Prošlog su vikenda odigrane utakmice 13. kola regionalne ABA lige što je ujedno označilo točno polovicu prvog dijela sezone. Tim povodom analizirali smo kako su naši klubovi u ovom natjecanju odradili prva dva mjeseca nove sezone.
Cedevita
Dok se u Zadru i gradskom rivalu Ciboni ljudi bave imovinsko-pravnim problemima, Cedevita već drugu godinu zaredom pokazuje i dokazuje da su najbolji košarkaški klub u državi. Nakon finala ABA lige, u kojem su poraženi od Crvene zvezde, i slabog uspjeha u Euroligi donedavno druga momčad u gradu odlučila se za značajne kadrovske promijene. Jasmina Repešu na klupi Vitamina naslijedio je njegov pomoćnik Veljko Mršić, klubu se pridružio i legendarni Talijan Gianmarco Pozzeco kao Mršićev pomoćnik, a u momčad su dovedeni Toni Katić, Luka Žorić, Jacob Pullen i James White. Svi ti potezi davali su do znanja da Emil Tedeschi ove sezone misli za ozbiljno.
Sezonu su otvorili s tri uvjerljive pobjede (Igokea +11, Sutjeska +15, Cibona +18) prije nego je uslijedio nagli pad forme i četiri uzastopna poraza. Prvo su ih u Novom Mestu iznenadili košarkaši Krke, a zatim je uslijedio poraz na domaćem parketu od Crvene zvezde te dva gostujuća poraza – Budućnost i Zadar. Niz loših rezultata primorao je upravu kluba na neki potez, a glavom je platio Tomislav Zubčić. Operacija je uspjela, pacijent je umro, a Cedevita se vratila na pobjedničke staze.
U osmom kolu slavili su protiv Tajfuna, nakon kojeg su padali Mega Leks, Union Olimpija, Metalac, Partizan i prošle nedjelje makedonski MZT. U međuvremenu se ekipi pridružio još jedan Amerikanac, Henry Walker, no njegov se pravi doprinos još uvijek čeka.
Sve su to igrači Cedevite odradili uz vrlo dobar napadački, ali i obrambeni učinak. Po utakmici postižu 76,5 koševa (#4 u ligi) uz odličnih 46 posto uspješnosti šuta (#2), a primaju poprilično malih 70,7 poena (#4). Obrana je daleko od savršene, ali je napad zato jedan od najboljih u ligi – zapravo napad je najbolji u ligi pogledamo li naprednu statistiku prema kojoj Cedevita postiže točno 106 koševa na 100 napada, što je najviše u ligi. Zvezda je druga sa 105,3, Budućnost treća sa 104,5 itd.
Dva mjeseca regionalnog loptanja, deset pobjeda i tri poraza, Cedeviti su trenutno osigurala diobu drugog mjesta s beogradskom Crvenom zvezdom. Tome su najviše kumovale dobre predstave Mire Bilana i Amerikanca Pullena te povremeni bljeskovi Luke Babića. Bilan predvodi ekipu u dvije statističke kategorije, koševi i skokovi po utakmici. Zabija 13,1 koš i hvata 7,7 skokova. Odmah iza njega je Pullen sa 13,0 koševa po utakmici, a najbolji asistent momčadi je Nemanja Gordić s 3,6 asistencije po susretu.
Do doigravanja ih čeka par teških utakmica, a vjerojatno će najteže biti u prvom tjednu nove godine kad stižu Zvezdi na megdan u Beograd. Bez obzira na ishod te utakmice Cedevita ima svako pravo očekivati plasman u doigravanje, no bit će jako zanimljivo vidjeti kako će struka i igrači nastaviti ostvarivati dobre rezultate žonglirajući između domaće ABA lige i elitne Eurolige.
Zadar
Kada je uoči nove sezone sastavljen roster Zadra, vjerojatno ni njegovi najzagriženiji navijači nisu očekivali da će njihova momčad na polovici sezone držati odlično peto mjesto. Momčad je u novu sezonu ušla bez dugogodišnjeg kapetana Ive Ivanova i kolege mu pod obručima Josipa Sobina, koji su prošle sezone uz Jamesa Florencea bili glavna opasnost za protivničke obrane. Ipak, trener Ante Nazor ponovno je stvorio momčad, u punom smislu te riječi.
U sezonu su Zadrani ušli domaćom pobjedom nad Cibonom, nakon čega slijede četiri uzastopna poraza, od čega dva na svom parketu Višnjika. Negativan niz prekinut je slavljem nad novacima u ligi, slovenskim prvakom Tajfunom. Slijedio je tada skalp Cedevite u Zagrebu, pa pobjeda nad Olimpijom u Zadru, da bi niz pobjeda bio prekinut kod Metalca, a nastavljen već u sljedećem kolu kada je u sjajnoj atmosferi Dvorane Krešimir Ćosić pao Partizan. Drugu gostujuću pobjedu Zadrani su ubilježili u 11. kolu u Skoplju, potom je na Višnjiku pala Igokea, a u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva Zadar je izgubio kod Sutjeske u Nikšiću.
Možda i ključan potez Uprave kluba bilo je potpisivanje Ante Delaša nakon šest odigranih utakmica i omjera 2-4, pošto je po njegovom dolasku momčad ubilježila pet pobjeda i dva poraza, a Sveti Ante, kako mu tepaju navijači Zadra, je s 15,7 poena i 2,9 asistencija po susretu postao najbolji strijelac i asistent momčadi. Njegovim dolaskom pao je učinak Amerikanca Glenna Coseyja, ali sjajan doprinos je zato dao Marko Ramljak, koji u posljednja tri susreta ubacuje 14 koševa i hvata sedam skokova po susretu.
Međutim, nedostaje učinak domaćih, zadarskih igrača. Kapetan Lovre Bašić u prosjeku igra nešto manje od deset minuta, Franko Šango odigrao je tek sedam susreta, s nešto više od pet minuta u prosjeku, a najbolju utakmicu odigrao je protiv Tajfuna, kada je u 13 minuta ubacio deset poena, dok je Mario Špaleta skupio tek pet minuta u teškom porazu od Budućnosti.
Zadar je s ubačenih 66,2 poena po susretu najneefikasnija momčad lige. O lošem napadu dovoljno govori da su najlošiji po postotku ubačaja za dva poena (46 posto), a tricu šutiraju s manje od 30 posto uspješnosti. Ta kombinacija čini Zadrane najlošijim šuterima u ligi s 39 posto uspješnosti šuta iz igre. Međutim, to sve nadoknađuju velikim obrambenim angažmanom. S tek mrvicu više od 67 primljenih poena i više od tri blokade po utakmici imaju i najgranitniju obranu u ligi. Upravo je taj obrambeni voljni moment ono na temelju čega trener Nazor bazira igru Zadra i tek ako su protivnici izrazito šuterski raspoloženi mogu računati na pobjedu nad Zadrom, budući da se Bijeli na svoj napad ne mogu pouzdati.
U drugi dio sezone Zadrani ulaze gostovanjem u Draženovom domu, gdje će u hrvatskom derbiju odmjeriti snage s Cibonom. Iako u klubu zasigurno ne postavljaju imperativ prolaska među četiri najbolje momčadi, svaku i najmanju priliku koja im se pruži momčad će pokušati ugrabiti. Ako ne zbog svoje kvalitete, onda zbog voljnog momenta kojeg im ni najmanje ne nedostaje.
Cibona
Zagrebačka Cibona u sezonu je ušla s pomlađenim rosterom i bez prevelikih očekivanja, s obzirom da se klub polagano oporavlja od velike financijske krize, koja ga je zadesila prije nekoliko godina. Nakon odlaska bitnih igrača poput Ivana Siriščevića i Vlade Ilievskog, te mladog Tomislava Gabrića, na početku sezone dovedeno je nekoliko igrača koji su svojim iskustvom i kvalitetom trebali pomoći Ciboni da završi sezonu u gornjem dijelu tablice.
Najzvučnije pojačanje bio je Corey Fisher, koji je u klub stigao potpuno izvan forme, te se očekivalo da će u kraćem roku uspjeti skinuti višak kilograma i biti spreman voditi mlade Vukove. Uz njega su u Savsku sletjeli Dardan Berisha, iskusni Jasmin Hukić, Devon Gaulden-Saddler te povratnik Andrija Žižić, koji je doveden prvenstveno kao mentor mlađem bratu Anti Žižiću i mladom Ivici Zupcu, a po potrebi bi proveo i nekoliko minuta u igri.
Od samoga početka stvari nisu išle prema planu. Prije starta sezone, na dva se mjeseca ozlijedio Ivica Zubac. Fisher nije uspio doseći potrebnu (ili ikakvu) formu, pa je klub nakon četiri kola sporazumno raskinuo ugovor s njim i Gaulden-Saddlerom, koji nije proveo niti sekunde na parketu. Dva tjedna kasnije Berisha je zatražio raskid ugovora jer su mu nedostajali obitelj i prijatelji, pa je Cibona tako vrlo brzo ostala bez trojice igrača koje su tek doveli. Do tada je bilo odigrano ukupno šest kola, a Zagrepčani su u rubrici pobjeda imali brojku – 2! Ispražnjena mjesta u rosteru stručni stožer je popunio dovođenjem prvo iskusnog Nebojše Joksimovića iz Krke, a zatim i donedavnim članom Zadra, Jamesa Florencea te povratnika u momčad Ivana Siriščevića, koji nije bio zadovoljan u Mitteldeutscheru. Uz njih je u klub stigao i 18-godišnji slovenski razigravač Žan Mark Šiško.
Nakon ponovnog kompletiranja rostera, Cibona je u iduće tri utakmice u ABA ligi ostvarila dvije pobjede uz vidljivo bolju igru, ponajviše zahvaljujući Jamesu Florenceu. U međuvremenu je počelo i novo europsko natjecanje – FIBA Europe Cup, u kojem je i Cibona jedan od ukupno čak 56 sudionika, a zagrebački momci su vrlo dobro otpočeli epizodu u Europi, čak tri pobjede u prve četiri utakmice. U kombinaciji s regionalnim natjecanjem, činilo se kao da Cibosi napokon slažu kockice igre i da navijači mogu očekivati pohod na gornji dom ljestvice.
Međutim, stvarnost i očekivanja su dvije potpuno različite stvari. Nakon pobjede protiv Sutjeske u 9. kolu, Cibona je izgubila iduće četiri utakmice u ABA ligi, a i u preostalim dvjema europskim utakmicama doživjeli su poraze. Da stvari budu još gore, u tom periodu se ozlijedio prvi centar i drugi strijelac ekipe, mladi Ante Žižić (12,4p, 7sk u prosjeku), ali na sreću, netom prije njegove ozljede oporavio se Ivica Zubac. Cibona je tako polusezonu zaključila s pet uzastopnih poraza, te omjerima 4-9 u regionalnoj ligi i 3-3 u FIBA Europe Cupu. Ipak, taj europski omjer je bio dovoljan za prolazak u iduću fazu natjecanja, ali treba uzeti u obzir da prosječni ljubitelj košarke nije nikad čuo za 80% klubova koji se tamo natječu.
Ovi omjeri pobjeda i poraza, ali i prikazana igra, nikako ne odgovaraju kvaliteti ekipe Cibone. Neki od poraza su bili tijesni (no svejedno su porazi), a neki su bili s ogromnom razlikom i teško gledljivi, barem za Cibonine simpatizere. S obzirom da je prva polovica sezone odigrana ispod očekivanja, uprava kluba je odlučila reagirati. Raskinuti su ugovori s trenerskim dvojcem – Slavenom Rimcem i Juricom Golemcem, koji su u prethodne dvije sezone ostvarili iznadprosječne uspjehe s ne pretjerano kvalitetnim rosterima, osvajajući zasad jedini Cibonin trofej ABA lige 2014. godine.
Na još uvijek vruće mjesto trenera doveden je nekadašnji igrač Cibone Damir Mulaomerović, koji je u trenerskoj karijeri još vodio bosansku Slobodu, a za svog pomoćnika imenovao je, također bivšeg Cibosa, Barišu Krasića. Sada nam ne preostaje ništa drugo, no nadati se da će novi trenerski dvojac opravdati ukazano im povjerenje, te da Cibonu, ali i njene navijače, čekaju neki ljepši dani u budućnosti.