Da stvari u Ciboni ne stoje dobro to već odavno znamo, da komunikacija na relaciji uprava-igrači nije dobra to je također odavno poznato, ali od jučer su se u priču upleli i navijači Cibone. Oni su dočekali Vukove koji su se vraćali iz Beograda te se s njima verbalno obračunali. Iako je situacija bila na rubu incidenta do fizičkog okršaja nije došlo.
Navijači Cibone najviše su napali pomoćnog trenera, Juricu Golemca, koji je između ostalog jedini i ušao u polemiku, a video su objavili na svom Facebook profilu. Izgovorene su mnoge neprimjerene riječi, ali prema svemu sudeći na apsolutno pogrešnu adresu. Nakon petominutne svađe nasred ulice, obje strane su otišle svojim putem.
Iako je jasna i razumljiva frustracija Smogovaca zbog situacije u kojoj se našao zagrebački klub ovo sigurno nije način na koji će se istjerivati pravda. Prije svega zbog toga što su treneri Slaven Rimac i Jurica Golemac preuzeli klub u izuzetno teškoj situaciji i najmanje je njihova greška stanje u kojem se klub nalazi. Također su obojica nosila dres Cibone i ostavila duboki trag u ovome klubu, ovaj dio se posebno odnosi na Slavena Rimca – koji je i dijete kluba.
Frustracija se ne smije usmjeriti niti prema igračima. Uprava Cibone izjavljuje kako je Darko Planinić preplaćen za ono što radi na terenu. Oko toga bi se moglo diskutirati, ali na diskusiji bi i ostalo. Ono što se ugovorom zagarantira mora se i ispuniti. Tako funkcionira cijeli normalan i prije svega pošten svijet. Valjalo bi upitati gospodina Lovrića što bi bilo da je obratan slučaj, da Darko Planinić postiže 25 koševa i ima 15 skokova po utakmici. Bi li onda, sukladno iznesenoj logici, uprava samoinicijativno povećala igraču ugovor i dala mu više novaca?
Matt Janning nedavno je izjavio kako ga nitko nije kontaktirao u vezi ničega, a gradonačelnik i glavni čovjek iz uprave Cibone već danima najavljuju otpuštanje skupih igrača dakle i Matta Janninga. Vrhunac ironije dolazi kada glavni trener, Slaven Rimac, izjavljuje za novine sljedeće: “Blassingamea se, čujem, planira zadržati.” Dakle komunikacija na vertikalnim razinama ravna je nuli, odnosno, uopće je nema. Za to sigurno nisu krivi niti igrači, a niti glavni i pomoćni trener.
Neminovno, za ovo stanje je kriva sadašnja uprava koja je po dolasku u klub najavila brda i doline, a sada kada je prošlo već nekoliko godina ništa od tih brda i dolina nema. Opjevano je smanjivanje duga, ali opet s druge strane nitko ne zna koliko je dug smanjen, je li on uistinu smanjen, koliko trenutno iznosi. To su stvari koje javnosti nisu poznate, a upravo zbog duga je odbijen i Emil Tedeschi s Atlantic grupom prije otprilike tri godine kada je htio preuzeti vođenje Cibone.
Da je tada to učinjeno, Zagreb bi vjerojatno imao (po)najbolji klub u regiji, financijski stabilan, bez repova i uvučen u jednu novu lijepu priču. Tada to nije prošlo zbog nečijih interesa, interesa zbog kojih Cibona nije jačala nego je postepeno slabila. Danas kada je vjerojatno kasno, Ivica Lovrić stidljivo, ali opet jasno, zaziva Tedeschija da preuzme klub. Danas je ta fuzija Cibone i Cedevite science-fiction jer je Cedevita jači klub, na zdravim nogama i bez repova iza sebe. Imaju perspektivnu budućnost: onu financijsku i igračku jer im je roster krcat mladim i perspektivnim igračima.
Najveći misterij pojavljuje se u sljedećem pitanju, a njega nitko ne postavlja. Kako to da se na početku sezone najavljuje pohod na Euroligu, dovode skupa pojačanja iz euroligaških klubova, a već par mjeseci poslije se nema za plaće? Uz sve to je otišao i trener Neven Spahija koji je klub koštao lijep novac. Kakav je to bio plan? Upravi Cibone nije otkazao – niti jedan veći sponzor (nije da ih ima puno), nije se dogodio nikakav krucijalan zaokret, nije se ustvari dogodilo ništa. Bilo bi zanimljivo čuti obrazloženje uprave Cibone na ovo pitanje.
Navijači Cibone nisu napravili korektan potez prema stručnom vodstvu kluba, ali niti prema igračima koji plaće nisu vidjeli jedno duže vrijeme, a i dalje igraju. Prvi preduvjet za normalno funkcioniranje kluba jesu čiste financije. Blokada kluba od strane Marka Tomasa i Damira Markote samo je sporedna stvar u cijeloj ovoj priči iako je zapravo itekako bitna. Igrači nikada ne smiju biti prvi na “tapeti” jer je ne primanjem plaće ugrožena njihova egzistencija i svakodnevica. Umjesto da zbrajaju koševe na treningu, oni na isti odlaze s mišlju hoće li ikada vidjeti ono što im je ugovorom zajamčeno.
Cibona već dugi niz godina preživljava iz sezonu u sezonu, nema dugoročnog plana, nema vizije, uprave koje god dođu stvore samo nove i još veće dugove i tako u krug dok se gradska pipa ne zatvori, a kako sada stvari stoje ona bi se mogla zatvoriti i prije nove godine.