Razgovarali smo s pomalo zaboravljenim Filipom Krušlinom, 24-godišnjim zagrebačkim bek-šuterom koji se u veljači prošle godine na treningu svog bivšeg kluba Splita teško ozlijedio slomivši nogu.
Kako je protekla rehabilitacija?
Ozlijedio sam se 14. veljače 2013., zadobio sam distorziju zgloba i uslijed toga mi je pukla fibula. U principu to i nije neka strašna ozljeda. Došao sam drugi dan u Zagreb kod primarijusa Bojanića i stavljen mi je gips koji sam nosio osam tjedana. Nakon što sam skinuo gips, krenuo sam u rehabilitaciju i trenirao cijelo ljeto da bih u osmom mjesecu došao na pripreme s Cibonom.
Odradio sam cijele pripreme, ali me nešto smetalo u zglobu. Ne toliko da ne mogu trenirati, nego samo u određenim pokretima. Kad sam se vratio s priprema odlučio sam se za magnetsku rezonancu na kojoj su primijetili da se dio kosti odvojio u skočnom zglobu. Termin za operaciju je bio negdje oko 20. rujna i dva dana prije rekli su mi da kreće štrajk i da se ne mogu operirati pa sam morao čekati tri mjeseca da bih se podvrgnuo operativnom zahvatu. Operiran sam 15. prosinca i za sada je sve u redu, već sam počeo trčati prije tjedan dana i zahvalio bih se primarijusu Bojaniću što je napravio vrhunski posao.
Koliko ti još pauze predstoji, hoćemo li te vidjeti na parketu ove sezone?
Pretpostavke su da bi mi trebalo još nekih mjesec i pol dana za puni oporavak tako da ću odigrati dio sezone.
Gdje se vidiš ove sezone, Ciboni bi trenutno dobro došao još poneki igrač u vanjskoj liniji, a bila bi zanimljiva priča da završiš u ekipi s Ivanom Siriščevićem koji te prošle sezone zamijenio u Splitu?
Ja isto mislim da bih im dobro došao, istina, bila bi to baš zanimljiva priča. Ipak je Cibona klub u kojem sam odrastao i uvijek će mi biti posebno draga.
Igrao si jako dobro u ABA ligi prošle sezone, ali kad si se ozlijedio sve je krenulo nizbrdo i KK Split je ispao iz regionalne lige. Poslije toga još se dogodila i sva ta tužna situacija s pretvorbom, no klub se koliko-toliko stabilizirao i djelatnici su počeli primati plaće u predstečajnoj nagodbi. Igrački je klub u jako teškoj situaciji zbog zabrane dovođenja igrača koji nisu bili registrirani prošle sezone, ali budući da si ti bio, mogu te angažirati baš kao zamjenu za Siriščevića, što bi bila još zanimljivija priča. Je li moguće da se vratiš u Split ako ne pronađeš bolji angažman, tamo se vratiš u formu te pomogneš klubu u borbi za ostanak?
Istina igrao sam jako dobro ali nažalost nisam imao sreće da sezonu odigram do kraja i zbog toga mi je jako žao, ali to je prošlost i nema smisla razmišljati što bi bilo kad bi bilo. Pratim situaciju u Splitu i mogu reći da mi je žao što se klub nalazi u ovakvoj situaciji s neizvjesnom sudbinom. Sve je u sportu moguće ali mislim da bi prvo trebali riješiti neke stvari od prošle sezone jer ja do dan danas nisam dobio ni jedne jedine kune od Košarkaskog kluba Split, a svoje obveze sam maksimalno korektno ispunjavao.
Gdje se vidiš za par godina, kakve su ti ambicije u karijeri?
Gledanje u budućnost nikad mi nije išlo i smatram da nema ni previše smisla planirati neke stvari jer čudni su životni putovi, nekad ti se dogode stvari za koje si prije mislio da ti se nikada neće dogoditi. Već sam jednom rekao da mi je san igrati Euroligu, a hoće li taj san postati stvarnost teško je reći, jedino znam da ću davati sve od sebe kao što sam davao do sada i nadati se da ću i ostvariti svoj san. Za kraj bi se samo htio zahvaliti svim ljudima koji su bili uz mene u ovim teškim trenucima, pogotovo svojoj obitelj i djevojci, znam da ni njima sve to skupa nije bilo lako podnijeti i neizmjerno im hvala na tome.