Dvije nove prijateljice s košarkaških terena su Glorija Sikirić koja nastupa za Pleter i Ana-Marija Begić iz Medveščaka.
Kad i zašto si se počela baviti košarkom?
Glorija: Košarkom sam se počela baviti s osam godina, u drugom razredu osnovne škole. Sa mnom u kvartu je živjela Marija Vrsaljko s kojom sam se stalno družila i kako je ona već bila u tom sportu igrajući s njom i ostalim društvom na igralištu Mornarica zainteresirala me košarka. Iako je najveća moja ljubav tad bila nogomet nisam imala priliku nigdje ga trenirati pa me majka odvela na upis u Školu košarke Prvi koš gdje sam naučila prve osnove košarke.
Ana-Marija: Mogu reći da se ljubav prema tom sportu razvila u obitelji. Otac se bavio košarkom 25 godina, brat je trenirao u Ciboni dok se nije ozlijedio, a sestra dok nije odlučila da joj je važnije školovanje. Unatoč tome, ja sam se košarkom počela baviti prije 11 godina na nagovor školske prijateljice. Svidjelo mi se i nastavila sam trenirati.
Najljepši trenutak dosadašnje karijere?
Glorija: Teško je to izdvojiti jer je bilo jako lijepih trenutaka. Ipak, najviše pamtim tri stvari. Osvajanje prvog mjesta na Europskom prvenstvu U18 u Mađarskom Miskolcu, prvu seniorsku utakmicu koja je bila s četrnaest godina protiv tadašnjeg prvaka Gospića, sa slavnom generacijom Zadra (sestre Vrsaljko, Nikpalj, Perica, Ledenko i ostale), treće utakmica protiv Croatie kad sam bila prvi srednje. Tada san prvi put dobila ozbiljniju minutažu na seniorskoj utakmici i sjećam se da sam zabila četrnaest poena, odigrala super i zadobila povjerenje trenera da mogu ozbiljno računati na mene.
Posebno mi je draga ta utakmica jer mi je pokojni otac tada bio u bolnici i pozvao me prije tekme da mi kaže kako da igram, poslušala sam njegove savjete i upalilo je!
Ana-Marija: I najljepši i najteži trenutak moje dosadašnje karijere definitivno je finale Europskog prvenstva u Kozaniu 2010. godine. Najljepši zato što mnogi nisu vjerovali da ćemo doći do finala te zbog odlične atmosfere i prepune dvorane na utakmici.
Najteži trenutak dosadašnje karijere?
Glorija: Kao i dobrih tako je bilo i lošijih trenutaka,ali ne mogu baš izdvojiti neki najteži. Možda, kad su mi na Europskom prvenstvu U16 u Tallinu na finalnoj utakmici protiv Nizozemske slomili nos odmah na početku utakmice i nisam smjela nastaviti dalje igrati, a znate kakav je tužan osjećaj ne igrati svoje prvo finale na tako velikom natjecanju.
Ana-Marija: Najteži zbog poraza od Rusije. Grozno je gledati kako gubiš od nekog za koga znaš da si bolji i koga si već jednom pobijedio na tom prvenstvu.
Gdje se vidiš u budućnosti?
Glorija: Moj cilj je uvijek bio da se ozbiljno bavim košarkom i dobijem priliku da odem u neki europski klub koji igra Euroligu. Najveća želja bi mi bila otići u Španjolsku ili Francusku. Znam da su me mnogi već otpisali, radi prošlogodišnjeg sjedenja na klupi Novog Zagreba, ali tu godinu ne smatram izgubljenom. Imala sam treninge s ekipom od koje se moglo puno naučiti. Posebno zbog svoje pozicije san mogla steci iskustvo igrajući s Anom Čačić koja po meni ima sve kvalitete odličnog playmakera. Ne odustajem tako lako od svog cilja, ali sam postala svjesna da ga mogu ostvariti samo radom. Još jedan cilj mi je završiti Pravni fakultet koji sam upisala ove godine.
Ana-Marija: Još je rano za govoriti o budućnosti. Treba još puno trenirati, ali nadam se da ću jednog dana zaigrati u nekom jačem euroligaškom klubu.
Koji su ti košarkaški uzori?
Glorija: Kao što sam je već spomenula, moja bivša suigračica, Ana Čačić mi je uzor. Osim što je to jedna prekrasna osoba, po meni ima sve kvalitete koje treba imati jedan play. Osoba uz koju možeš stvarno puno naučiti. Naravno još jedan uzor još od ranijih dana mi je Anđa Jelavić, o njoj ne trebam puno govoriti jer se sve zna. Ako budem upola kvalitetna kao ona, bit cu dobar igrač.
Ana-Marija: Nemam baš nekog košarkaškog uzora, ali jako mi se sviđa igra Sandre Mandir i Anđe Jelavić.
Kako najčešće provodiš slobodno vrijeme?
Glorija: Nemam puno slobodnog vremena zbog treninga i fakultetskih obaveza, ali vrijeme kad sam slobodna u Zadru volim provesti sa svojim društvom, obitelji i naravno s rodbinom u svom najdražem mjestu Bibinju. Tu u Rijeci slobodno vrijeme koristim za uživanje i igranje igre Jamb s najboljim cimericama na svijetu, Anom Vrsaljko i Martinom Gambiražom s kojima je život naprosto prezabavan!
Ana-Marija: Najčešće s društvom odem u kino, na piće ili se dogovorimo za neki izlazak ako smo u mogućnosti. Ponekad , kad se uspije složiti dva dana slobodno, otputujem malo južnije.
Koji dio svoje košarkaške igre smatraš dobrom, a koji lošom stranom?
Glorija: Pod dobrim djelom svoje igra smatram dobar pregled igre, smirenost i cistu glavu u potrebnim situacijama, svoj prodor i dodavanje u kontru. Ima puno elemenata koje bi voljela poboljšati, posebno svoju lijevu ruku i šut.
Ana-Marija: Dobrim smatram svoju brzinu za poziciju koju ja igram, a lošom stranom smatram moje ograničavanje da igram samo tu poziciju i moja obrana. Sve u svemu , ima dosta stvari na kojima moram poraditi.
Kao i sve do sada i ove dvije cure su morale reći par riječi jedna o drugoj.
Ana Marija Begić?
Glorija: Ana-Marija Begić je jedna predivna osoba,moja jako dobra prijateljica ili kako je volim zvat “moja seka”. Osoba s kojom sam provela puno lijepih trenutaka u životu, koja je uz mene i u lijepim i teškim trenutcima. Osim toga, jedna jako dobra mlada košarkašica koja ima sve predispozicije i mogućnosti da uspije u košarci, ali to će uspjeti samo ako bude uporno radila. Nadam se da ćemo jednom zaigrati u istom klubu. To nam je zajednička želja.
Glorija Sikirić?
Ana-Marija: Prvenstveno moja sestra, a tek onda jedna od najdražih i najboljih igračica s kojima sam imala priliku igrati. Jako pozitivna i hrabra cura i moja velika potpora. Za Gloriju imam samo riječi hvale i želim joj svu sreću na košarkaškom, a i privatnom planu