Nakon devetog mjesta na Europskom košarkaškom prvenstvu koje, samo usput rečeno – još traje hrvatska košarkaška javnost priča o novom izborniku A-reprezentacije. U kombinacijama su mnoga imena, jedan dio zalaže se za provjerena imena, drugi pak fingira s nekim novim licima. Svatko od barem jednom spomenutih ljudi ima svoje osobne razloge zašto bi baš on trebao zasjesti na klupu u narednom razdoblju, primjerice – do kraja akcije EuroBasket 2017. Svakako da su, ako ništa drugo, onda po imenima favoriti neki od košarkaških velikana poput bivših izbornika; Gjergje, Skansija ili Ace Petrovića odnosno međunarodno priznati treneri kao što su Tabak i Golemac.
No, postoji barem pet razloga zašto su idealan izbor za mjesto izbornika i njegovog prvog pomoćnika Ante Nazor i Marijan Mance. Generacijski kolege (1978. godište) još bi u nekim klubovima bili korisni i na poziciji igrača, no još bi više toga dobroga mogli donijeti zajedničkim usmjeravanjem generacija koje dolaze, ali i – obećavaju!
Mance i Nazor veliki su prijatelji, ali i suradnici u drugim reprezentacijama. Trener Kvarnera 2010 ovog je ljeta vodio kadetsku (U-16) reprezentaciju na EuroBasketu u Litvi dok je Nazor nešto ranije svoje juniore dopremio do drugog mjesta na Svijetu pariravši američkim zvjezdicama u usponu. Zanimljivost je da su vodili selekciju Juga na ovogodišnjem All-star susretu u Rijeci te da su obojica za vrijeme te utakmice bili pod utjecajem povišene tjelesne temperature.
Šalu na stranu, Nazor kao izbornik – to je dio rečenice koji iz sata u sat, odnosno iz razmišljanja u razmišljanje zvuči sve logičnije. Sa Zadrom radi, a sa Splitom je prije toga radio odličan posao, vodio je u oba navrata izuzetno mlade ekipe što mu je donijelo i nepisan naslov najboljeg trenera za rad s mladima u zemlji. Mance u Kvarneru radi potpuno istu priču, jedna od najmlađih momčadi A-1 lige lani je dogurala do titule jesenskog prvaka, a za njegovog mandata uspješno je igrala i u Ligi za prvaka te na završnom turniru lanjskog Kupa Kreše Ćosića u Vukovaru.
Prevedeno, titule izbornika mladih nacionalnih selekcija dvojac je u potpunosti zavrijedio, kako svojim sportskim, tako i pedagoškim vrlinama koje su za igrače mlađih uzrasta mnogo važnije u primjeni. Rezultatom ovog ljeta i jedan i drugi mogu biti jako zadovoljni. Vrijeme je stoga da ih vidimo na najvišoj razini, a evo i zašto….
1. Potpuni uvid u nadolazeće zvijezde
Ako itko zna kakva je budućnost hrvatske košarke za sljedeća tri olimpijska ciklusa, onda su to Nazor i Mance. Kao što smo već rekli, jedan je predvodio generaciju ’96 do svjetskog srebra, drugi je napravio dobar posao devetim mjestom s tri godine mlađim dečkima. U jednom neformalnom razgovoru, Mance je izjavio kako bi, i da ga se probudi u pet sati ujutro znao izdiktirati cijeli bazen nacionalnih selekcija od ’96. do ’00. po pozicijama. Vjerujemo mu, ipak je već nekoliko ljeta involviran u rad mlađih skupina pod hrvatskom zastavom.
O Nazorovom dijelu ne treba previše trošiti riječi. Nije bilo Bendera zbog afere “Jordangate”, nije bilo ni Žižića zbog ozljede, no doplovili su momci do lopte za pobjedu protiv U-19 Dream Teama.
2. Treneri ponajboljih domaćih klubova
Na stranu sada stavite sav učinak primjerice Velimira Perasovića u inozemnim klubovima, jer u ovoj priči mogu vrijediti samo dva osvojena PH s Cibonom. Perasu nedostaje dublji pogled u domaću zbilju, onaj dio priče izbornika hrvatske reprezentacije od kojeg svi zaziru. A-1 liga mora biti temelj svega što se u reprezentaciji događa, a to bi definitivno bila postavljanjem Nazora i Mancea na njenu klupu. Nazor uspješno vodi svoj Zadar kroz bure i nevere ABA-lige s izraženom ulogom i motivom biti što bolji na proljeće kada krene domaće prvenstvo.
Mance je s Kvarnerom redovni sudionik Lige za prvaka, njoj stremi i ove sezone s bitno izmijenjenom momčadi. Obojici trenera zajedničko je to što nemaju luksuz prekomjernog trošenja klupskih resursa. Zadar već odavno vapi za svježim kapitalom, Kvarner je financijski konsolidiran od osnivanja prije pet godina. Puni potencijal Nazor i Mance iskazali bi u reprezentaciji gdje se ne igra za ugovore već samo za dnevnice, odnosno gdje novac nije i ne može postati problem.
3. Mladost i energičnost
Njih su dvojica, u dvije riječi – mlada snaga. Golemac i Rimac nešto su stariji, pa se Nazor i Mance mogu smatrati predvodnicima nove generacije. Ako Hrvatski košarkaški savez uistinu donese odluku kako nakon svega treba presjeći žicu i krenuti s mladim kadrom, onda je riječko-splitski dvojac bez kormilara jednostavno – najbolji izbor.
O njihovoj energičnosti također ne treba previše pričati, s parketa redovito izlaze oznojeni, poderanih glasnica i puni opservacija na račun svakog igrača. Idealno za turnirski sustav natjecanja gdje trener mora brzo pamtiti i još brže primjenjivati upamćeno kako bi u 24 sata između utakmica sve stigao ispraviti na jutarnjem treningu.
4. Unitarizam unutar HKS-a
Još je davno, tamo početkom osamdesetih godina veliki Miljenko Smoje dao Borisu Dvorniku da u svojoj brijačnici u Velom Mistu kaže: Neću politiku u svoju butigu. Ipak, i u ovoj priči moramo malo zaviriti na kućni broj jedan Lipovečke ulice. A tamo vlada unitarizam, jednostrano mišljenje kada su u pitanju Nazor i Mance.
Iako postoje razne struje o kojima u ovom tekstu nećemo, dojam je da bi dvojac na nekom glasovanju imao potporu dobrog dijela onih koji ga trebaju izabrati. Je li to dovoljno, pokazat će vrijeme, no ako je suditi po dosadašnjem tlaku zraka unutar političkih struktura, njihovim ustoličenjem i on bi mogao biti znatno viši.
5. Dovoljno vremena za stvaranje dinastije
Do nove velike akcije još je dovoljno vremena. Za Olimpijske Igre Hrvatska može konkurirati samo ako prođe kandidatura za organizaciju jednog kvalifikacijskog turnira na proljeće pa ćemo tu varijantu ostaviti u zraku. Sljedeće Europsko prvenstvo je za dvije godine a Hrvatska će zbog devetog mjesta morati ponovno u kvalifikacijski žrvanj.
FIBA od 2017. godine ionako uvodi novi sustav (Road To), identičan nogometnim kvalifikacijama za velika natjecanja. Kako god, Nazor i Mance imali bi svo vrijeme svijeta za pripremu priče koja će trajati. Recimo, po uzoru na Srbiju. Neka to bude model!