvili, košarkaš kojeg bi šira javnost osim po igrama u CSKA-u prošle sezone mogla znati i iz legendarne, antologijske utakmice iz Celja kada je Slavko Cvitković za njega rekao da je “teški centar”. Dakle, da ponovimo, drži beka šutera, i dalje ima istih 196 centimetara visine. Na poziciji tri je Viktor Sanikidze, budući suigrač Marka Tomasa u Ankari dok je s Pachulijom pod koševima Tornike Shengelia, klupski kolega s Darkom Planinićem u Baskoniji.
Već dugi niz godina Gruziju vodi srpski stručnjak Igor Kokoškov. Vječiti pomoćni trener u raznoraznim NBA momčadima (LA Clippers, Phoenix, Detroit, Cleveland, Orlando, sada Utah) rođen je u Banatskom Brestovcu, a igračku karijeru morao je prekinuti s 24 godine nakon prometne nesreće. Gruzijci su prije dvije godine u Sloveniji bili sedamnaesti s jednom pobjedom, prije četiri godine u Litvi pobjeda više dovela ih je do jedanaestog mjesta.