U redakciju nam je stiglo pismo košarkaškog entuzijasta i vjernog čitatelja našeg portala iz Kutine koji traži pomoć. Dotaknuo se lošeg stanja košarkaškog kluba u lokalnoj sredini i zahtjeva rješenje problema. Pismo prenosimo u cijelosti.
Kutinski košarkaški entuzijasti zbog otpora odgovornog čovjeka iz KK Moslavina i nezainteresiranosti gradskih vlasti prinuđeni su igrati u Zagrebu, te nizu drugih gradova, gdje ostvaruju odlične rezultate. Još jedna frustrirajuća priča dolazi iz Kutine, a zorno svjedoči, kako je do stanja gađenja dovedena politizacija ama baš svega pa tako i sporta, parcijalni interesi lokalnih šerifa i političko-obiteljskih dinastija, bez obzira na ideološki predznak u ovom gradu jednostavno ne dopuštaju nikakav razvoj i napredak nikome izvan svog uskog kruga istomišljenika, političkih, interesnih, obiteljskih i stranačkih krugova.
Košarka je u Kutini svojedobno zauzimala vrlo visoko mjesto među sportovima, a tako je bilo još u predratna vremena, međutim danas je to drugačije. KK Moslavina, gotovo da nije aktivan, a mladi i kvalitetni igrači s područja Kutine primorani su, kako kažu, zbog samovolje jednog jedinog pojedinca koji vodi klub igrati izvan našeg grada, jer im se napredak i sudjelovanje u ovom sportu unatoč talentu i ljubavi prema košarci doslovno priječi. Klub se već godinama sustavno uništava klub i tjeraju se ljudi koji vole košarku u Kutini. Tri godine prije nego je mjesto u A2 ligi (u koju se još tri godine ulazilo sa vanjskim igračima) navodno prodano klubu Susedgradu iz Zagreba, ekipa je većinom bila sastavljena od plaćenih igrači iz Zagreba dok za nas domaće nije bilo mjesta. Nekoliko domaćih igrača bili su samo “grijači klupe”.
Izgubivši to mjesto u ligi te odlaskom “vanjskih” igrača i trenera gase se seniori i tako, sada već 4-5 godina, ostajemo bez mogućnosti igranja i nastupanja za svoj grad. Također, tih zadnjih 4 ili 5 godina zakinuti su i mlađi dečki koji kad prerastu juniore nemaju dalje gdje igrati i napredovati, dok naši dečki igraju po okolnim klubovim u Novskoj, Sisku, Ivaniću…Prošle godine smo tražili pomoć od tadašnjoj vlasti, ali se isti oglušio na naše upozorenje. Obratili smo se i novoj vlasti, prošle i ove godine. Obećali su pomoći ,no za sada nema konkretnog rješenja.
U međuvremenu smo se okupili i o svome trošku zaigrali CroHoops ljetnu amatersku ligu. Za sada u pet odigranih kola imamo 4 pobjede i jedan poraz što dovoljno govori o ekipi i njihovom entuzijazmu. Dečki ne traže ništa osim da se sadašnji „predsjednik“ makne kako bi pokušali klub podići na mjesto koje i zaslužuje. Odgovornom osobom za ovakvo stanje u gradskoj košarci, te onemogućavanje igranja u svom gradu, većina košarkaških entuzijasta i igrača smatra g. Gelešića, koji ima prvu i zadnju riječ u klubu, te odlučuje o svemu, jedino što nema jesu igrači, klub , rezultati i plan.
Nakon smjene vlasti u Kutini dečki su se obratili za pomoć i tražili rješenje, govorili o tome kako nemaju mogućnost igranja u Kutini, kako iza svega stoji isključivo navedeni Gelešić, no nakon obećanja i uvjeravanja u rješenje problema i nakon 11 mjeseci nije se dogodilo ništa Zamjenik gradonačelnika Rudića, Damir Petravić, kažu nam, unatoč obećanjima, nije poduzeo ništa već 10 mjeseci, ne javlja se na pozive, niti odgovara na mobitel. U ovom teatru apsurda oko kutinske košarke, ne možemo se oteti dojmu kako je priča s kutinskim košarkašima i KK Moslavina samo još jedan u nizu primjera kako u politika ulazi u sve pore društva, uništava sve što vrijedi , ili radi jednostavno se ignorira i natjera na povlačenje , ili odlazak iz grada.
Čini se kako mjesta ima u svemu, pa tako i sportu, jedino i isključivo za podobne. Kako komentirati na kraju ovu priču u kojoj po svemu sudeći zbog nerada gradskih vlasti, nemara, bahatosti i samovolje pojedinaca, čitave generacije mladih moraju o vlastitom trošku putovati u druge gradove i Zagreb pa čak i odustati od košarke, jer im se ne dopušta baviti se sportom koji vole u vlastitom gradu. Košarkaši za koje Kutina nema mjesta, niti klub, kažu na kraju kako su spremni unatoč svemu organizirati dobar turnir tijekom kutinskog ljeta, jer ih igra koju vole i sport zanimaju više od svega, pa čak i maćehinskog odnosa gradske vlasti, te neprijateljskog odnosa, prvog čovjeka kutinskog košarkaškog kluba, zbog kojega, kažu moraju igrati izvan voljenog grada.