#234

Košarkaški fanatik: “Sveti” Nikola Plećaš

U praznik izdanju “fanatika” donosimo vam priču o legendarnom hrvatskom košarkašu iz sedamdesetih godina – “Svetom” Nikoli Plećašu koji je svoje najbolje dane proveo u dresu Lokomotive.

Rođen 10. siječnja 1948. u Bruvnu, Plećaš se oduvijek smatrao ličkim djetetom. Kao šestogodišnjak dolazi s cijelom obitelji u Zagreb nakon što njegov otac dobiva prekomandu u Zagreb. Imao je dva brata i dvije sestre. Prvi sport kojim se počeo baviti bio je nogomet koji je tada bio osnovna zabava za svu djecu. Bio je dobar i u rukometu, a neko vrijeme bavio se i gimnastikom jer je njegova sestra trenirala u Partizanu (danas Društvo sportske rekreacije).

Na sport koji ga je učinio slavnim, košarku, došao je zapravo slučajno. Njegovo društvo iz tadašnje škole otišlo je trenirati u Mladost  pa tako i on s njima. Pošto tada nije bilo televizijskih prijenosa košarkaških utakmica Plećaš nije imao svojih uzora. Kada je počeo igrati, upoznao je tadašnje velike igrače poput Ive Daneua, Miodraga Nikolića i drugih te je dobio svoje uzore i želju da dostigne njihove kvalitete.

Unatoč tome što je u košarku ušao pukom slučajnošću, bio je izuzetno dobar igrač te je sa 16 godina pozvan u juniorsku reprezentaciju koja je osvojila Omladinsko prvenstvo balkana, a 1967. godine potpisao je svoj prvi ugovor s Lokomotivom. Već godinu dana poslije prepoznao ga je izbornik jugoslavenske reprezentacije i pozvan je na Olimpijske igre u Meksiku gdje je osvojio svoju prvu medalju, srebrnog sjaja.

Prvi veliki trofej koji je osvojio s Lokomotivom bio je Kup Jugoslavije 1969. godine. Zagreb je bio domaćin finala, a Lokomotiva je slavila 78:77 protiv Olimpije iz Ljubljane. Bio je to prvi puta da je jedan hrvatski klub osvojio Kup Jugoslavije. Dogodine je Plećaš otputovao s reprezentacijom u Ljubljanu gdje osvaja svjetsko zlato pobjedom nad reprezentacijom SAD-a.

“Sveti” Nikola imao je karakterističan šut koji je bio vrlo precizan. Tada nije bilo trica, ali većina njegovih koševa bile bi trice da se računalo kao i danas. Također je imao vrlo karakterističan ulaz u reket s lijeve strane kada bi se nakon dvokoraka u skoku odrazio skoro vertikalno i od table polagao. Zabijao je, po tadašnjim pravilima, po 40 koševa po utakmici, a to bi sigurno prešlo i 50 da su se računale trice.

Već u prvoj sezoni održavanja Kupa Radivoja Koraća (Kup Koraća) Lokomotiva je prošla sve prepreke i došla do finala gdje ih je čekao Beograd. U dvije utakmice (kako se tada igralo) Lokomotiva je uspjela nadoknaditi -12 iz prve utakmice i dodati još jedan trofej u svoju kolekciju.

Plećaš je bio jedan od igrača koji je mogao sam odlučiti utakmicu. U 10 godina igranja za Lokomotivu (ukupno 204 utakmice) postigao je 5404 poena, iako se, ponovo napominjem, nije brojala trica. U reprezentaciji je odigrao nešto više utakmica, točnije 215, i u njima postigao 1354 poena. To je nešto više od 26 poena po utakmici!

Posljednje nastupe za reprezentaciju zabilježio je 1974. i 1975. kada je osvojio svjetsko srebro, odnosno europsko zlato. Prije Olimpijskih igara u Montrealu dogodila se “afera čaj”. Naime, Plećaš je snimio volontersku reklamu za Franckov čaj koji je režirao Antun Vrdoljak, a scenarij napisao trener reprezentacije Mirko Novosel. Plećaš tada nije znao da je izdan proglas u kojem se zabranjuje snimanje reklama poznatim sportašima te mu je, kao kazna, zabranjeno igranje u Montrealu. Njemu je bilo zabranjeno, ali Andri Knegi, koji je također bio unutra, nije jer je on odbio biti prikazan.

Lokomotiva je promijenila ime u Cibona, a Plećaš se nakon afere nikada nije oporavio. Napustio je Cibonu i pridružio se Kvarneru, ali više nije bio isti igrač. Nakon završetka karijere, kako on priznaje, njegovi odnosi s Cibonom su se raspali i bio je uglavnom ignoriran od strane kluba za koji je dao sve.

Jedan od najtrofejnijih košarkaša s prostora bivše Jugoslavije, kojeg je publika obožavala gdje god se pojavio i prozvala “svetim Nikolom”, košarkaš čije je ime godinama punilo košarkaške dvorane, danas živi u Zagrebu povučeno i skromno, daleko od blještavila nove sportske i političke elite.

Plećaš je tako ostao najbolji strijelac i igrač Cibone uz Dražena Petrovića. Spomenuti dvojac drži rekord po broju poena u gostima igrajući za Cibonu (55). Također je dobio i nadimak Nikola “Prvi brk” Plećaš jer se tijekom karijere samo jednom obrijao, a to je bilo tijekom Svjetskog prvenstva u Ljubljani.

Uspjesi Nikole Plećaša su nedodirljivi za košarkaše današnje generacije — srebro 1968. na OI u Meksiku, zlato na SP 1970. u Ljubljani, srebro na SP 1974. u Portoriku te srebro na Europskim prvenstvima 1969. (Napulj) i 1971. (Essen) kao i zlata na europskim smotrama 1973. u Barceloni i 1975. u Beogradu. S Lokomotivom je osvojio 1969. Kup Jugoslavije te 1972. Kup Radivoja Koraća.