Donosimo vam intervju sa tridesetdvogodišnjim srpskim razigravačem i trenutnim članom MZT-a Nikolom Otaševićem.
Nažalost, u finalu makedonskog kupa potrgao si križne ligamente koljena, što je u posljednje vrijeme prilično česta ozljeda kod košarkaša, kako teče rehabilitacija?
Prošlo je 40 dana od operacije i hvala Bogu za sada sve ide po planu, čak brže i bolje nego sam očekivao. Ozlijedio sam se dvije-tri minute prije kraja finala kupa protiv Lirije, ali što da se radi… Nikad nisam bio spremniji u životu, a ozlijedio sam se, znači nema pravila. Oporavljam se u Bajinoj Bašti sa svojim prijateljem koji je terapeut i ima dosta iskustva u liječenju ove ozljede.
Kako si zadovoljan sezonom MZT-a? Pružali ste prilično promjenjive igre?
Promjenjivo smo igrali prvi dio sezone, malo nas je opterećivalo i to što smo igrali Eurokup, pogotovo jer smo imali baš jaku skupinu. To nas je spriječilo da pružimo bolje igre. Došlo je do promjene trenera i dolaska nekoliko novih igrača. Dosta bolje smo počeli igrati kao ekipa, a mogu reći da sam i ja počeo pružati dosta bolje partije. Mislim da su nas pojedine izgubljene utakmice koje smo sami skrivili udaljile od boljeg plasmana, možda čak i završnog turnira. Ali dobro, sve je to dio sporta.
Drugu sezonu sam u Skoplju i mogu reći da je klub i sve oko njega na vrhunskoj razini. Prezadovoljan sam klubom, navijačima, rezultatima, a mislim i da sam ja na korektan način vraćao klubu svojim igrama. Istječe mi ugovor na kraju sezone, slagao bih kad bih rekao da ga ne bih volio produžiti kad se oporavim od ozljede, mislim da još nisam za staro željezo.
Krase te brze ruke i odlična obrana, protiv Mege Vizure oteo si čak sedam lopti i postavio rekord sezone, ali možda su bitnije one dvije u završnici protiv Partizana u Pioniru, kako gledaš na tu pobjedu?
Volim igrati obranu, dosađivati protivnicima, juriti ih po cijelom terenu… Znam da ih to čini nervoznima. Kada igrate protiv euroligaških ekipa, uvijek postoji veliki motiv za dokazivanjem. Pobijedili smo Partizan u Pioniru, dobro smo igrali cijelu utakmicu, važne su te ukradene lopte, ali ne i presudne za pobjedu. Velika je to pobjeda u kojoj smo dokazali da smo ekipa koja može pobijediti bilo koga kad igra angažirano svih 40 minuta. Jako je lijep osjećaj kad pobijediš Partizan pred njegovim navijačima.
Navijači MZT-a prilično su vatreni te vjerno i redovito prate svoj klub, već dulji niz godina igraš u ABA ligi, jesu li oni po atmosferi pri vrhu u regiji?
Navijači su uvijek uz nas pobjeđivali mi ili gubili. Uvijek su tu da nam pruže maksimalnu podršku, milina je igrati pred njima. Vrlo su organizirani, vjerni i odani klubu, u rangu s Partizanovim i Zvezdinim navijačima, a za mene najbolji, svakog dana sve ih je više i više. Sudjeluju u mnogim humanitarnim akcijama i prava su podrška cijelom klubu.
Od 2007. godine igraš u Jadranskoj ligi, dvije sezone za MZT, prije toga sezonu za Hemofarm te četiri sezone u Budućnosti, gdje si ostavio najdublji trag. Kako gledaš na svoje podgoričke dane?
Najduže sam igrao u Podgorici, četiri jako lijepe godine. Imali smo dobru ekipu koja je uvijek bila u vrhu Jadranske lige. Mislim da sam tamo igrao možda i svoje najbolje sezone.Upoznao sam dosta prijatelja u Podgorici i mnogo lijepog me veže za vrijeme dok sam živio u Crnoj Gori. Godinu u Hemofarmu isto ću pamtiti samo po lijepom. Imali smo lošiji rezultat, ali ostale stvari su sve bile na vrhunskoj razini, od treninga pa do trenera, ekipe… Ne može se uvijek samo pobjeđivati.
Iako velik dio karijere igraš izvan rodne Srbije, opet si ostao u regionalnom okruženju, jedina “prava” inozemna sezona bila ti je u Poljskoj, kakvi su ti dojmovi od tamo ostali?
Odigrao sam za Anwil jednu sezonu, to mi je bio prvi odlazak daleko od kuće. Osvojili smo kup pod vodstvom Aleša Pipana. Zadovoljan sam sezonom i svojom igrom. Do polovice sezone nisam igrao baš najbolje jer nisam dobio pravu priliku, ali dolaskom Pipana pred Novu godinu sve se promijenilo. Dobio sam pravu šansu i u potpunosti je iskoristio. Osvojili smo kup protiv Prokoma na njihovu terenu, a u doigravanju smo ispali u polufinalu upravo od Prokoma 4:3 u pobjedama. Oni su bili zaista najjača momčad, na kraju su i osvojili prvenstvo. Sve u svemu, zadovoljan sam tom sezonom.
Cibona je na iznenađenje mnogih osvojila ABA ligu, MZT je s njom odigrao ludu utakmicu u Skoplju gdje je prokockao 26 koševa razlike. Briljirao je Jerel Blassingame s 32 poena, koliko je teško čuvati ga?
Izgubili smo dobivenu utakmicu. Blassingame je odigrao vrhunski susret, kao i, po meni, cijelu sezonu. Radi se o vrlo brzom i nepredvidivom igraču, vrlo je težak za čuvanje. Provlači se svuda na terenu, a uz to ima i vrhunski šut za tri poena. Nama je postigao u Skoplju osam trica, jedan je od najtežih igrača u ligi za čuvanje. Nisam igrao na utakmici u Zagrebu, ali sam siguran da bih ga čuvao na mnogo bolji i pametniji način, ha ha ha.
Što misliš o MVP-u ABA lige i velikoj nadi Hrvatske Dariju Šariću?
Mislim da se radi o igraču koji će biti jedan od boljih u Europi za koju godinu. Dosta je napredovao od kada je došao u Cibonu i mislim da je na pravom putu da postane veliki igrač. Sviđa mi se njegova svestranost.
Tko ti je bio igrački uzor i koja ti je najdraža pobjeda u karijeri?
Kad sam bio puno mlađi obožavao sam Magica Johnsona, a zadnjih petnaestak godina to je Paul Pierce, obožavam ga, obožavam sve što ima veze s njim.
Najdraža pobjeda mi je pobjeda s Budućnosti protiv Partizana u Pioniru. Pobijedili smo ih pred sedam tisuća gledatelja na otvaranju sezone, a ja sam postigao pobjedonosni koš tri sekunde prije kraja utakmice pri njihovom vodstvu od pola koša. Provukao sam se pored tadašnjeg Partizanovog centra Nathana Jawaija i poentirao. Nikad neću zaboraviti taj koš i tu pobjedu.
Za kraj nam reci koliko još misliš igrati i gdje bi volio završiti karijeru?
Volio bih odigrati još tri-četiri sezone, ali tko zna hoće li moje tijelo biti sposobno za to. Volio bih još jednu sezonu provesti sa svojim velikim prijateljima iz Budućnosti Nemanjom Gordićem, Vladimirom Micovim i Seadom Šehovićem, ali znam da je to u ovom trenutku nemoguće.Volio bih odigrati posljednju sezonu u Užicama, svom rodnom gradu gdje sam napravio svoje prve košarkaške korake.
Hvala ti na utrošenom vremenu, želimo ti brz oporavak i sve najbolje u ostatku karijere!