Svi znamo za ovu bogatu zemlju predivnih krajolika i finog vina, ali naša javnost jako malo zna o košarci u ovoj srednjoeuropskoj državi. A oni grabe sitnim, ali sigurnim koracima prema naprijed, o čemu nam svjedoči naš sugovornik Krešimir Bašić, splitski stručnjak koji je u luksemburškoj košarci ostavio neizbrisiv trag, a aktualnu sezonu zaključio s dvostrukom krunom osvojenom s klubom Etzella iz grada Ettelbrucka sa sjevera zemlje.
Krešo, čestitke na fantastičnoj sezoni i osvojenoj dvostrukoj kruni. Možeš li nam u kratkim crtama opisati sezonu iz snova, u kojoj ste ukupno ubilježili svega dva poraza?
Hvala na čestitkama. Sezona u dvije riječi: nezaboravna i neponovljiva.
Nitko od nas, stručnog stožera, igrača, Uprave, nije mogao ni u najluđim snovima zamisliti nešto ovakvo. Nakon prošlogodišnjeg nastupa u oba finala(kup i prvenstvo), pričali smo u klubu da bi valjalo probati uz malo sreće pri ždrijebu učiniti nešto više u kupu. Nažalost, ždrijeb nam je donio najgore moguće protivnike. Četvrtfinale, drugoplasirana ekipa prvenstva Esch,polufinale, viceprvaci druge divizije Heffingen i Finale, Amicale, zadnje tri godine prvaci i osvajači kupa. Uz nevjerovatnu želju i požrtvovnost cijele momčadi, nakon zaostatka na poluvremenu osvajamo Kup. Igrači u tom trenutku shvaćaju da možemo još bolje i dalje do kraja. To osvajanje kupa je bila prekretnica. Cijelu sezonu smo bili proglašavani kao jedan od favorita, zbog postignutog uspjeha u protekloj sezoni, ali ja sam iskreno gledao svaku utakmicu posebno i naglašavao igračima da moramo gledati utakmicu po utakmicu i biti u svakoj pravi, agresivni, koncentrirani i vidjeti ćemo kuda će nas to odvesti. I odvelo nas je do samo jednog poraza u sezoni i još jednog poraza u finalnoj seriji doigravanja, koju smo dobili u ukupnom skoru 3-1. Posebno bih istaknuo zadnju utakmicu u finalnoj seriji koja je bila nevjerojatna za gledanje i vođenje, gdje smo nakon laganog vodstva u trećoj četrvtini od 19 poena razlike, ušli u nervoznu završnicu i uz malo sreće dobiili na gostujućem terenu 102-100. Ali, ja uvijek kažem i ponavljam, sreću treba zaslužiti, a mi smo je igranjem, zalaganjem i treniranjem cijele sezone itekako zaslužili.
Je li bilo posebnog slavlja na ulicama Ettelbrucka?
Slavilo se do zore, jer je dupla kruna osvojena nakon 13 godina. Navijači su pratili naš autobus do našeg grada i dvorane. Ulazak u dvoranu kroz špalir bengalki i proslava je mogla početi…
Tokom sezone ozlijedio se ponajbolji igrač, Amerikanac Tim Coleman, ali našao si dobru zamjenu i završili ste sezonu sa stilom. Koliko je uopće teško dovesti kvalitetnog igrača u Luksemburg?
Da, nažalost, pet kola prije polufinala kupa Coleman se ozlijedio i morali smo brzo reagirati da ne ugrozimo situaciju u prvenstvu i kupu jer nismo znali koliko će Coleman biti van parketa zbog ozljede zgloba. Moram priznati da je bilo zahtjevno u vrijeme Božićnih blagdana i s obzirom na manje financijske uvjete naći adekvatnu zamjenu. Između par opcija izabrali smo igrača kojega je poznavao jedan od mojih bivših igraca i koji mi je dao potrebne informacije.
Općenito u Luksemburgu igraju jako dobri igraci, naročito rookie Amerikanci iz dobrih konferencija i koleđa NCAA. Zamislite samo da je u Luksemburškoj ligi igrao i Alfonso McKinnie, sadašnji igrač Golden State Warriorsa. Dakle moguće je dovesti kvalitetnog igrača u Luksemburg, uz manje zahtjevne financijske iznose jer u slučaju dobro odigrane sezone imaju velike šanse biti angažirani u Francuskoj, Njemačkoj ili Belgijskoj ligi čiji klubovi jako dobro prate natjecanje u Luksemburgu. Mnogi od tih igrača su ovih proteklih godina nastavili svoje karijere u poznatim klubovima.
Kako bi se pripremio za ovaj intervju, pogledao sam posljednju utakmicu finalne serije na internetu, te isječke nekih ranijih utakmica kroz sezonu. Ugodno me iznenadila solidna kvaliteta igre i posjećenost utakmica, dvorane su dobrim dijelom pune. Kako je košarka praćena u medijima i možeš li usporediti kvalitetu lige s nekim drugim europskim zemljama?
Bilo je stvarno lijepo igrati sve utakmice pred punim gledalištem. Ljudi u Luxemburgu izrazito vole košarku.
Inače, košarka je jako praćena u svim medijima -tiskanim, radijskim i televizijskim. Evo recimo Luksemburg ima tri dnevne novine i tokom sezone petak i subota su rezervirani za pregled utakmica, i to na 3-4 stranice uključujući i mušku i žensku košarku. Ponedjeljkom i utorkom 3-4 stranice rezervirane su za rezultate, komentare i preglede utakmica, dok srijedom i četvrtkom se objavljuju posebni prilozi i razgovori s igračima, trenerima itd…Za vrijeme odigravanja finalne serije objavljuju se posebni magazini, uz velik broj fotografija s utakmica. Sve utakmice se prate radijski uživo, a jednom tjedno je televizijski/internet prijenos najzanimljivije utakmice. Također, nedjeljom navečer je 30 minutna televizijska emisija “Rebound” o svim dogadjanjima u Luksemburškoj košarci – od kampova, mlađih kategorija, pa sve do prve lige. Jako mi godi što sam od tih istih medija, odnosno novinara koji prate košarku i internet portala Eurobasket.com drugu godinu zaredom proglašen Trenerom Godine.
Pripreme ste odradili na Murteru i pritom savladali Šibenik sa 20ak poena razlike, pri čemu vas je jedan košarkaški portal u izvještaju utakmice oslovio košarkaškim liliputancima te se novinar pokušao narugati s Etzellom. Da li te i takve stvari motiviraju i misliš li da ljudi u Hrvatskoj nemaju pravu svijest o kvaliteti košarke u manjim europskim zemljama?
Meni je Murter vec godinama omiljena destinacija za sedmodnevni kamp u rujnu. Imamo sve šta mi treba za taj dio predsezone. Jako dobru dvoranu, izoliranost, odlične uvjete za trening te more za opuštanje.
Dosta ljudi nema pravu predodžbu o Luksemburškoj košarci. Danas svi igraju košarku i nikoga se ne smije podcijeniti.
Nemojmo se zavaravati, i Šibenik i mi smo bili u fazi priprema i tako da ja tu pobjedu nisam uopće shvatio kao nešto posebno već samo kao pokazatelj da smo na pravom putu i da tako treba nastaviti. A što se tiče motivacije mene iskreno motivira kad vidim da moji igrači napreduju i izvršavaju taktičke i tehničke zadatke koji se nalaze pred njima i svakodnevno napreduju. Mislim da je to najbolji motiv za svakog trenera.
Radio si u mnogim zemljama, kao na primjer Bosna i Hercegovina, Luksembourg, Bugarska, Saudijska Arabija, Austrija,Tajvan.Slovenija..Koje je tvoje najzanimljivije iskustvo, a gdje ti je bilo najteže raditi?
Kosarkaški, trenerski najinteresantije je bilo u Bugarskoj gdje sam vodio CSKA, jer smo igrali Europa Kup sa super ekipama kao što su Panionis, Ural Great, Turk Telecom, pa je i natjecateljski bilo najinteresantinje, iako ni Austrijsku ligu od 2012 do 2015 godine ne treba niti malo podcijenivati. Najzanimljive iskustvo sigurno je nastup u Tajvanskoj ligi, gdje svakodnevno treniraš, putuješ i susrećeš ex-NBA igrače. Za ilustraciju, prvo sudjelovanje na turniru u Kini je ujedno bio i susret s Marburyem, ex NBA zvijezdom koji je nastupao za jedan kineski klub.
Najzahtjevnije je bilo raditi, svakako u Saudijskoj Arabiji, zbog specifičnog načina sportskog razmišljanja.
Igrao si u omladinskom pogonu Dalvina s Antom Grgurevićem i Antom Nazorom, sadašnjim trenerima Splita i Zadra, te Markom Miličićem, sadašnjim radijskim sportskim komentatorom. Jesi li nastavio s igranjem seniorske košarke i kako si se odlučio za trenerski poziv?
Devedesete godine,nakon zavrsetka srednje škole, otišao sam na fakultet u Zagreb gdje me je moj prijatelj Ivica Kljajić zamolio da mu pomognem u radu omladinske škole ŽKK Lokomotiva, kasnije Hrvatskog Dragovoljca. Našao sam se u tome, zavolio taj trenerski posao i tako je krenulo. Nekim savjetima pomogao mi moj veliki prijatelj Petar Škovrlj koji je svima koje ste naveli bio trener u mlađim kategorijama Dalvina i iznjedrio tu generaciju košarkaša rođenih 1974, 1975,76, 77… Moram također priznati da mi je baš drago za Grgu da je dobio priliku voditi ekipu Splita, jer znam koliko taj Split svima nama znači, a naročito njemu, neumornom ratniku, košarkaškom znalcu i bivšem kapetanu Splita.
Ovom prilikom mu želim svako dobro i svu sreću u njegovoj samostalnoj trenerskoj karijeri.
Je li bilo nekih kontakata iz hrvatskih klubova kroz dosadašnju karijeru?
Ozbiljnijih kontakata nije jos bilo. Ako se ukaže neka prilika za rad u hrvatskim klubovima rado ću prihvatiti izazov.
Što misliš koji je razlog što si u domaćim košarkaškim krugovima na neki način marginaliziran?
Dosta sam rano napustio Hrvatsku, točnije 1999. i mislim da je to baš najveći razlog što me hrvatska košarkaška javnost ne poznaje. Inače, još 2003. god sam ostvario svoj prvi uspjeh u inozemstvu kao glavni trener.
Kako misliš provesti ljeto? Slijedi li odmor ili rad na sebi ili oboje?
Ljeti odmor svakako u mom rodnom Splitu, ali sigurno putovanje i rad na par košarkaških klinika, a mozda i “skočim”do ljetne lige u Las Vegas.
Daljnji planovi u karijeri?
Svakako je to daljne usavršavanje u trenerskoj struci. Sigurno da bi stepenica više u karijeri bila rad s vrhunskim trenerima na vrhunskoj razini i vođenje neke od momčadi iz najjačih europskih liga.
Hvala Krešimiru na izdvojenom vremenu i želimo mu puno sreće u nastavku karijere.