U Cedeviti polako odbrojavaju dane do početka nove sezone. Bit će to duga, naporna i po mnogočemu specifična sezona za hrvatskog prvaka. Euroligaška, bez Amerikanaca, sa šest novih igrača, s Ukićem, Tomasom, Gordićem, s backup centrom Arapovićem. Otvorene su četiri fronte od kojih je Cedevita u čak tri jedan od favorita za osvajanje naslova. Zapravo, najveći favorit.
Cedevita će u novoj sezoni prvi put biti u situaciji kada će braniti dva naslova. Složena je momčad koja na prvi pogled ne ulijeva preveliko povjerenje za ostvarenje najviših ciljeva. U svlačionici više nema nekih jakih aduta iz prošle sezone: Sutona, Nurkića, Baždarića, Smitha. Međutim, u klubu su ostali vjerni svojoj viziji razvijanja mladih igrača u kombinaciji sa starijima i iskusnijima. I tako je ponovno stvorena jedna radna momčad, bez ekstra zvijezda, momčad koja se može prilagoditi košarci Jasmina Repeše. A takva momčad onda može jako daleko.
Nova sezona Vitamina zapravo je potvrda da su u klubu došli upravo tamo gdje su željeli biti kada su započinjali projekt Cedevita. U elitno europsko društvo, vodeći u regiji, apsolutno prvi u Hrvatskoj. Nova sezona je i dokaz da je Cedevita preboljela bolesti iz bliske prošlosti: uzaludno trošenje novaca na zvučna, ne i nužno potrebna pojačanja, preskakanje stepenica na putu do vrha, učestalo mijenjanje trenera, guranje u drugi plan mladog domaćeg kadra.
Trener i rad, shvatili su u Cedeviti, dobitna je kombinacija je za uspjeh. Došlo je brzo, dvostruka kruna u Hrvatskoj, finale ABA lige i plasman u Euroligu rezultati su koji apsolutno zadovoljavaju sve u Cedeviti. To je što se parketa tiče. S druge strane, Cedevita je u svojoj kratkoj povijesti postigla ono o čemu ostali u Hrvatskoj danas mogu sanjati. Cedevita je stabilan, uređen, moderan europski klub i apsolutni primjer u Hrvatskoj i regiji.
Međutim, (pre)skupa naplata grijeha iz prošlosti konkurencije razlog je Cedevitine usamljenosti na tom vrhu. Neki će reći da je razlog i hendikep što klub zbog svoje mladosti nema tradiciju, nema rijeku navijača, samim time ne privlači ni interes kakvog klub s europskim renomeom apsolutno zaslužuje. Međutim, Cedevita nikome ništa ne duguje.
Nažalost, ispada da smo mi crne ovce u regiji jer smo poznati po tome što ispunimo sve što dogovorimo. Mi smo sa 30.07.2014. zatvorili sezonu 2013./2014. Apsolutno svi bonusi, honorari, porezi, prirezi, troškovi hladnog pogona i putovanja su pokriveni. Tako funkcioniramo svake godine i to je jedini put kojim idemo. Nemamo nikakvih dubioza i ne želimo u njih ulaziti jer bi vrlo brzo vjerojatno i mi završili u istom statusu kao i pojedini klubovi iz naše blizine i regije općenito. Mi imamo, ali imamo zato što radimo strogo budžetirano. Pred sezonu se dogovorimo točno koliko imamo novca i praktički već pred kraj jedne sezone u principu već znamo proračun za sljedeću sezonu, riječi su direktora Cedevite Krešimira Novosela koji je apsolutno odbacio tvrdnju da je Cedevita privatni klub:
Ne, Cedevita je klub koji ima sreću da ima generalnog sponzora kakvog ima. Cedevita je udruga građana kao i 99% drugih klubova u državi, izuzev nekoliko iznimaka.
Novosel je također iskazao spremnost na suradnju, pokazao otvorenost i transparentnost te iznio egzaktne brojke godišnjeg proračuna kluba i namjenu raspoloživih sredstava:
Naš kompletan pogon je na nekih 35 milijuna i to je bruto iznos sa svim davanjima, porezima i svime što uz to ide. Tu je ubrojeno apsolutno sve. Ne samo igrači, nego cijeli klub s omladinskim pogonom, školama košarke, troškovima putovanja… Od toga na igrače u neto iznosu odlazi oko 11 milijuna kuna. Isti takav budžet imali smo prošle godine, a prije dvije godine imali smo oko 40% veći budžet za igrače, što nije 40-postotno povećanje cijelog budžeta, ali je povećanje od 20-25 posto ukupnog budžeta. Ta se sezona ujedno pokazala i prijelomnom jer je dokazala da novac nije jedini faktor koji će odrediti hoćeš li imati uspjeha ili nećeš, nego je bitniji dugoročniji projekt na koji se treba usredotočiti.
Da bi bili transparentni do kraja, tko i u kolikoj mjeri puni proračun hrvatskog prvaka?
Kao i svaki klub, koji je u Zajednici sportova grada Zagreba, mi imamo određene beneficije i satnice koje dobivamo kroz dvorane i honorare za pet trenera. To je u ukupnom godišnjem iznosu nešto preko milijun kuna i s time smo izuzetno zadovoljni. No, nismo zadovoljni s načinom i kriterijima kako se taj novac raspodjeljuje i mislim da nisu postavljeni jasni kriteriji za sve klubove. S druge strane, mi imamo generalnog sponzora Atlantic Grupu koja s nekih 60% sudjeluje u financiranju našeg kluba, a ostali brojni sponzori popunjavaju ostatak budžeta, objasnio je Novosel.
Munjeviti uspon do vrha, od malog kluba iz predgrađa Zagreba do dvostrukog člana Eurolige, samo je šlag na torti onoga što Cedevita danas predstavlja, organizaciju s 11 natjecateljskih momčadi. Osim prve, juniorske i kadetske momčadi, klub ima drugu momčad u A2 ligi Centar, tri mlađekadetske momčadi, selekciju 2003./2004. i škole košarke diljem Zagreba i u široj okolici. Također, u klubu je zaposleno 40 trenera koji svakodnevno vode brigu o raznim selekcijama.
Osim toga, Cedevita danas ima i vlastitu infrastrukturu, skoro će dvije godine otkada je otvoren Dom košarke na Zagrebačkom velesajmu u kojem treniraju razne selekcije i klubovi, ne samo Cedevita.
Svakako, hrvatski prvak i euroligaš danas ima jednu zaokruženu priču koja ima jasan potencijal da bude još čvršća i uvjerljivija. Cedevita tek stvara svoju povijest, ljestvicu je podigla vrlo visoko.
Čekamo ostale da ju dosegnu…