Hrvatski stručnjak Velimir Perasović od danas više nije trener španjolskog ACB ligaša Valencije, kako je i potvrđeno na službenim stranicama kluba.
Vijest je to koja je danas odjeknula hrvatskim, ali i europskim košarkaškim eterom. Perasović je u Valenciu stigao prije tri godine, odnosno u siječnju 2012. godine, a u tri godine provedene na klupi ovog kluba ostavio je značajan trag. Prošle sezone osvojili su Eurocup, a Perasović je proglašen trenerom godine u Španjolskoj. Uz to, ubilježio je dva polufinala prvenstva, jedno finale Kupa i polufinale Superkupa. Ipak, sinoćnji poraz u Eurocupu od rumunjskog Ploiestia, kao i nešto slabiji rezultati u domaćem prvenstvu stajali su Perasa trenerske stolice.
Ipak, ovo možda i nije loša vijest za hrvatsku košarku. Naime, Perasović je veliki favorit javnosti za preuzimanje izborničke funkcije reprezentacije Hrvatske, a sada kada nema posao u Španjolskoj, čija pravila brane izbornički mandat uz vođenje kluba, funkcija izbornika nikada mu nije bila bliža.
Trenersku karijeru ovaj je rođeni Stobrečanin započeo u klubu u kojem je startao i igračku karijeru – Splitu, da bi potom vodio Sevillu, Laboral Kutxu, Estudiantes, Cibonu i Anadolu Efes. Ubilježio je naslov Kupa kralja i španjolskog Superkupa s Laboral Kutxom, a s istim je timom u dvije sezone za redom stigao do Final Foura Eurolige, sa Cibonom je stigao do dva finala ABA lige te dva naslova prvaka Hrvatske i jedan Kup Krešimira Ćosića, dok je s Anadolu Efesom stigao do polufinala turskog prvenstva.
U igračkoj karijeri Perasović je nastupao za Split, Breogran, Laboral Kutxu (tada Saski Baskonia), Fuenlabradu i Alicante. U bogatoj igračkoj trofejnoj riznici Peras ima sa Splitom (tada Jugoplastika, Pop84 i Slobodna Dalmacija) osvojena tri naslova prvaka Europe, četiri trofeja prvaka Jugoslavije, te dva jugoslavenska i jedan hrvatski Kup. Sa Saski Baskonijom osvojio je španjolski Kup i europski Saporta Cup, a u čak pet je sezona bio najbolji strijelac španjolskog prvenstva. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je naslov svjetskog prvaka 1990. godine, a s Hrvatskom je 1992. Stigao do srebra na Olimpijskim igrama, dok je godinu dana kasnije stavio broncu oko vrata na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.