Loš ulazak hrvatskog prvaka u sezonu je svakako zabrinjavajući. Prva momčad s osam stranaca uz španjolskog stručnjaka za sada nije donijela puno pozitivnih stvari. Očigledno se s nekim igračima promašilo u “skautingu”, a ni sami trener, za sada, ne djeluje da je sposoban za vođenje Cedevite.
Poraz od Cibone poprilično je uzdrmao kostur momčadi i dijela staffa koji je vezan uz momčad. Sportklub piše kako su Matej Mamić i Mladen Veber najavili odlazak te kako se uz to sprema i čistka u svlačionici. Prvi na redu su Elgin Cook i Josh Magette. Istina, ni jedan ni drugi nisu previše pokazali. Sito Alonso je još na klupi, ali i to bi se moglo promijeniti kroz nekoliko dana.
Neki košarkaški dužnosnici nam potvrđuju da je Veljko Mršić vrlo blizu ideji da se vrati u klub. Uz to dodajmo da je nekolicina hrvatskih trenera bez angažmana neko vrijeme, a radi se o trenerima s bogatim europskim iskustvom. Teško je kriviti Alonsa kada se uzme u obzir činjenica da je u svega par mjeseci dobio potpuno novu momčad što je izuzetno teško za posložiti “u nekoliko treninga”. Rezultat u Eurokupu, gdje se očekivao i najveći iskorak, je za sada solidan (2 pobjede i 1 poraz), a večeras stiže jaki Lokomotiv Kuban. Teško da bi više, s ovakvom momčadi (gledajući na karakter na parketu), učinio i Alex Ferguson.
Bolnije, rekli bi čak i pogubnije, za hrvatsku košarku jest činjenica da nam u najjačoj momčad niti jedan domaći igrač ne igra važnu ulogu (istina, Filip Krušlin je imao solidnu minutažu dok se nije ozlijedio, a nešto bi zaigrao i Karlo Žganec). Bolnije je da hrvatski prvak razbaciva novce na strance, a za iste iznose se, garantiramo, mogla “sklepati hrvatska ekipa” – tipa osam provjerenih igrača uz dva-tri solidna stranca i jednog do dva mlada igrača iz Cedevite B.
Nije sve tako ni sivo s druge strane. Slaven Rimac zna svoj posao, a druga momčad Vitamina dominira u Premijer ligi s “dirigentom” Tonijem Katićem kojega se često zanemaruje i osporava, a pokazuje jako dobre stvari (kada mu se dopusti sloboda u igri) i često potvrdi da je i dalje “space-shuttle” za mnoge bekove u ligi. Dobro se razvija i Toni Perković. Karlo Matković, Darko Bajo i Rok Radović već su u nekoliko utakmica pokazali da mogu igrati u premijerligaškom društvu. To je svakako zalog za budućnost i u Cedeviti moraju biti svjesni kakvu količinu talenta imaju u svojim rukama. Nije nužno da se svake godine ide u doigravanje ABA lige i plasira u Eurokup, ako će se godinu-dvije istrpiti neke nove klince.
To što se uprava “nije očitovala” u kojem smjeru želi ići je možda i najveći problem kluba. Imaju talente, imaju novac, a igranje s hrpom stranaca, koji ne rade razliku na terenu, sigurno nije definiran put….Publika se neće skupljati na takve igrače, a neke stvari se ne mogu na silu i preko noći. Možda i to jest razlog što neki hrvatski igrači odbiju Cedevitin novac pa igraju po turskoj ili španjolskoj ligi za osrednje klubove…
Sjetimo se samo euroligaške Cibone s Josipom Sesarom ili mladim Zoranom Planinićem…