Jakov Mustapić:”Nije bilo lako slušati malodušne komentare ljudi koji me ne poznaju”

Početkom ove godine Jakov Mustapić vratio se u ABA ligu, pridružio se Igokei u kojoj ga je dočekao Marko Tomas. U svojih 25 godina Jakov je prošao već dosta toga, kaljenje u Cedeviti, Zabok, Kvarner, Split, Jolly, Osijek, dvije stanice u Poljskoj, a nerijetko je igrao i za seniorsku reprezentaciju Hrvatske.

Tijekom ovih teških dana, svaki razgovor moramo započeti s pitanjem kako si? Kako održavaš formu nakon prekida natjecanja?

„Lijep pozdrav svima, dobro sam ne mogu se žaliti, svo ovo vrijeme izolacije provodim s obitelji na obiteljskoj vikendici gdje imam sve potrebne uvjete za trening, teretanu i vani stazu za trčanje u šumi.“

_

U razgovoru jučer, tvoj suigrač iz Igokee, Marko Tomas, rekao nam je kako se radi o iznimno uređenom klubu. Kakav si ti dojam stekao u dva mjeseca provedena tamo i kako je došlo do te suradnje?

„Do suradnje je došlo vrlo brzo i onog trenutka kad sam sporazumno dogovorio raskid u Poljskoj su me kontaktirali iz Igokee i nije trebalo dugo da se dogovorimo za suradnju. Složio bi se s Markom i mogu potvrditi da su uvjeti odlični i da je klub jako profesionalan i stabilan.“

U Igokei te dočekao Marko Tomas.

„Marko i ja smo se poznavali iz vremena Cedevite, kad smo tamo zajedno igrali. Stvarno mi je puno pomogao da se jako brzo uklopim u ekipu, a isto tako, pokazao mi je i Banja Luku, zbog čega sam mu zahvalan na svemu.“

Sezonu si započeo u Poljskoj gdje si nastupao za King Szczeczin i u 12 utakmica ostvarivao 7.1 poen, 3.2 skoka i 2.2 asistencije u prosjeku. Zašto si napustio Poljsku?

„Poljsku sam napustio jer sam se povrijedio u trenutku kad je došao novi trener i paralelno s lošim rezultatima novi trener je hitno htio drugog igrača jer nije imao strpljenja čekati mene da se oporavim, a zbog pravila o strancima nisu mogli registrirati novog igrača dok se ne riješe jednog stranca.“

 Tvoje ime mnogi vežu uz Cedevitu. Uostalom, tamo si proveo čak 8 godina. Ipak, u strašnoj konkurenciji nisi dobivao preveliku priliku, pa si odlučio napustiti Vitamine?

Cedevitu smatram svojim klub baš iz razloga što sam tamo proveo 8 godina. U trenucima kad sam izlazio iz juniorskog pogona, Cedevita kao klub nije imala viziju ni plan koji je uključivao vlastite mlade igrače. Zato sam nakon nekoliko godina posudbi odlučio nažalost napustiti klub.“

U Hrvatskoj si prošao brojne klubove. Zabok, Kvarner, Split, Jolly, Vrijednosnice. Gdje ti je od tih klubova bilo najljepše?

„Definitivno u Vrijednosnicama, ekipa i trener su bili odlični. Stvarno sam uživao tamo.“

Prva epizoda u Poljskoj bila je u Krosnom, kako si iskustvo tamo doživio.

„Epizoda u Krosnom je bila godina u kojoj sam puno naučio, najviše kako je to biti stranac u ekipi i kako su očekivanja i odnosi puno drugačiji kad se nalaziš u takvoj situaciji.“

Poljska liga slovi kao izrazito organizirana, a sukladno tome i kvalitetna?

„Poljska liga me definitivno ugodno iznenadila, prvenstveno organizacijski i infrastrukturom većine klubova. Konstantno se dižu i ulažu u domaću ligu i nije slučajno da su postigli povijesni uspjeh s reprezentacijom na SP u Kini.“

Nakon poprilično dobrih nastupa u dresu Osijeka, ali i seniorskoj reprezentaciji, vratio se se u Cedevitu. Bio si želja tadašnjeg sportskog direktora Cedevite i današnjeg izbornika, Veljka Mršića.

„Nakon nekoliko dobrih utakmica u Osijeku u Cedevitu sam se vratio na poziv tadašnjeg sportskog direktora Mršića. Bila je to sezona s puno uspona i padova u kojoj nisam uspio uhvatiti konstantu, ni minuta, ni dobrih igara.“

Kada smo već spomenuli nastupe u reprezentaciji, bio si član one odlične juniorske generacije koja je predvođena Šarićem osvojila europsko zlato. Bila je to zaista odlična momčad?

„Osobno to mi je jedan od najdražih trenutaka u dosadašnjoj karijeri, jednostavno smo svi bili kao jedan i od prvog dana priprema smo imali jedan cilj koji smo na kraju i ispunili. Odličan timski duh i dobro posložena hijerarhija su po meni najveći razlog osvajanja navedenog europskog zlata.“

Povremeni si seniorski reprezentativac, uvijek tu kada izbornici okrenu tvoj broj. Nekoliko iznimno dobrih nastupa pružio si dok je Zula vodio Hrvatsku?

„Uvijek sam bio na raspolaganju svim izbornicima, nekad kao petnaesti igrač, nekad kao igrač u rotaciji, ali nikad nisam odbio poziv, ma o kakvoj ulozi se radilo u reprezentaciji. Kod Zule sam dobio priliku i smatram da sam je dobro iskoristio.“

Ne možemo izbjeći i pitanje o tome koliko su te dirali svojevremeni napisi o tome kako je za tvoje uvrštavanje u reprezentaciju najzaslužniji tvoj otac, a ne tvoje igre na parketu?

„Pokušavao sam se ne obazirati na takve napise, ali naravno da je to nemoguće. Nije lako slušati takve jalove i malodušne komentare ljudi pogotovo jer me ne poznaju. Mislim da sam zaslužio priliku koju sam na kraju i opravdao.“ 

U dosadašnjoj karijeri igrao si s brojnim igračima. Koja bi bila idealna petorka sastavljena od njih?

„Zaista teško pitanje na koje sigurno mogu odgovoriti s više petorki, ali evo prva koja mi je pala na pamet je Nolan Smith, Kruno Simon, Bojan Bogdanović, Dario Šarić i Ivica Zubac.”

U kojoj ligi bi jednog dana volio igrati?

Nemam ligu u kojoj bi istinski htio zaigrati, jedina želja mi je pronaći dobru ligu i sredinu u kojoj bi se zadržao dulje vrijeme.“

Pratiš li radije Euroligu ili NBA, imaš li omiljene ekipe u tim natjecanjima?

„Nemam najdražu ekipu niti u jednoj od tih dviju liga, NBA pratim površno, dok euroligaške utakmice nastojim ispratiti svako kolo. Definitivno mi je gledanija Euroliga, pogotovo ako uspoređujemo regularni dio.“

Jakovu puno hvala na ovome razgovoru, želimo mu mnoštvo uspjeha u daljnjoj karijeri te još mnogo kvalitetnih igračkih godina koje su pred njim.