Mirko Miličević, čovjek koji živi košarku i otkriva “čuda”

Današnja košarka nije ni izbliza blistava kao u neka romantičnija vremena. No i dalje postoje ljudi koji svoje zlata vrijedno iskustvo prenose na mlađe generacije i uče ih vrijednostima ponajprije života, a zatim i nama omiljenog sporta – košarke. Jedan od takvih ljudi je nekada veliki košarkaš, a danas sportski menadžer i trener – Mirko Miličević. Uspjeli smo popričati s njim i bio je to vrlo, vrlo ugodan razgovor i pogled na svijet košarke.

Za početak Mirko se osvrnuo na svoju karijeru, tadašnju košarku te je povukao paralelu s današnjicom.

“Iznimno sam zadovoljan svojim postignućima u karijeri. Prošao sam mnoge zemlje, govorim devet jezika i igrao sam sa velikim igračima. Više puta sam bio MVP-em različitih liga tako da sam se svugdje dokazao i davao svoj maksimum. Igrao sam sve do 40-te godine, a sjajno mi je vrijeme bilo i u Ciboni gdje sam stvarno bio izuzetno prihvaćen. Bilo je to vrijeme kada su Cibona i Jugoplastika osvajali europske titule…Današnja košarka teži isključivo atrakciji, pogotovo NBA, a u Europi igraju igrači koji u prošlo vrijeme ne bi mogli konkurirati za roster. “

Nakon iskustava koje je doživio igrajući za mnoge europske klubove kao što su Crvena zvezda, Cibona, Hapoel, Valladolid, Napoli, AEK i Apolon Miličević odlazi u Tursku gdje igra gotovo deset godina. Dobiva i tursko državljanstvo, a njegov sin, Yesukan Onar, trenutačno igra za košarkaški klub Ankara. Ostao je u košarkaškim vodama pošto je ipak košarka njegov život te se danas ponajviše bavi radom s mladima, što ga i najviše veseli.

“Rad s djecom od 13 pa do 17,18 godina mi je najdraži. Tu uživam prenoseći im svoja iskustva i pokazujući im način na koji sam ja igrao košarku. Sve više volim trenerski posao i s time se sve više želim baviti. Kompjuteri i tehnologija ne mogu zamijeniti živa, prava iskustva te znanja koja bivši igrač može prenijeti na sadašnje i buduće. Organiziram mnoge kampove u Brazilu (Porto Alegre), Turskoj, Grčkoj, Srbiji…Uvijek težim otkrivanju novog talenta i vjerujem da će ih uvijek biti, pogotovo na dalmatinskom podneblju, ono je uvijek bilo i biti će rasadnik talenata.”

Upravo je ovaj čovjek zaslužan za otkrivanje ponajvećeg talenta viđenog na ovim prostorima. Naime, Miličević je Luku Dončića otkrio još dok je Luka imao 13 godina te nam donosi priču o Dončićevom putu.

“Luku Dončića sam preporučio Galatasarayu dok je još imao 13 i pol godina. No, Turci baš i nisu prepoznali o kakvom se zlatu radi, a ni Dončići s Turcima nisu bili oduševljeni. Tako sam povukao sve moguće španjolske veze da Luka dođe u Real Madrid te postane ono što je sada. Dončić još uvijek uči stvari koje sam ga poučavao u to vrijeme i on je zasada zasigurno moje najveće otkriće. Vjerojatno će postati veći igrač od Dražena jer je bolji u više segmenata igre, a i u obrani. No, radnik kao što je bio Dražen Petrović više neće biti rođen. Sjećam se da bi nakon utakmice on opalio svojih 800-1000 lopti…”

Za kraj Mirko nam je rekao ponešto i o svom porijeklu te o najvažnijim vrijednostima života.

“Moja obitelj potječe iz Hercegovine, a odrastao sam u Gajdobri (Vojvodina) blizu granice s Hrvatskom. Volim moje mjesto te sam tu doveo i brazilske veterane prije koju godinu. Igrali smo i vani i u dvorani, ali smo ih zgazili 30 razlike! Još i danas igram za veterane te uživam u košarci. Moje učenike podučavam da je uvijek na prvom mjestu vjera u Boga, na drugom obitelj, a na trećem košarka. Cilj je da jednog dana budu pravi ljudi koji će svoje znanje prenositi na buduće naraštaje.”

Veliko hvala Mirku na sjajnom razgovoru u kojem je prenio svoja dragocjena iskustva. Lijepo je za vidjeti da košarka i dalje spaja ljude, kao što je to bilo i u zlatnim vremenima. Puno sreće u nastavku života i košarkaške karijere!