Jedan od ponajboljih Cibosa ove sezone Ivan Novačić u obiteljskom okruženju iščekuje ponedjeljak i početak rada, odnosno treninga nakon prekida ozrokovanim koronavirusom. Rođeni Zadranin koji je nakon odrađenog staža u mlađim kategorijama Zadra stigao u Zagreb 2003.godine nosio je dres Dubrave, Cedevite, Zagreba i Zrinjevca, a posljednje tri godine je među Vukovima s kojima naravno najviše pamti prošlogodišnji naslov prvaka Hrvatske ”Uvijek kada netko pošalje poruku naravno da se prisjetimo onoga što je bilo prije godinu dana. Po meni iako smo slabije krenuli u sezonu i ona naklapanja da nismo dobra ekipa mi smo se dizali i bili u najboljoj formi kada je najviše trebalo. Cedevita je pala u formi već u polufinalu protiv Zadra, a mi smo ih dočekali u finalu i sve drugo je povijest. Zato je košarka nekako neizvjesna. Bilo je puno lakše napadati prošle godine naslov, nego ga ove sezone braniti. ”..ističe Novačić koji kao i većina drugih igrača željno iščekuje ponedjeljak i svojevrsni izlazak iz karantene ”Još točno nismo upoznati na koji način će se raditi, ali vjerojatno do ponedjeljka će i to biti poznato. Dobro je da se počinje trenirati jer smo već dugo svi u karanteni, a nikada se nezna što će biti s ovim natjecanjima. Drago mi je da će ekipa opet biti na okupu.”
Nakon kapetana Marina Rozića koji je najavio oproštaj od aktivnog igranja Novačić je s 35 godina sada najiskusniji oslonac trenera Ivana Velića ”Tako ispada, ali možda će doći i poneki iskusniji igrač iz Zagreba, a naravno možda se i ”Roza” (Marin Rozić) još neoprosti. Moram s njim razgovarati ha ha.”
Kažu da godine nisu bitne što je zaista i slučaj s Ivanom ”Godine su kako kažu samo broj, ali zaista sada pred kraj karijere mi je i najljepše jer se borim za trofeje i igram u gospodskom klubu kao što je Cibona. Nažalost karijera mi je pri kraju i tu je možda mala žal što sam pred taj kraj stigao u Cibonu i nisam dao možda i više koliko sam prije mogao dati.”
S obzirom na njegove igre mnogim navijačima Cibone ostanak Novačića i slijedeće sezone bila bi najbolja čestitka ”Cibona je uvijek tu prva opcija. Bitno da epidemiološki uvjeti budu takvi da se može krenuti u sezonu, a za sve drugo ćemo se lakše dogovoriti”.
A njegova seniorska priča počela je pred kraj ljeta spomenute 2003.godine. Treba reći da je Novačić godinu dana ranije s generacijom 84/85 bio juniorski prvak Europe u generaciji Ukića, Tomasa, Kedže, Banića i ostalih koje je vodio Joško Pulja. ”Te je za mene bilo neko turbulentno razdoblje. Kao junior Zadra sve je išlo prema tome da ću ući i u seniorsku momčad, ali tada se nakon osvajanja ABA lige sve okrenulo u klubu i silom prilika praktički pet do dvanaest sam prešao u Cibonu gdje sam kao i još neki mladi igrači (Žorić, Andrić..) poslan na posudbu u Dubravu. Nisam se baš tada naigrao u Dubravi, pa sam se odlučio otići u Njemačku (Mitteldeutscher) koji je tada bio prvoligaš i tu sam prije svega vidio taj život i sistem rada u inozemstvu i upoznao ljude’‘..priča Novačić o novoj prvoj sezoni nakon čega je uslijedio odlazak na jug Hrvatske
”Slijedile su dvije godine u Dubrovniku gdje me doveo Darko Kunce. Takvih klubova više nema u Hrvatskoj gdje su bili dobri igrači, ali se prilika davala i mladim igračima kao što sam ja bio. Trenirao sam dosta i igrao, a bio smješten u hotelu s pet zvjezdica što je za to vrijeme bilo stvarno neviđeno. Kunce je znao prepoznati mlade igrače i te dvije godine su mi strašno pomogle i što se tiče domaće lige, a došao sam i do B reprezentacije.”
Povratak u Zagreb uslijedio je u ljeto 2007 kada je stigao poziv iz Cedevite gdje je ostao dvije sezone ”U to vrijeme Cedevita se dizala i angažirala ozbiljne igrače koje je i preplaćivala da igraju samo domaće prvenstvo jer Cedevita tada nije igrala ABA ligu. To je bila odlična ekipa, ali košarka nije proizvod da ti možeš uložiti veliki dio novaca i da ti se to mora vratiti. Jednostavno izgubimo jednu utakmicu, krene neka nervoza i to onda nije završilo na način na koji je trebalo. Druga moja sezona je bila bolja kad je Zdravko Radulović bio trener, a onda su opet u Ligi za prvaka angažirani Marlon Garnett i Vonteego Cummings pa se nekako opet izgubila kemija u ekipi. Ipak uz pozivnicu tog ljeta 2009.godine Cedevita je ušla u ABA ligu’‘
Nakon Cedevite iz Sutinskih vrela Novačić se preselio u Trnsko ”Moja najveća greška koju sam napravio u karijeri. Nisam htio produžiti s Cedevitom ugovor, već sam došao u Zagreb koji tada nije imao toliko igrača na mojoj poziciji, davao je prilike mlađim igračimaa i to je bio nekakav logičan slijed. Međutim kada sam potpisao za Zagreb tada se proračun Zagreba strašno podigao i stiglo je puno igrača pa nas je preko noći bilo 19 na treningu što je stvarno bilo puno. Tada je klub odlučio da nas nekoliko mlađih i Dario Šarić odemo na posudbu u Zrinjevac i razvijamo se kroz A2 ligu što nije pomoglo ni nama, ni Šariću, ni Zrinjevcu nažalost. Sezona za zaborav i izgubljena sezona bez obzira što sam imao dobar ugovor sa Zagrebom.”
Ostao je i dalje u Zagrebu koji tada dolazi i do naslova prvaka Hrvatske što se kasnije pokazalo kao pretežak uteg za nekada simpatičan klub iz Novog Zagreba ”Takva su bila vremena gdje se moglo dovoditi puno igrača, ali sve je brzo splasnulo i izgubila se atmosfera koja je krasila taj klub koji je bio domaćinski. Klub koji je razvijao mlade igrače nekako se preko noći pretvorio u megalomanski klub. Mislim da se nije trabao ugasiti jer prema mojim informacijama 60-70 posto duga se rješilo. Za taj postotak duga klub nije smio staviti ključ u bravu već kroz niži rang se vraćati postepeno na mjesto kojem pripada. Ove zadnje dvije ili tri sezone Zagreba su bile najbolje rješenje s dobrim trenerom i mladim igračima i na taj način se trabalo i nastaviti”…ističe Novačić koji je bio dijelom tadašnjih uspjeha Zagreba iz kojeg je u ljeto 2014.godine s prosjekom od 13 poena po utakmici otišao u Široki Brijeg
”U Širokom Brijegu sam htio osjetiti tu čar igranja i napraviti jednu stepenicu više gdje sam dobio veću minutažu i ulogu. Što se tiče njihove lige tu sam možda i najviše očvrsnuo, a ne samo ja nego i svi drugi igrači. To su bili dani kada je puno teže bilo igrati košarku nego danas jer se igrača ”muška” košarka. Nakon godine i pol u Širokom otišao sam u Drugu talijansku ligu (Latina) gdje sam dobio odličnu ponudu i htio sam vidjeti kako je to igrati u ligi gdje imaju 32 kluba. Mislim da je to idealna liga za naše igrače i po meni je velika šteta da tu nema više igrača iz Hrvatske gdje nismo stranci i financijski se može jako dobro proći. Prije Cibone sam bio u Jolly-u iz Šibenika gdje sam imao sreću da se posložila odlična ekipa. Kada smo se skupili tada se već vidjelo da smo klapa i da bi mogli imati odličnu sezonu. Ono što je najbitnije svi su igrali kolektivno i znali smo da samo tako možemo do nekog rezultata. Nakon finala Kupa po meni da se nije ozlijedio Šime Špralja mislim da smo u prvenstvu mogli i nešto više napraviti”
U ljeto 2017.godine drugi puta nakon 14 godina se vraća pod Toranj s 19 poena i 7 skokova koliko je imao u prosjeku igrajući na Jolly iz Šibenika ”Kada se Jolly ugasio ja sam imao još godinu dana ugovora s njima. Nazvao me menager i rekao imaš ponudu Cibone. Ja sam odmah rekao može i nisam uopće razmišljao. Cibona je naš najbolji i najveći klub i meni je bila čast igrati pa makar i jednu utakmicu. Sada kada su iza mene tri sezone u Ciboni mogu tek zamisliti kako je bilo igrati igračima prije 15-20 godina jer je to zaista bila jedna velika privilegija igrati Euroligu, kao što je i danas jer čim uđeš u dvoranu Dražena Petrovića vidiš da je to jedan gospodski klub.”
Osvrnuli smo se i na sezonu koja je proglašena ništavnom, a u kojoj je utrka za prvaka Hrvatske bila zanimljivija nego posljednjih godina ”Ove četiri momčadi koji su na vrhu po mojoj računici bi u završnici ušle u top formu i prvenstvo bi bilo zanimljivo. Odlučivala bi i prednost domaćeg terena, a tu ne bi isključio ni Split da se umješa u borbu za naslov. Nekoliko zadnjih godina Cedevita je odskakala tri četiri stepenice od svih i praktički se unaprijed znalo tko će osvojiti, a ove godine smo imali četiri kluba u ravnopravnoj borbi”
Za kraj smo pitali Ivana jel razmišlja gdje će završiti karijeru ”Kad se sjetim da sam pri kraju karijere veći gušt mi je igrati košarku. Sad mi je tek žao kada vidim koliko sam propustio tih treninga i utakmica i shvatiš zapravo koliko ja taj sport odličan. Sretan sam da se bavim košarkom i igram na ovom nivou. U današnjem životu nikada neznaš što te čeka sutra, pa je teško nešto zamišljati jer je najvažnije zdravlje.”..zaključio je razgovor Novačić koji je ove sezone u ABA ligi na 12 utakmica bio dvoznamenkast s 12 poena po utakmici gdje posebno pamtimo domaći susret protiv Koper Primorske gdje je ubacio 28 poena.