Upoznali smo se trenerski na mlađe kadetskoj završnici međunarodne lige koju već dugi niz godina uspješno organizira Željko Ciglar pod vodstvom sada BTravel WABA lige. Prije dvije sezone, tada na utakmici Trešnjevke 2009 i Maribora, mi kao outsideri, dok Trešnjevka u onom trenutku pa možemo reći i najorganiziranija ekipa protiv koje smo te sezone igrali, a najbolja sigurno.
Potpisnik te perfektne, dominantne Trešnjevke 2009 koja ni u finalu nije imala previše posla sa susjednim Zagrepčankama koje su dan ranije iznenadile snažnu Ježicu, bio je zadarski stručnjak Šime Vidaković. Osvojio je međunarodni pehar s ekipom pet cura koje danas uspješno igraju pod vodstvom njegovog šefa – i predsjednika kluba Trešnjevka, Deana Nemeca.
“Eto trenutno provodim dane na otoku sa suprugom i kćerkom, pomažem majci u turizmu, a stignem i pogledati košarkaške utakmice,” djelovao nam je više nego zadovoljan Šime u razgovoru za portal Crošarka.
Naravno, prati svoje cure, i svog klupskog kolegu, htjeli smo proanalizirati obje selekcije, no kako kaže nije stigao sve pogledati, “a samo pisati” nismo htjeli.
“Ekipa je na prvenstvo došla fizički dobro pripremljena što se vidi u mogućnosti zadržavanja visokog intenziteta igre. U taktičkom aspektu treneri Nemec i Kovač-Mijač napravili su dobar posao. Imaju pripremljene setove napada za uske i široke obrane čovjek-čovjeka na polovici terena, što se najbolje vidjelo protiv Češke. Također prijenos lopte protiv presing obrana je postavljen korektno, kao npr. protiv nizozemskog zonskog presinga 1-2-2, dok je bilo problema u napadanju njihove pozicijske obrane. Bjeloruska parna zonska obrana 2-3 napadala se s dva post igrača okomitom klackalicom više nego uspješno. Jedino gdje sam primijetio da je ekipa taktički loše odreagirala je na Rusku neparnu zonu 1-3-1 gdje smo uporno tražili ekstra dodavanje umjesto da smo uzimali otvorene šuteve. Najveći problem vidim u nedostatku samopouzdanja kod uzimanja otvorenih šuteva (što je inače problem svih naših selekcija), i u manjku znanja da se napada leđima košu kao i branjenje takve igre. Upravo taj posljednji nedostatak rezultirao je, između ostalog lošom utakmicom protiv Njemačke koja izrazito napada preko niskog post igrača. U utakmici sa Srbijom došao je do izražaja karakter koji te djevojke imaju gdje su se vratile iz minusa od 14 razlike na poluvremenu i dobile utakmicu u samoj završnici.”
Posebna pohvala i Ivani Minauf koja je kao fizioterapeutkinja zajedno s stručnim štabom brinula o prevenciji i rehabilitaciji.
“Vidi se da je dobar posao napravljen i u prevencijskom i rehabilitacijskom dijelu jer nema traumatskih ozljeda, a one mehaničke (Vukšić) su sanirane te su djevojke spremne za maksimalne napore koje Europsko prvenstvo donosi.”
Prošle godine je upravo Šime bio kadetski izbornik koja je izborila vrhunsko peto mjesto (ove godine bi to bilo dovoljno za SP 2018 U17). Jedno dosta prosto pitanje, koje samo po sebi donosi logičan zaključak, a to je bit ostanka u diviziji A. Međutim dobili smo od Šime kao i uvijek vrijedan odgovor, možda nije toliko važna divizija, već kakav imate odnos igranja za reprezentaciju.
“Ostanak u A diviziji je primarni cilj svim reprezentacijama. Donosi jače utakmice i mogućnost borbe za vrh Europe. Samo u takvim uvjetima igračice dobiju potrebno iskustvo da postanu iz dobrih odlične. Moji ciljevi su uvijek isti: dobra igra, dobri odnosi između igračica i ekstra napor kada se igra za domovinu. Samo tako može se ostvariti potencijal koji imaš.”
Naravno, posebno je pratio i svoju “petorku” cura među kojima prednjači Nika Mühl.
“Rekao bi da Nika igra dobro od početka turnira. Njen prodor s loptom kontinuirano stvara višak igrača u napadu i ekipi daje sigurnost dolaska do otvorenih šutova ili polaganja, dok njen pritisak u obrani na igračici s loptom daje mogućnost da se odigra agresivno na sve ostale linije dodavanja. Najveći problem vidim u pretjeranoj želji za razigravanjem koja proizlazi iz neuzimanja slobodnih šutova, te tako ponekad dovede i sebe i ekipu u tešku situaciju. Izrazito je hrabra u duelima 1 na 1 gdje često prije polaganja traži kontakt s obrambenom igračicom i tako poentira vrlo efikasno i atraktivno. Franka Zadro odlično trči kontranapade i snalažljiva je u igri bez lopte i pod košem, dok mora usavršiti igru prodora prema košu. Tonia Bilić je od svih kadetskih reprezentativki Trešnjevke najviše napredovala kroz ovu sezonu ponajprije zahvaljujući svojoj želji za individualnim radom. Brza je u nogama i s lakoćom poentira prodorom iz teških situacija. Još puno mora raditi na šutu kako bi bio sigurniji. Marta Savić pronalazi dobra rješenja u igri jer brzo uočava promjenu situacije na terenu. Voli surađivati s visokog i niskog posta. Često zbog nedostatka kvalitetnijeg napadačkog i obrambenog stava pravi tehničke i osobne pogreške. Marta Ostojić ima onaj ekstra napor u radnom dijelu igre i odličan pregled, ali se malo ranije mora rješavati lopte jer se dovodi u situaciju da igra 1 na 2.
Porazgovarali smo za kraj i o situaciji košarkašica u hrvatskoj košarci. Osigurali smo ostanak u diviziji A, ali ono što nam se svidjelo jest, da Šime vodi razgovor kroz pozitivnu prizmu. Nema ni u odgovorima, ni u razmišljanju vremena za negativne misli, traženje mana, kukati kako nema onoga, pa toga. Na kraju kad smo se složili da svakako je uspjeh imate sve u diviziji A, ponudio nam je Šime vrlo dobro razmišljanje o našem talentu.
“Što se tiče mlađih kategorija u Hrvatskoj smatram da svi klubovi, treneri i funkcioneri koji se bave ženskom košarkom imaju nešto pozitivno u svom radu. To nešto se treba otkriti, poticati i nagrađivati kako bi ta sredina rasla i razvijala se. Najlakše je tražiti i isticati mane, ali to jednostavno nije rješenje. Mnogi kažu da smo talentiraniji od većine zemalja koje godinama uspješnije prolaze na Europskim prvenstvima od nas. Ali što je to talent? Stručnjaci će reći da je talent kombinacija više karakteristika: Kvaliteta motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, antropometrija, brzina motoričkog učenja, kognitivne i konativne dimenzije ličnosti itd., dok će laici dodati kako trebaš još imati neku žicu za košarku. Smatram da u nekom prosjeku nismo ni brži, ni viši, ni pametniji od ostalih zemalja niti su one od nas. Isto tako smatram da tu žicu koju mi imamo za košarku, na nekom drugom području imaju sve politički nesređene zemlje čiji se narod jednostavno mora sam snalaziti. Tako u narodu nastaje taj takozvani talent za pronaći najbolje rješenje u određenoj situaciji nazvan žica. Uvjeren sam kada bi uredili državu po uzoru na Njemačku da bi s vremenom nestalo i žice. Tada bi morali poput njih pobjeđivati sa napornim radom i borbom do kraja utakmice kao što to Njemački sportaši rade. Nemoguće je u životu imati sve i zato ne treba krasti od drugih već ono dobro što imamo trebamo prepoznati, razvijati i vrednovati. Samo tako ćemo izgraditi svoj stil pobjeđivanja u košarci.”
Bilo nam je drago čuti zadovoljnog trenera, pozdravio je za kraj sve čitatelje Crošarke, portala kojeg prati od prvog dana. Postojanja, ne povratka!