Košarka se po mnogo čemu razlikuje od ostalih sportova za široke narodne mase. Jasno, osim onih osnovnih razlika koje svakom prosječnom gledatelju govore da ne gleda vaterpolo, postoje i odudaranja u tehničkim stvarima, u pitanjima pristupa tome sportu.
Prvenstveno, radi se o kapitalnim ulaganjima određenih zainteresiranih pojedinaca koja se u zadnjih nekoliko godina ogledaju u formatiranju natjecanja za najbolju momčad Europe. Turci su opasno zagrizli za sve košarkaške projekte pod okriljen Eurolige, a kad se tome doda i plan FIBA Europe koji se u posljednjem periodu primjerice proširio i na TV produkciju putem YouTube kanala dolazi se do zaključka da košarka postaje ozbiljan takmac nogometu na europskoj razini. Novci od TV prava više nisu minorni u odnosu na nogometna natjecanja, ugovori i u Europi vrijede mnogo više, a korak prate i sponzori.
Jordi Bertomeu prije desetak dana najavio je da će Euroliga sljedeće sezone imati šesnaest umjesto dvadeset i četiri kluba kao što je to slučaj ove sezone. Zna se i kojih će jedanaest klubova izravno u boj za najbolju momčad Europe, a to su one ekipe koje su vlasnici A-licenci i za ovu sezonu. Igrat će unutra i pobjednik ovosezonskog Eurokupa, a četiri mjesta ostat će prazna za pobjednike nekih, zasad neotkrivenih nacionalnih prvenstava. Možda, ali zasad samo možda bude mjesta za šampiona ABA lige uz jednako potencijalnu pozivnicu prvaku Njemačke, Poljske, Francuske ili “sovjetske” VTB lige. U kvalifikacijama koje će osmorici ponuditi jedno, šesnaesto mjesto u plesu milijuna trebao bi se, ali i to su zasad samo naklapanja naći viceprvak ABA lige, ali možda i prvak Hrvatske. Sve ćemo saznati u prosincu pa božićni poklon Ciboni, Zadru, Šibeniku, Zagrebu ili Kvarneru stigne nešto ranije. Jer velika će biti borba za državnog viceprvaka, pogotovo ako se sazna da može do Eurolige…
Ono što veseli jest to da je dogovor sa sponzorom IMG-om koji bi trebao preuzeti ime, ali i većinu proračuna postignut na deset godina uz opciju produljenja na još deset. To bi trebalo maksimalno olakšati protočnost svih nacionalnih liga prema Euroligi, ali i prema Eurokupu koji će od sljedeće sezone poprimiti format ovosezonske Eurolige – 24 kluba (21+3 sa wild cardom), deset kola na zimu plus 14 na proljeće, četvrtfinala i polufinala kod kuće i vani uz finale – valjda na neutralnom terenu.
Među 11 klubova koji su sigurno unutra, tri su Španjolca (Barcelona, Real Madrid i Laboral Kutxa), dva su Grka (Olympiacos i Panathinaikos), dva Turka (Anadolu Efes i Fenerbahče) te po jedan Izraelac (Maccabi Tel Aviv), Litavac (Žalgiris), Talijan (EA7 Milano) i Rus (CSKA Moskva). Licenciranim klubovima možemo pridodati i pobjednika Eurokupa koji će (vjerojatno i u većem broju navrata) stizati iz neke od zemalja koje u Euroligi već imaju svoje predstavnike. Po jakosti, ABA liga spada u red s prije nabrojanim ligama (Njemačka, VTB, Francuska, Poljska…) pa njena opstojnost u narednim godinama ne bi smjela dolaziti u pitanje. Scenarij o tome da se prvaku da pozivnica, a da viceprvak bude među osam klubova u kvalifikacijama je idealan, ali…
Europa je veliki kontinent s pedesetak nacionalnih košarkaških saveza koji jednako žele sudjelovati u Euroligi. Iako je jasno da prvenstvo Mađarske ili Bugarske nije na razini ABA lige, direktorima natjecanja neće biti lako formirati četiri preostala mjesta u glavnom turniru, ali niti onih osam za kvalifikacije na koje ravnomjerno i s punim pravom puca barem dvadeset europskih zemalja. Ne smijemo zaboraviti da su Poljaci sa Zielonom Gorom i Turowom već napravili određene stvari, da su Nijemci sa Bayernom i Broseom jakosno, ali i financijski već također dobrano zagrizli euroligašku jabuku. Tu su i sve prisutnija Darussafaka pa i Francuzi sa Strasbourgom i Limogesom. Malo bi svog kolača pojeo i Kuban, vratili bi se mnogi poput ALBA-e, Galatasaraya, možda i ljubljanske Olimpije nakon nove renesanse kluba, nikad se ne zna.
U tom smislu, ovo mora biti Cedevitina godina. Iako ovosezonskom prvaku Europe nije namijenjena pozivnica za sljedeću godinu (dalo bi se napraviti ustupak!), Cedevita će sigurno u jednu od skupina s preostala tri kluba samo ako osvoji naslov prvaka u berlinskoj Mercedes-Benz Areni na završnom turniru. Dok se slika oko potencijalnih sudionika Eurolige od jeseni ne iskristalizira, moramo još u barem nekoliko crtica nahvaliti ovosezonske izvedbe sastava Veljka Mršića. Je li zaslužio? Jest! Cedevita je, ako ne računamo domaći stisak ruke Olympiacosu zadnji puta izgubila prije točno dva mjeseca od Zadra. Kao i lani, nakon posrtaja od sastava Ante Nazora krenule su dobre igre u kojima su redom padali Anadolu Efes, Tajfun, EA7, Mega, Laboral Kutxa, Olimpija, Metalac i Limoges. Ne smetaju ni ozljede ni umor, ni to što vrijeme ne prašta pogreške jer ih naprosto nema ili se rješavaju obilaznim putem.
Do sredine prosinca Vitamini bi mogli uz dosadašnje četiri sebi prišiti još koju pobjedu u skupini. Nećemo biti prenavijački nastrojeni pa odmah upisati obje domaće pobjede (Anadolu, EA7), a kako je krenulo – baš bismo mogli onu u zadnjem kolu kod Laboral Kutxe. Kao da se netko još sjeća atenskog poraza prije mjesec dana… Opet, ne smije ih se još uvijek svrstavati u Top 16, ali – blizu su.
Baš taj prosinac bit će po mnogočemu mjesec istine za Cedevitu. Osim tri europska dvoboja garnirana s gostovanjem u Španjolskoj, nakon derbija s Partizanom koji će zaključiti studeni ostat će još čak pet kola do kraja godine. Cedevitu čekaju gostovanja u Skopju i Laktašima pa onda i zagrebački dvoboji sa Sutjeskom, Cibonom i Krkom. A drugog dana nove godine trebat će opet u Beograd na noge Crvenoj zvezdi. Dakle, od dočeka nove godine do okršaja u Pioniru neće biti puno vremena za liječenje mamurluka…
U pogledu političkih promjena u europskoj košarci koja je aklamacijom prihvatila Barcelonin smjer razmišljanja, hrvatska je košarka koju toliko volimo opet na prekretnici. Iako mogla bi ona biti pozitivna, barem za sljedeću sezonu. Uzmimo u obzir da bi Cedevita mogla do finala ABA lige što bi joj donijelo zagarantirano mjesto u kvalifikacijama Eurolige i da bi prvak Hrvatske (mjesto proslijeđeno viceprvaku ako PH osvoji Cedevita) također bio u kvalifikacijama.
Uz borbu za najeminentnije natjecanje neki bi naši klubovi mogli pronaći interes za Eurokup u kojeg bi zbog reformatiranja bilo teže ući, ali otvorilo bi se mjesto za FIBA-in Europa kup koji se nameće kao treće rješenje. Svemu tome dodajmo da će Kvarner 2010 sigurno nastaviti kroz Alpe Adria kup pa bi dobar dio A-1 lige u slučaju Zagrebovog nastavka europske priče mogao igrati europske utakmice. Još kad bi se u Šibeniku dogovorili oko novca za kotizacije, postali bi europska velesila….
Kako će se učešće hrvatskih klubova u europskim natjecanjima sljedeće sezone odraziti na ambicije Košarkaškog saveza Kosova oko nastupa u Europi tek ćemo vidjeti. I oni bi svog šampiona poslali u društvo najboljih, ali… Odgovor na pitanje jesi li igrač ili tek igračka, lovac ili lovina u plesu milijuna treba tek stići na adrese aspiranata koji zasad samo misle da zaslužuju mjesto pod suncem. Sljedećih deset godina “mali” će se morati boriti za svoje mrvice sa stola za kojim traje gozba “velikih”.