Zagreb je na gostovanju kod Jazina, nakon uvodnih -25, u samoj završnici utakmice tricom Ante Krapića došao i do vodstva. Ipak, zahvaljujući iskustvu domaćina, kući su se vratili bez punog plijena. Jedan od inicijatora preokreta, odnedavno punoljetni Kruno Macner, prokomentirao je ovaj sraz, kao i očekivanja od ostatka sezone.
„Utakmica je bila izrazito teška, kako za nas tako i za Jazine. Obje ekipe su ušle u utakmicu pod imperativom pobjede jer svaka pobjeda nas približava prilici za ostanak u ligi. Nakon velike pobjede protiv Škrljeva te dobrog otpora protiv Cedevite i Zaboka vjerovali smo da je ovo utakmica koja se može i mora dobiti.“
Dogodilo se upravo suprotno, pa je momčad Nikole Garme u prvoj četvrtini vrlo teško izlazila na kraj sa šuterski raspoloženim domaćinom.
„ Nažalost, utakmicu smo otvorili izrazito loše. Ne znam što je tome bio razlog, ali jednostavno nismo imali odgovora na neke njihove taktičke zamisli u obrani, skok u napadu i trice. Nakon zaostatka -27 u prvoj četvrtini skupili smo se i digli agresivnost i energiju na puno veću razinu, što je u konačnici rezultiralo i dovođenjem utakmice u egal, u samoj završnici. Tu nam je ponestalo koncentracije i to su Jazine kao puno iskusnija ekipa iskoristili i slavili. Ne možemo biti nezadovoljni jer smo se stvarno borili do samoga kraja, ali jako loše otvaranje i veliki rezultatski minus na početku koštao nas je ove izuzetno važne pobjede.“
Osim rezultatskog, Kruno je prokomentirao i „ljudski faktor“.
„Još bih stvarno htio čestitati svim svojim suigračima na borbi i trudu koju ulažemo unatoč svim problemima. Iako nikoga nisam htio isticati, moram istaknuti Antu Krapića. To je čovjek koji je bez obzira na sve ozljede i probleme odlučio ostati u klubu i pomoći izboriti ostanak u ligi. Daje dvjesto posto svaki trening i utakmicu i velika je podrška i potpora nama mladim igračima.“
U prvom dijelu sezone, minutaža je u usporedbi sa sadašnjom bila ništavna. Macner u posljednje 4 utakmice prosječno igra 26 minuta, za kojih ostvaruje 9.5 koševa, 3.3 skoka te 4.6 asistencija. Uz sve to prosječan šut za 3 iznosi blizu 60 posto.
„Nakon svih problema koji su se dogodili u klubu (odlazak najboljeg igraca Junakovića, Šange) otvorila mi se velika prilika, no nažalost zbog problema s ozljedom leđa, neko vrijeme sam bio izvan parketa. Sad kad sam konačno zdrav dogodili su se novi problemi, odnosno ozljede Buovca i Čara, te smo ostali na 2 seniora i 10 juniora, tako da sam praktički preko noći upao u početnu petorku i trudim se maksimalno iskoristiti priliku i opravdati povjerenje trenera Garme kojemu se ovom prilikom zahvaljujem. Daje mi ogromnu slobodu i kreativnost u igri, što meni odgovara te tolerira moje mane i propuste. Sa svim igračima ima jedan prijateljski odnos i uvijek održava pozitivu u ekipi. Što se tiče šutiranja, to mogu zahvaliti juniorskom treneru Tesli s kojim svaki dan individualno radimo i šutiramo prije seniorskih treninga. U zadnje vrijeme sam imao par dobrih utakmica i nadam se da ću tako i nastaviti do kraja sezone te naravno, maksimalno pomoći svojoj ekipi.“
Na neizbježno pitanje o ostanku, mlađahni Zagrepčanin odgovara:
„Svakako, vjerujem u ostanak u ligi. Iz utakmice u utakmicu izgledamo sve bolje. Bez obzira na ovaj poraz jos uvijek mislim da ćemo iznenaditi nekoga do kraja kao i prethodno kolo Škrljevo. Sigurno je da se nećemo predati do samoga kraja.“
Pomalo žalosti činjenica da mladi košarkaši u Hrvatskoj, priliku dobiju tek u situaciji kada klub u kojem igraju „dotakne dno.“ Kako je svako zlo, u svrhu nekog dobra nadamo se kako Zagreb, iako harači dnom tablice, zaslužuje svaku pohvalu za ono što ostavlja u nasljeđe našoj košarci. Na kraju krajeva, nije li Trnsko već jednom iznjedrilo jednog Krunu…