Mihovil Nakić razgovarao je za portal BhBasket.
Trofeji Cibone nezamislivi su bili bez Mihovila Nakića. Krilni igrač kojeg je u svim situacijama na terenu krasila staloženost na terenu.
Razgovarali smo sa Nakićem, a tema je bila druga titula u Budimpešti protiv Žalgirisa, odigrana 3. travnja 1986. godine. Bio je i kapetan Zagrepčana te sezone, nakon odlaska Andre Knege u Španjolsku.
Gospodine Nakiću drugo finale Kupa evropskih prvaka igrali ste protiv Žalgirisa. Da li je tim iz Kaunasa uz Cibonu bio najbolji u Europi?
Da, upravo to je bilo pravedno finale. Posebno iz razloga što su sastale se dvije ekipe koje u svojim timovima nisu imale stranaca.
Cibona je igrala svoju poznatu zonu, Pavličević je vas stavio na peticu, Čutura i Ušić bili na krilnim pozicijama?
Na petici su mi još pomagali Arapović i Vukičević. Trener Pavličević je u petorku stavio Ušića koji je odigrao jako dobro. Čutura je uvijek bio pouzdan kad god bi ušao u igru, i on je dao svoj doprinos. Naravno uz Dražena i Cvjetičanina.
Mnogi će se složiti da ste vi odigrali i ključnu ulogu. Blokadom u prvom poluvremenu uveli ste u nervozu Sabonisa?
Sabonis je bio jako nervozan. Sjećam se da je poslije toga bez ikakvog povoda udario Cvjetičanina u lice.
Druga vaša blokada Krapikasu je prelomila susret. Njega je iznervirala, a Sabonisa izbacila iz igre?
Krapikas me grubo faulirao kada sam bio u kontri, dobio je namjernu grešku. Unio mi se u lice, ja sam ga odguravao laktom. U tom momentu zaletio se Sabonis i bukvalno me odnio u reklame. Nakon toga je isključen iz igre. Ostatak susreta mi smo priveli kraju i došli do druge titulu prvaka Evrope.
Kakva je bila podrška navijača u Budimpešti?
Fenomenalna podrška, navijači su nas nosili, isto kao i godinu dana ranije u Pireju. Doček je nešto što posebno pamtim. Na povratku iz Budimpešte, praktički od granice do Čakovca bio je špalir skoro neprekinuti niz ljudi. kada smo prolazili kroz naselja, ljudi su nas pozdravljali na cesti oduševljeni s uspjehom. U Maloj Subotici, djeca iz vrtića su napravila transparente od proljetnog cvijeća sa “Heja, heja, Cibosi”, takve uspomene ostaju za cijeli život!
Košarka u vrijeme kada ste Vi igrali i danas?
Različita su to vremena. Igrači si bili u vlasništvu klubova. Imali smo profesionalne obaveze a amaterski status. Zatim dugo se ostajalo u timovima i oni su samo se nadograđivali. Ekipa je mogla imati samo dva stranca za razliku od danas.
Cibona se nalazi teškoj situaciji Vaš komentar?
Teško mi pada stanje u kojem se nalazi Cibona. Odrastao sam u Zagrebu, sve lijepo me veže za Cibonu. Nije mi svejedeno što je takav trofejni klub pao na niske grane. Žalosno je da grad Zagreb nema predstavnika u Europi, a Cibona je bila dugogodišnji član Eurolige.
Mihovil Nakić je dao doprinos i u prvoj tituli koju je Cibona osvojila protiv Reala u Pireju. Imao je učinak od 11 skokova uz 7 poena i 8 blokada.