Nakon prva tri kola u najelitnijem ženskom košarkaškom natjecanju u Hrvatskoj Studenac Omiš se smjestio na diobu trećeg mjesta skupa s Zadrom i Medveščakom. Sve tri ekipe imaju po dvije pobjede i jedan poraz.
Jedna od ponajboljih igračica iz Omiša je Karla Kalajžić koja je odvojila nekoliko minuta za portal Crosarka te odgovorila na par pitanja.
Kad si se počela baviti košarkom i zašto?
“Košarkom sam se počela baviti vrlo rano, sa svojih šest godina, kad sam krenula u prvi razred osnovne škole. Ali to nije bio početak mog zanimanja za ovaj sport. Košarka je oduvijek bila prisutna u mojoj obitelji. Majka je igrala košarku kroz srednju školu, a otac je nakon prekida karijere postao trener muške ekipe. Putovala sam na utakmice, pomno pratila i upijala svaki detaljčić,posjećivala treninge. Svidjelo mi se i odlučila sam krenuti tim vodama.”
Studiraš na kineziološkom fakultetu. Da li je teško uskladiti akademske obaveze sa treninzima?
“Istina, studentica sam druge godine kineziološkog fakulteta u Splitu i je, malo je teže jer fakultet, kao i svaki, zahtjeva izvršavanje svih obaveza i dolazaka na nastavu. Na fakultetu sam cijeli dan, a onda trčim na bus da stignem na trening. Naporno je, jer imam dosta sportova koje nisam dosad isprobala, a svi sportovi zahtijevaju veliku fizičku pripremljenost, a isto tako poslije cijelog takvog dana, treba odraditi trening najbolje što možeš. Ima dana kad ne stignem zbog predavanja na trening, al uvijek imam svoju loptu u torbi pa na faksu sa prijateljima bacim poneki basket.”
Kad smo se već dotakli sveučilišta. Ovo ljeto si nastupala na Europskom sveučilišnom prvenstvu. Kakav je bio osjećaj i možeš li nam reći nešto više o tome?
“Osjećaj je bio fenomenalan !! Prvo Europsko prvenstvo i prva europska medalja oko vrata. I to u Splitu !! Veliko iskustvo- biti okružen vršnjacima iz različitih zemalja, biti sa svojom ekipom, i na kraju uzet jednu od medalja. Ne može bolje! Ponosna sam na svoju ekipu jer smo uspjele, unatoč svim pričama kako nećemo proći ni prvi krug natjecanja, pokazati da nismo lak protivnik ! “
“U skupini smo bile sa sveučilištem Bochum iz Njemačke i sveučilištem Strasbourg iz Francuske. Prvu utakmicu smo izgubile u produžecima protiv njemica i tu smo izgubile glavnu propusnicu za ulazak u finale. Francuzice smo tukle 15-ak razlike i tako ušle u četvrtfinale. Tu nas je čekala vrlo dobra visoka ekipa Latvije, al smo ipak izborile vrlo važnu pobjedu od desetak koševa razlike te tako ušli u polufinale. Već smo se tad osjećale kao pobjednice jer je to za nas bio uspjeh! “
“Polufinalni rezultat je bio dosta realan, cure iz Beograda su bile daleko najveći favorit za zlatnu medalju te nas savladale sa ogromnih 30 razlike. Prebrodile smo to kao ekipa i s trenerom Boranom Grginom i profesorom Drašincem zacrtale sutrašnju pobjedu za veliko i ništa manje važno treće mjesto. To smo i ostvarili pobijedivši sveučilište iz Valencie te tako postale brončane ! “
“Ceremonija i dodjela nagrada bila je nešto sto se pamti zauvijek! Hrvatice brončane, Hrvati zlatni, Gripe nikad punije ! Svi organizatori na čelu s Tonijem Gamulinom napravili su odličan posao i vjerujem da su sve ekipe bile zadovoljne našim domaćinstvom !”
Koliko daleko može ove sezone Studenac Omiš i kakva ti se čini liga?
“Svaki igrač, svaki trener uvik želi najbolje za svoju ekipu. Tako je i kod mene. Očekujem da budemo među prvih pet ekipa. Mislim da je liga ove sezone dosta izjednačena, svi klubovi su tu negdje. Mislim da domaćinstvo svakog kluba ove sezone igra veliku ulogu. Veliku prednost dajem Novom Zagrebu koji ima jako dobar roster igračica i mislim da mu nijedan klub ne može ozbiljnije zaprijetiti, bar ne u našoj ligi. A s druge strane, ekipa Gospića koja je dosad bila pri vrhu ljestvice, ove godine je dosta pomlađena i mislim da su oni najmanja opasnost za ikoga, bar ovaj prvi dio sezone.”
Za sami početak sezone si pokazala da si u formi i odigrala si vrlo dobro. Da li si zadovoljna sa sobom vidiš li mjesta za napredak?
“Što se tiče igre, uvijek može bolje ! Samo se radom mogu postići veći i bolji rezultati. Smatram da sam dosta napredovala u nekim segmentima.. Ali i dalje sam vrlo brzopleta i mislim da bi se trebala smiriti i poraditi na samopouzdanju pa će i igre ići na bolje.”
S čim se voliš baviti u slobodno vrijeme?
“Pošto mi faks i treninzi ne dozvoljavaju previše slobodnog vremena onda ga ponajviše koristim za odlaske do Zadra boljoj polovici (ha ha).”
Za kraj, gdje se vidiš jednog dana ili si fokusirana samo na ono što je bližoj budućnosti?
“Mislim da je san svake igračice odlazak negdje vani, preko granice. Tko ne bi volio zaigrati za neki dobar klub, u nekoj jačoj ligi . Tako je i kod mene, ali trenutno razmišljam i fokusirana sam samo na ovu sezonu, a kasnije ako se pruži prilika, zašto ne.”