Košarkaška prijateljstva: Emanuela Salopek i Martina Dover

U novom izdanju košarkaških prijateljica otišli smo i u međunarodne vode. Radi se o Hrvatskoj reprezentativki Emanueli Salopek te Slovenskoj reprezentativki Martini Dover. U ovoj sezoni obje igračice nastupaju za višestruke prvakinje Hrvatske ekipu Gospić.

Kad i zašto si se počela baviti košarkom?

Emanuela: Moj prvi susret s košarkom dogodio se kad sam imala deset godina. Tada sam već dvije godine trenirala plivanje kada je moj otac jedan dan došao doma i rekao mi: “Samo da znaš, ja sam te upisao na košarku i imaš sutra prvi trening.” Eto, od tad je krenulo moje putovanje s narančastom loptom po Hrvatskoj, zasad.

Martina: S košarkom sam se počela baviti u osnovni školi, igrali smo neko školsku košarkašku ligu, super je bila ekipa, bilo je zabavno, prva putovanja i osjećaji kako je biti dio ekipe. Zašto? Kao što sam već spomenula, zajednička mješavina ekstra zabave s puno igre su me povukli u ove vode, ako mogu tako kazat.

Najljepši trenutak dosadašnje karijere?

Emanuela: Moram priznat da sad kad sam došla do ovog pitanja, a pogledom na iduće, neće mi uopće bit lako odgovoriti. Dobro je to smišljeno da me natjera na razmišljanje. Definitivno najljepši trenutak moje karijere do sada je plasman i odlazak na Olimpijske igre 2012 u London. Vjerujem da će tako i ostati. Sigurno da su posebno lijepi trenutci i osvajanje trofeja i naslova, i da pamtim ih, ali isto tako ima puno toga što kroz bavljenje košarkom mogu također nazvati lijepim trenutcima. To je upoznavanje sebe, različitih osoba, posebnih osoba (kao npr. Martina Dover ha ha), igrača, razumijevanje i funkcioniranje sporta, i određeno iskustvo u životu, te mijenjanje navika. Čak mislim da je to vrjednije, jer te to izgrađuje kao osobu.

Martina: Hmmm, ma puno je lijepih trenutaka, a mogla bi kao najljepšeg spomenuti prošlogodišnje osvajanje dviju titula s ekipom Gospića. Pogotovo prvenstveno mi je ostalo u sjećanju, jer sam u prošlosti uvijek bila u ekipi koja je bila druga, čak i treća, i odjednom dva trofeja, neopisivo.

Foto: Romain Chaib

Foto: Romain Chaib

Najteži trenutak dosadašnje karijere?

Emanuela: Kao najteži trenutak dosadašnje karijere mogu izdvojiti dva slučaja, kada sam prelazila u Gospić iz Montmontaže i sezonu u Jollyju. Kada sam prešla u Gospić prvi put imala sam devetnaest godina i bilo mi je jako teško što nisam igrala niti malo, i mislim da je za mladog igrača to najgore, kad ne igra a vidi da može. Što se tiče Jolly-ja, ta mi je sezona ostala nekako u gorkom sjećanju, baš mi se ništa tada tamo nije poklopilo niti svidjelo.

Martina: Ljudi se uvijek sjećaju dobrih, lijepih trenutaka, sto je potpuno normalno i pravilno. I tako i ja pokušam gledat i na teške trenutke u životu i u sportu, da iz njih izvučem najviše pozitivnih stvari, znaci, da ne pokušam pričat ili razmišljati o lošim ili teškim ili dobrim trenutcima, nego o situacijama koje su nam jednostavno došle, desile se u životu. Svakako mi je bila prva godina izlaska iz Slovenije po svemu teška, ali svemu tome je trebalo naći čar i dobre stvari, to je umjetnost života.

Gdje se vidiš u budućnosti?

Emanuela: Ne znam, sve zavisi, nakon sezone ću možda moći bolje odgovoriti na ovo pitanje, pa odgovor dam naknadno. Za sada u budućnosti znam samo da je na ljeto Europsko prvenstvo, i da Gospić osvaja Kup i Prvenstvo Hrvatske(ha ha).

Martina: Pa mogu se vidjet svuda a ako sad ostanem kod košarke, bi se slobodno vidjela i sljedeću godinu kod Stipe Bralića i u Gospiću, ali željela bi osjetit još druge države i mentalitete, pa nek me život iznenadi.

Koji su ti košarkaški uzori?

Emanuela: Nemam uzore u životu, pa tako ni u košarci. Ima puno kvalitetnih igrača, te od svakog pokupiš nešto. U zadnje vrijeme pratim NBA, pa gledam i kopiram.

Martina: Ima vise ljudi koji sumi uzori, neki su mi ostavili doslovno samo kakve dobre košarkaške poteze, a neki su mi pored košarke ostavili puno vise, kako ostati prava osoba kad je na terenu najteže ili kako se ponašati kad ti ne ide. Mislim, da to drugo vrijedi više i ostane zauvijek u uspomeni. Inače, moj idol je Eva Komplet (interna fora, znam, da ću je zbog toga nasmijat).

Kako najčešće provodiš slobodno vrijeme?

Emanuela: Mogu reći, da mi nikada nije dosadno u slobodno vrijeme. Iako me Martina Dover non stop zove, uspijevam se posvetiti i drugim stvarima. Šalim se. S obzirom na to da i studiram u Gospiću moram naglasiti da učim, čitam što me zanima, kuham, opuštam se, i naravno tu je svakako druženje s curama.

Martina: Ma kako god se smiješno činilo, ali i u Gospiću se potrebno organizirati za slobodno vrijeme. Provesti ga pokušam čim pozitivnije i opuštajuće. Najbitnije je, da se kroz slobodno vrijeme odmorim, a uz to pogledam dobar film ili pročitam odličnu knjigu. Uvijek se nađe nešto i vjerujte mi, vrijeme brzo prođe.

Koji dio svoje košarkaške igre smatraš dobrom, a koji lošom stranom?

Emanuela: Ni ovo pitanje nije lako. Teško mi je govoriti za sebe, jer sam dosta samokritična pa bi onda moj odgovor bio: “Na svemu trebam još raditi”. Ako se upustim u vaganje dobre i loše strane, mogla bih napisati esej, pa bolje da ostavim ovako. Reći ću samo da volim otvoren teren.

Martina: Opet smo tamo gdje imamo različita viđenja o dobrim i lošijim stranama igre. Vjerojatno za neke nemam pojma, a za neke sam Superwoman. A ako krenem od sebe, mislim, da mi treba vise, hmmm, tako mi kaže naš trener, biti više pozitivnije bezobrazna na terenu. Moram priznat, da mi je on to dao, ali mislim, da mi više toga fali. A dobra strana moje igre,to neću završiti do sutra ako krenem (ha ha), neću se hvaliti, neka ljudi dođu pogledati utakmicu pa neka sami kažu.

Foto: Martina Lunder

Foto: Martina Lunder

Kao i stalno do sada za kraj su ove simpatične i jako vesele i nasmijane cure rekle par rečenica jedna o drugoj.

Martina Dover?

Emanuela: Uvijek nasmijana Martina Dover. Najprije ću reći da sam morala prespavati da bih na ovo odgovorila Što reći o Slovenki: da je škrta kao i svi Slovenci, da me davi i gnjavi po cijele dane u Gospiću kao što sam napisala u pitanju broj šest. Malo šale, a sad za ozbiljno. Presretna sam i jako mi je drago što sam upoznala jednu takvu osobu kao što je Martina. Toliko je topla i draga s puno pozitivne energije, jako je darežljiva i uvijek spremna za zabavu- što meni i odgovara. Ona je jedna posebna i kvalitetna osoba, kakve se rijetko sreću. Evo, već se smješkam samo što mislim o njoj i pišem. Dobro se slažemo i dopunjujemo na terenu, posebno ću naglasiti u obrani.

Uvijek daje sve od sebe i želi da ekipa igra što bolje i to je još jedan od razloga zašto ju je super imati u ekipi. Baš uživam u njenom društvu i sigurna sam da će se naše prijateljstvo nastaviti bez obzira gdje koja završi. Naravno s obzirom na to da je prvi play, moram ju malo i ishvaliti tako da mi ne uskraćuje lopte u napadu (ha ha).

Emanuela Salopek?

Martina: Emanuela Salopek, hahahaha, je pozitivno luda! Cura s pozitivnom energijom, osmijehom od uha do uha i s velikom željom da dobro igramo te da osvojimo što je više moguće trofeja. Super je imati takvog ambicioznog igrača u ekipi. A i za mene nije više samo igrač, nego ono o čemu sam već pričala, osoba koja ti ostane u glavi zauvijek.