Ima li Marin Rozić kompetencije za mjesto sportskog direktora Cibone?

Pandemija koronavirusa zaustavila je svaka sportska natjecanja diljem svijeta, pa tako i ona košarkaška. Objavom HKS-a kako je aktualna sezona HT Premijer lige i službeno okončana, ove nepredviđene okolnosti dovele su i do kraja karijere dugogodišnjeg kapetana Cibone, Marina Rozića. Već i na početku sezone, Roza je rekao kako je ovo njegova posljednja, a evo sada je završila i prije nego je trebala.

„Sigurno da sam zamišljao drugačiji kraj karijere.“ – poručio je iz rodne Hercegovine Rozić.

U mnogim razgovorima je isticao kako je njegov san bio zaigrati upravo za Cibonu, ali i reprezentaciju Hrvatske. Za zagrebačke Vukove od 2004. je odigrao nestvarnih 855 utakmica, postavivši tako rekord koji će teško ikada netko stići (bude li Cibona postojala u budućnosti). Tijekom 16 godina, s Cibosima je osvojio sedam naslova prvaka Hrvatske, dva Kupa, ali i jedan regionalni naslov na nezaboravnom final fouru 2014. igranom u Beogradu. Kapetansku vrpcu preuzeo je 2009. od Nikše Prkačina. 

_

Neosporna je činjenica kako je Rozić kao igrač dao puno toga Ciboni, bio je ovdje kada su mnogi bježali, često i glas svlačionice pred onima na višim katovima, ali i produžena ruka Uprave u svlačionici. Takvi radišni i pouzdani košarkaši trebaju svakom klubu, a upravo u nedostatku istih, kvaliteta klubova u Hrvatskoj je godinama padala. Usprkos besparici, vodstva moraju biti svjesna kako se ne rađaju svaki dan neki novi Petrovići, nedostatak košarkaša osrednje kvalitete, iz vlastitog pogona, jedan je od najvećih problema hrvatske košarke.

Ipak, kada maknemo sa strane Rozićeve igračke zasluge, pitamo se koje on to kompetencije ima za preuzimanje uloge sportskog direktora bivšeg dvostrukog prvaka Europe? Naime, to je mjesto od odlaska Andrije Žižića u kolovozu 2018. ostalo upražnjeno i od tada je nebrojeno puta spomenuto kako nakon završetka igračke karijere, ta pozicija čeka upravo Marina Rozića. Sumnjamo da u periodu od godine i pol dana nije bilo potrebe da netko preuzme sportsku politiku Cibone, međutim, Uprava kluba na to mjesto nije imenovala nikoga.

Javno poznata je stvar kako se Cibona već godinama u glavnini financira iz gradskog proračuna, a upravo je gradonačelnik glavnog grada rasporedio svoje ljude na čelna mjesta kluba. U listopadu 2018. godine, Marin Rozić je ušao u Stranku solidarnosti i rada – Bandić Milan 365. Ovime ne umanjujemo Rozićeve igračke zasluge, ali moramo se zapitati, jesu li možda i neki drugi bivši igrači Cibone, koji su i veće legende kluba od Rozića, htjele voditi sportsku politiku Cibone, ali to nisu mogle zbog nepodobnosti? Sportska politika kluba ne može se voditi na temelju iskaznice, već stručnosti i znanja. Kada čelnici nekoć slavnog kluba to shvate, možda ovaj velikan dobije tračak nade, nadamo se da neće biti kasno.