Vrijeme je za toliko očekivano finale. Uzimajući sportsku stranu Eurobasketa mogli smo svjedočiti utakmicama najviše razine, a svima su na kraj pameti bili oni koji su iz razno raznih razloga otkazali ovo prvenstvo. S druge strane priče bilo bi još ljepše da je i suđenje bilo na takvoj razini i da su dvorane bile malo punije. No, što je tu je. Gledali smo po prvi puta Eurobasket koji ne donosi izravan plasman na Svjetsko prvenstvo i gledali smo borbu za najbolju momčad u Europi.
O potpuno novom svijetu košarke koji nam stiže više ćemo pričati nakon turnira, a sada su sve oči uprte na dvije reprezentacije koje su stigle na korak do trona Europe. Sigurno je da ćemo gledati spektakl. Najveći razlog koji nam to garantira je da definitivno nema favorita u ovom susreta. Gledamo momčadi pune samopouzdanja, dobrih vibracija, pozitivne energije na i van terena te vrhunske igrače koji oduševljavaju iz utakmice u utakmicu.
Slovenija
Priča koju pričaju Slovenci može se slobodno pretočiti u film. Ovo je jedan od najvećih sportskih uspjeha ove zemlje u njihovoj povijesti. Prvo ime koje ću spomenuti i koje je najveći razlog za taj uspjeh je – Igor Kokoškov. Nevjerojatno je da se toliko malo piše i priča o tom čovjeku. Posložio je momčad tako da svaki igrač točno zna koja mu je uloga namijenjena i koliko se od njega očekuje u datom trenutku. Izbornik “Zmajčeka” rođen je prije samo 45 ljeta, a već se s 29 godina otisnuo preko bare i postao pomoćnik Los Angeles Clippersa. Pet godina proveo je u Detroitu i Phoenixu, dok je prije Utah Jazza, gdje je danas, bio po sezonu u Clevelandu i Orlandu.
Uz takvog trenera Slovenci posjeduju najboljeg mladog igrača Europe, a možda i svijeta. Naravno to je Luka Dončić. Momak koji je tek nedavno postao punoljetan igra na razini najboljih europskih igrača. Uz Sergia Llulla glavni je nosač jednog od najvećih europskih klubova ikada, Real Madrida. Najvažnije kod ovog mladića je da ne leti mislima u visine. Ni on ni njegova obitelj. Za 18. rođendan od svog oca, bivšeg igrača te sadašnjeg trenera, Saše Dončića, dobio je na poklon – fiću. Od njega se očekuju velike stvari ako bude zdrav, ne nebo mu je granica.
Tu nam je i vođa reprezentacije o kome je nepotrebno trošiti riječi. Goran Dragić najavio je oproštaj nakon ovog ljeta, no u posljednje vrijeme sigurno se premišlja i ne bi bilo čudno da ostane predvodnik ove generacije. Playmaker Miami Heata prošlu sezonu je igrao u životnoj formi, a nju je preselio u Helsinki i Istanbul na ovom prvenstvu. Uza sve ove adute tu je sedmica, Klemen Prepelić, o kome se malo priča. U tišini odrađuje posao iza najvećih zvijezda, a prosjek mu je 12,9 poena po utakmici. Za kraj moramo još izdvojiti Anthonyja Randolpha i Gaspera Vidmara. Očekivalo se da centarska linija bude najtanji dio ove momčadi, ali ova dva igrača su pokazala upravo suprotno.
Slovenija dolazi u finale neporažena i ovo je povijesna prilika da fenomenalna generacija postane i šampionska. Već su osvojili srca većine neutralnih navijača, a sada im preostaje još samo osvojiti i to zlato.
Srbija
Prateći prije prvenstva sve otkaze smatrao sam da je Srbija najviše desetkovana. Na pripremama nisu bili uvjerljivi, ali su još jednom dokazali kada je najbitnije da imaju karakter pravog pobjednika. Đorđević je usadio taj pobjednički mentalitet u ovu ekipu. Svjetski su i olimpijski doprvaci, a sada imaju priliku bez Teodosića, Jokića, Kalinića i društva postati europski prvaci. Jedini poraz na turniru bio je od Rusije kojoj su se osvetili u puno važnijem polufinalu
Ova momčad Srbije igra timski, igra odličnu obranu i kvalitetan napad. Posebno se ističe Bogdan Bogdanović. Taj momak ima ubitačan instinkt. Kada krene nema načina da ga se zaustavi. Nosio je Fenerbahče do naslova prvaka Europe te potpisao najveći rookie ugovor u povijesti.
Mnogo je polemika tko je bolji Bogdanović – naš ili srpski? Privilegija je da možemo gledati obojicu u isto vrijeme kako rasturaju svaku ekipu koja im se nađe na putu. Oni će biti ponajveći razlog mojih neprospavanih noći u nadolazećoj sezoni NBA lige, a još više kada u nju stigne i Dončić.
Bitan faktor ove momčadi je njihov razigravač Jović koji igra zaista pametno, upisuje skoro šest asistencija po utakmici i pogađa kad je bitno. Njegov je nastup u finalu pod znakom upitnika. Srčanost kapetana Mačvana, visina Marjanovića i obrambena snaga Kuzmića nadomještaju nedostatak kvalitete pod košem i ona je neprimjetna.
Dakle to je to. Stigli smo do finala koje nam nudi uživanje. Jedna će momčad sa sobom ponijeti vječnu slavu, druga će samo pričati da je igrala u finalu. Nedjelja, 20,30h, Slovenija – Srbija.