Oda učitelju

Možda će Vam ovaj tekst izgledati patetično, ali ovo je za sve ono koji su istinski štovatelji lika i djela Kobea Bryanta. Ili bar poštuju ono što je dao košarci. Uostalom, nikad ovoliko emocija nisam uložio u tekst. Neka Vam dokaz za to bude niz poruka koje sam, kao sućut, sinoć primio. Oni koji me poznaju, itetako su znali što je Kobe bio za mene.

Tragična vijest zatekla me sinoć dok sam bio u društvu. Na prvu ruku šok i nevjerica. Trebalo je to prespavati, a tek onda je sve došlo na naplatu. Teško je objasniti kako te na ovaj način može pogoditi smrt osobe koju nisi poznavao. Doduše, to nije istina jer imam osjećaj kao da sam ga zapravo poznavao.

Odrastajući u malom mjestu, gdje sam bio ograničen na par treninga tjedno, većinu slobodnog vremena odvajao sam za košarkaško štivo. Bilo to tekstualni ili video materijali. Upijao sam sve o košarci, a najveću ulogu tu je imao upravo – Kobe. Jer, kako ne zavoljeti čovjeka kojem je pobjeda bila veća od svega. Od onoga koji će dati svaki atom snage, na jednoj i drugoj strani terena, kako bi njegova momčad slavila.

Treneri su me puno toga naučili o našoj ljepotici, ali nitko od njih nije mi usadio onaj pobjednički, ubilački mentalitet. Za to je upravo zaslužan lik bez kojeg smo jučer ostali, bar pojavom.

On je zapravo rođak iz nekog daljeg koljena, kojeg rijetko viđaš, ali imaš veliko poštovanje prema njemu. Naučio te kako prilaziti curama i uvijek ćeš ga pamtiti. To je Kobe. Samo on me nije naučio kako prići i zavesti curu, nego kako pristupiti i zavoljeti onu smeđu loptu.

Naučio me i kako ne treba nikad odustajati. Ne baš sve, ali puno toga se može napraviti uz ogroman trud. U onome što voliš, trebaš dati cijelog sebe da bi uspio. Imao je mana, imao je krivih odluka, ali sve je to za ljude. Svi mi griješimo, bitno je naučiti nešto iz toga, ispraviti greške i biti bolji u budućnosti. I to je pokazao.

A nakon što je cijelog sebe davao za ovaj sport i otišao na najbolji mogući način u mirovinu, jednostavno se povukao iz košarke. Svaki slobodan trenutak odlučio je posvetiti svojim kćerima i ženi. Sve za obitelj. Tako je i maloj Gianni već od malih nogu usadio taj mamba mentality, ali nažalost, ona ga neće moći pokazati cijelom svijetu. Neće dočekati svoj djevojački san.

Bezbroj je priča kojih bismo se mogli prisjetiti vezano za Crnu Mambu, ali ono što se ukratko može napisati je zapravo i najbitnije – protivnički igrači i treneri imali su strahopoštovanje dok je igrao, a poštovanje prema njegovom liku pokazali su ljudi širom cijelog svijeta nakon umirovljenja, ali i ove tragične smrti.

Sinoćnjom tragedijom umro je dio košarke, dio prošlosti, sadašnjosti i budućnosti najdražeg nam sporta. Otišla je definicija rada, borbenosti.

Učitelju, kod mene ćeš doživotno biti pojam košarke. Da te nije bilo, ne bih nikad ovoliko zavolio ovaj sport.

Počivaj u miru, ikono!

Tvoj obožavatelj

HTML Snippets Powered By : XYZScripts.com