Cibona ove sezone oscilira, a to je bilo očekivano s obzirom na roster koji se uglavnom sastoji od mladih hrvatskih reprezentativaca od kojih su se dva profilirala u standardni dio A vrste (Roko Prkačin i Mateo Drežnjak).
U tom sastavu je svoje mjesto našao Lovro Gnjidić koji svoj talent ima priliku pokazati zbog ozljede američkog košarkaša Reynoldsa. Krešimir Radovčić je također dobio veće ovlasti kako je sezona odmicala te je zajedno s Nakićem imao jako dobrih bljeskova. Ti bljeskovi bili su znak uvijek kvalitetnog rada šibenske škole košarke.
Neke odluke i potezi uprave nisu bili logični, no Cibona je ipak solidno odradila ABA ligaški dio, a da je bilo malo iskustva vjerojatno bi se pobijedila još koja utakmica, ponajprije u prvom dijelu prvenstva. Vukovi su ostali bez kupa, ali u prvenstvu je i dalje sve otvoreno. Vladimir Jovanović će prije svega morati pronaći recept za Splićane koji su ih pet puta pobijedili ove sezone.
Kada gledamo perspektivu dugoročne strategije, Cibona bi ove sezone trebala zanemariti rezultat te odraditi minimum koji je već ispunjen (ostanak u ABA ligi). Momčad je prepuna mladih igrača, a tomu je dokaz nedavno dobro izdanje mladog centra Brankovića.
Sada više nije važno kako ni zbog čega, ali nakon godina oslanjanja na veterane, potez pomlađivanja u kombinaciji s novim trenerom bi mogao biti pun pogodak. Premda je poprilično nelogično bilo smjenjivati trenera nakon početka pobjedničkog niza, no to je već sada prošlost.
Strpljenje i momčad na okupu na dugi rok
Puno je vanjskih faktora koji će na to utjecati, ali Cibosi bi trebali izvući maksimalne napore kako bi zadržali kostur ekipe dugoročno na okupu, barem kroz iduće tri sezone. Primjerice da 2024. bude cilj gdje bi se uz razvoj igrača mogao dogoditi i nešto kvalitetniji rezultat. Valjda će se do tada situacija s dugovima iz prošlosti riješiti pa bi proračun mogao biti nešto veći i na pravi način iskorišten.
Roka Prkačina će biti teško zadržati do 2024., ali treba se težiti dugoročnoj strategiji. Ukoliko i Prka napusti momčad, navijači Vukova se trebaju nadati da će taj odlazak biti što kasniji kako bi trener do tada pripremio Gnjidića te revitalizirao Nakića i Drežnjaka iz uloge “radnih igrača” kako bi postali nositelji igre.
Uz spomenute i Brankovića bi se moglo gledati na uključivanje dodatnog kadra iz omladinskog pogona te nadograditi ekipu s iskusnim igračima uz eventualnog jednog stranca koji mora biti extra kvalitet. Takva Cibona bi, ukoliko se svi igrači budu razvijali, mogla biti itekako konkurentna u borbi za doigravanje u ABA ligi.
Tada bi i eventualni europski iskorak (Liga prvaka ili neko drugo natjecanje) bio logičan jer dolaskom na europsku kartu raste cijena igračima, a i s rezultatske strane bi Vukovi bili zanimljiva momčad, vjerojatno jedna od najperspektivnijih u Europi.
No, za cijelu priču je potrebna jedna temeljna pretpostavka, a to je da svi ostanu na okupu što je dulje moguće!