Sreli smo se u Mariboru, 2009. godine, igrao je tada za svoju školu košarke Dražen Petrović koja je branila naslov prvaka od godinu ranije. Dario Šarić je tada, s napunjenih 13 godina, bio proglašen najboljim igračem jednog od najjačih turnira do 15 godina – “Rad igram košarko”. U Mariboru su tada pobijedili iznimno jak Benetton, predvođen Andreom Gentilijem 68:67.
Sljedeće godine Dario je obranio titulu MVP-a, a Luka Lapornik je Laškom, kao najbolji strijelac, donio naslov prvaka protiv Cibone. Zanimalo nas je sjeća li se Martin tih mariborskih dana i turnira na kojem su sudjelovali i Barcelona, škola košarke Sabonisa, Cibona, Olimpija, Laško, mlađa slovenska reprezentacija, Crvena zvezda, a kasnije i Cedevita.
“Naravno da se sjećam turnira u Mariboru. Organizacijski je bio stvarno na visokom nivou, a i same ekipe na tom turniru to potvrđuju. Sjećam se da smo bili i smješteni pod Pohorjem u luksuznom kompleksu (Habakuk o.p.).”
S obzirom na to da smo si generacijski blizu, a ostali smo dugo u kontaktima, uvijek je bila provokacija Martina da dođe u Zadar. Na kraju, svugdje samo ne u Zadar. Nismo htjeli više provocirati sa Zadrom, ali kako gleda danas na tu invaziju dalmatinskih košarkaša u Zagreb. Nije samo Junaković otišao u Cedevitu, bili su tada i najbolji trojac u Europi Mavra-Šarić-Hezonja. Trio dalmatinaca u KK Zagreb.
“Ne mogu reći da sam pogriješio, ako konkretno pitaš za moj odlazak u Cedevitu. U tim godinama si jednostavno premlad da bi napravio grešku u koracima. Sjećam se da je u ono vrijeme u Dalmaciji, a pogotovo u Šibeniku, bilo teško vrijeme za košarku. Nismo ni imali kluba u prvoj ligi i kad sam se vratio s Europskog prvenstva iz Crne Gore nakon nekoliko opcija, odlučio sam za Cedevitu.”
A Šibenik, kako ide ono, oprašta se, ali ne i zaboravlja?
“Što se tiče moga Šibenika, pa nikada nisam krivio klub i ljude. Zna se koji su se pojedinci i kako ponijeli prema meni, ali prešao sam preko toga. Tako da nemam što opraštati i zaboravljati. Klubu, navijačima i svima koji vole Šibenik želim sve najbolje u budućnosti, da budu u vrhu hrvatske košarke, jer to zaslužujemo.”
U tom razdoblju pomagao mu je bivši suigrač, ali u prvom redu prijatelj, Dario Šarić. Otišao je u Istanbul, gdje je u Efesu tada igrao naš NBA igrač. Koliko je Dario danas važan u tvojoj karijeri, i ne u samoj karijeri nego i u životu?
“Dario i ja se poznajemo od prvih košarkaških koraka. Kroz godine zajedničkog igranja postali smo veliki prijatelj i životni oslonac. Sad kad je u NBA jedino vrijeme koje imaju za druženje je ljeto tako da iskoristimo maksimalno svaki dan. Za mene je jako bitan u svim aspektima života, jer znam da kad god se loše osjećam mogu ga nazvati i on će me podići. Nadam se da i ja njemu tako (smijeh), šala.”
Dario je svojim djelom, igrama, pobjedama i samim razmišljanjem uzor ne samo Martinu, jer ne pričamo ovdje o klasičnom uzoru. Nismo ga to ni pitali, ali jasno je jedno, da inspirira svakog košarkaša, pa usudili bi se reći i naše reprezentativce. Pitati ga o nagradi Rookie of the year, je opet ista provokacija kao i ona od prije 9 godina o Zadru, ali utjecaj Darija na reprezentaciju je bio neizbježan u razgovoru.
“Pa što se tiče novaka godine, tu nemamo što raspravljati. Ali drago mi je da je već u prvoj sezoni pokazao koliko je bitan igrač za svoju momčad. Još mi je draže da je skupa sa Bogdanovićem postao vođa reprezentacije, jer znam koliko mu hrvatska reprezentacija znači u životu. Nikada nije odbio niti jednu selekciju, počevši od pretkadetski pa sve do seniora. Njegov način razmišljanja i rada je motiv ne samo za mene kao njegovog prijatelja, nego za sve sportaše.”
Zaključili smo o Dariju, mada imam osjećaj da bi mogli i jedan dio intervjua samo o tome, ima anegdota, sa i izvan parketa… Danas s 23 godine, više nije košarkaški mlad(ić), talentiran svakako?
“Mogu reći da sam odrastao. Mogu reći da me Danijel Jusup u prošloj sezoni preporodio. Usadio mi je jedan drugačiji način razmišljanja, pristupanju treningu i utakmici. Od ove sezone očekujem dodatni iskorak u svojoj igri i da kao klub napravimo bolji rezultat nego prošle sezone.”
Po našim podacima u Zagrebu ostaje četvorka na čelu sa zadarskim stručnjakom Danijelom Jusupom kao glavnim trenerom, pomoćnik i bivšim kapetanom kluba Nikolom Garmom. Stručnjak za kondicijsku pripremu ostaje Šime Tomašević, a fizioterapeut Milo Krnić. Upravo spomenutom Jusupu Martin je namijenio dodatne minute razgovora, potvrdio nam je da je upravo trener razlog produljenja vjernosti ekipi iz Trnskog.
“Veliki je radnik i nije tajna da je to glavni razlog što sam ostao u Zagrebu. Nitko se ne posvećuje toliko individualno igraču kao on, ne samo meni, već svima. I drago mi je da ću ponovno surađivati s njim.”
Koliko je pripomoglo nedavno iskustvo u B-reprezentaciji, ako ju smijemo tako nazvati?
“Turnir u Kini je došao kao šlag na tortu kompletne sezone. Moram iskreno reći da me iznenadio poziv, međutim otvorila mi se prilika i zahvalan sam na tome. Bilo je predivno iskustvo raditi s izbornikom i cijelim stručnim štabom. Imao doista samo riječi hvale o svemu i o svima. Pa naravno da bih htio obući jednog dana i dres A reprezentacije, međutim nisam opsjednut s tim. Najbitnije mi da dođem u Zagreb spreman za rad i da ispunim sve zadaće i očekivanja. A onda vjerujem će doći sve na svoje.”
Ljeti se nije znalo hoće li Zagreb uopće opstati, iznenadilo nas kad smo vidjeli da ostaje u Zagrebu. Naravno, financijski.
“S 23 godine novac mi nije nikakva vodilja. Za stvari koje su mi potrebne i koje me vesele uvijek ću imati.”
Za kraj vratili smo se opet reprezentaciji, jer iz razgovara je bilo vidljivo, da je Martin motiviran i spreman. Da bi čak više volio govoriti na parketu, nego pričati za intervju. Željan je igre, napredovanja, ali do prve službene utakmice, prioritet je ipak reprezentacija, pa smo s njom polako zaključivali priču.
Kako gledaš na situaciju na poziciji playmakera, Dominik je primjerice i dalje u trenerskim kombinacijama, mogao bi ići na prvenstvo kao treći play?
“Imamo vrhunske igrače na pozicijama playmakera, pogotovo sad povratkom Marka Popovića koji će rasteretiti Ukića koji je standardan svih ovih godina i uvijek spreman dati svoj obol. Što se Mavre tiče drago mi je da mu se sada dodatno otvorila prilika za Europsko prvenstvo. Dosta puta smo bili cimeri na prvenstvima mlađih uzrasta i bez obzira na to što smo nedavno bili ‘konkurenti’, toliko mu sad više želim da se izbori među dvanaest. Imao je odlično sezonu iza sebe, potpisao je za Joventut i želim mu svu sreću. Naravno kao i svim ostalim dečkima.”
A prognoze, nismo mogli bez toga…
“Mislim da možemo dogurati daleko, jer uz sve igračke kvalitete koje posjedujemo, i nema potrebe dodatno trošiti riječi, mogu reći da je reprezentacija, zajedno s stručnim stožerom i igračima jedna vrhunska klapa.”
Pripreme u Zagrebu počinju 16. kolovoza, kao da mu se i to čini predaleko…
“Ljeto je za mene bilo vrhunsko, a imao sam i dosta vremena za odmor. Spreman sam za sljedeću sezonu, jedva čekam da počne. Zaželio sam se već.”
Drago nam ga je bilo čuti, nakon 9 godina, kao da se ništa toga nije promijenilo. Dobro, Dario je u NBA, ali možda i Martin jednog dana ode tamo. “Možda u posjeti, kao u Istanbulu (smijeh).” Zaželjeli smo mu sreću, i on nama, do sljedećeg transfera.