Ekipa Đakova suvereno je osvojila naslov najbolje drugoligaške ekipe na Istoku u sezoni 2017/2018. S omjerom 15-1 uvjerljivo su pobjegli pratnji Belišću, Vinkovcima i Rekord Timu i to za pet pobjeda, a svoj primat osigurali su i matematički gotovo na polovici prvenstva. Iako se mora priznati da na Istoku nikad nije bilo manje utakmica, samo 16, te da sezona nije nikad kraće trajala, ako se izuzmu pauze za Uskrs i u tjednu kada se igrao Kup. Da nije bilo tih pauza sezona bi završila početkom mjeseca ožujka, što zorno pokazuje trenutno stanje košarke u ovom dijelu Hrvatske. No, da ne ulazimo u problematiku kojom bi se trebao baviti netko drugi, okrenut ćemo se vedrijim temama. Razgovarali smo s trenerom Đakova, Marijanom Petrovićem, koji je vodio ekipu do naslova.
Marijane, prije svega čestitke na naslovu prvaka od svih nas sa Crošarke.
Hvala na čestitkama, ali najprije hvala vama iz Crošarke što ste nas pratili cijelu sezonu, kako Nas tako i sve lige koje se igraju pod HKS.
Kakva su bila očekivanja pred početak priprema? Okrenuli ste se ove sezone mladima…
Na početku sezone, kada su mi ljudi koji vode i brinu se za KK Đakovo na čelu s predsjednikom kluba R. Majstorovićem dali povjerenje da vodim seniorsku ekipu, odlučili smo se okrenuti mlađim igračima. Dakle zahvalili smo se nekim starijim igračima (Mikulić,Kruljac, moja malenkost…) koji zbog poslovnih, obiteljskih i drugih obaveza više nisu mogli redovno trenirati. Dakle krenuli smo s juniorima plus četiri seniora. Znali smo da treba promijeniti stil igre tj. pokušati igrati puno bržu i agresivniju košarku. Očekivanja su bila da budemo u gornjem domu tablice ,ali smo već u prvim prijateljskim utakmicama vidjeli da bi to moglo izgledati dobro( pobjede u 4/5 prijateljskih utakmica od čega je jedna bila protiv KK Belišće što nam je dalo potrebnu dozu samopouzdanja, potom osvajanje kupa regije Istok i opet pobjeda protiv KK Belišća u prvom kolu).
Krenulo vam je dobro. Već u prvom kolu na domaćem terenu slavili ste u derbiju protiv glavnog konkurenta Belišća. To vam je sigurno otvorilo put i dalo samopouzdanje za dalje.
Da, pobjeda protiv KK Belišća je bila izuzetno motivirajuća za ekipu jer ipak je KK Belišće jedan od bolje organiziranih klubova u regiji i ima konstantno dobar rezultat zadnjih desetak godina u ligi.
Redale su se pobjede do kraja prvog dijela i zaključili ste prvi dio bez poraza i samim time dali do znanja da ste spremni za velike stvari. Jeste li to očekivali od svoje ekipe?
Iskreno nisam očekivao da će sve proteći tako glatko, na našu sreću prošli smo neokrznuti prvi dio prvenstva i pomalo smo počeli vjerovati da možemo do kraja izdržati na prvom mjestu.
Uslijedila je uzvratna utakmica u Belišću, gdje ste domaćinu očitali lekciju iz košarke, pobrali pljesak njihovih navijača i tada već, neslužbeno, potvrdili naslov. Svi su vas već tada vidjeli kao prvake.
Da, gostujuća pobjeda u Belišću je možda bila i naša najzrelija utakmica ove sezone gdje smo uspjeli odigrati jednu vrlo dojmljivu utakmicu. Izuzetno mi je drago kao treneru kad ekipa odigra na ovakav način, da se od početka do kraja drži dogovora.
Malo po malo redali ste pobjede i nekoliko kola prije kraja i matematički osigurali naslov. Na ruku su vam išli i porazi izravnih konkurenata, Belišća i Rekord Tima. Na kraju ste upisali jedan poraz u Slavonskom Brodu, koji vam nije poremetio ništa. Jesi li zadovoljan na kraju svega?
Jedan poraz u Slavonskom Brodu nije poremetio ništa, ali moram ponovo reći da su Brođani potpuno zasluženo pobijedili. Mislim da nam je ta utakmica samo potvrdila da mi kao mlada ekipa ne smijemo protiv nikoga ući s pola snage.
Imate dosta mladu ekipu, koju je ove godine predvodio najbolji igrač Antun Hrkač. Siguran sam da bi njega izdvojio prvog, no ima tu još momaka vrijednih spomena…Poznato je da se godinama u Đakovu dobro radi s mladima.
Antun je možda brojkama iskočio u ekipi ali ne bi bilo pošteno izostaviti kapetana Češkića koji je dosta utakmica odigrao i ozlijeđen na poziciji petice koja mu baš i nije prirodna, potom Cara koji skoro svaku utakmicu ima preko 10 koševa i skokova, mlade snage Hajduković, Vladović, Miličevič i Blažević koji se uz ovaj uspjeh paralelno bore i za poluzavršnicu juniorskog prvenstva i druge dečke koji su ekipi,svaki je na svoj način važan dio ekipe. Da ne zaboravim i Tonija Radoša koji je u polusezoni otišao kao i dosta Slavonaca raditi u Njemačku,i on ima zasluga u ovome uspjehu. Da, Hrkać je možda najbolji strijelac ekipe i zaista je izgledao impresivno, ali ipak mislim da je sve ovako prošlo jer imamo dobru kemiju i odnose u ekipi.
Kvalifikacije su za dva tjedna. Poslali se kandidaturu da budete domaćin turnira, no ipak je odlučeno da to bude Labin. Koja su vaša očekivanja? Hoćete li se pojačati?
Nadali smo se domaćinstvu ali ekipa iz Labina je dobila organizaciju turnira jer su ponudili bolje uvjete i mi kao klub im čestitamo na tome. Za dva tjedna počinje turnir i naš cilj je dosta skroman, prije sve predstaviti regiju na jedan pravi način. Ne podcjenjujući nikoga idemo se sportski nadigravati sa svima pa kako bude. Što se tiče pojačanja HKS nije predvidio prijelazni rok u ovom dijelu prvenstva pa će ekipe igrati s igračima koji su igrali ligu,dakle nema pojačanja.
Već si dugo u košarci, kao igrač i sada kao trener. Vidljivo je svima da je na Istoku loša situacija što se tiče košarke. Ove sezone druga liga je brojala devet klubova, B1 liga je lakrdija iz godine u godinu, pošto svake godine netko odustane nakon samo nekoliko kola pa imamo svega desetak utakmica i to ne vodi ničemu. Što je po tebi glavni razlog tome?
Teško je pričati o tome, mislim da je to niz različitih faktora kod nas u Slavoniji. Jako puno ljudi je otišlo u Njemačku ili Irsku i pri tome su otišle cijele obitelji, dakle sigurno da je manje djece u klubovima. S ekonomske strane moram reći da onih pravih sponzora nema, svi klubovi preživljavaju od lokalne samouprave. Treneri rade na volonterskoj bazi, da ne pričamo o nekakvim stipendijama za igrače…Dakle teška financijska slika Slavonije otežava rad u klubovima pa samim time dolazi i do slabljenja nekakve kvalitete. Klubovi jedva servisiraju plaćanje kotizacija,taksi sudaca i putnih troškova. Doduše bilo bi pošteno spomenuti da je ipak sadašnje vodstvo saveza napravilo puno jer su ipak te kotizacije dosta smanjenje u odnosu na prije tri/četiri godine, ali bojim se da za nas u Slavoniji to nije dosta jer klubova nikad manje. Na gotovo tjednoj bazi sam razgovarao s povjerenikom regije Istok M. Kontrecom i znam koliko je truda uložio na organizaciju lige, izlazio nam svima u susret koliko je mogao, i kroz priču sam shvatio da su svi klubovi u sličnom stanju, svi imaju problem s financijama, nedostatkom igrača, nedostatkom trenera. Ne sumnjam u sadašnje vodstvo saveza da ne misle kako pomoći ali tu se mora popraviti puno stvari na koje savez zapravo ne može utjecati. Svi skupa tu trebamo zapeti da bi bilo bolje i tu sam optimist ,samo je potrebno vrijeme i strpljenje.
Treniraju li mladi danas dovoljno i pokazuju li taj voljni moment za košarku? Ili je to preraslo u „odrađivanje“ treninga?
Mislim da danas mladi igrači odrađuju treninge, da su često sa 15/16 godina umorni od toga pa se prestaju baviti košarkom. Kod nas u Đakovu se ljeti igraju dobri basketi samo što zadnjih godina nema mladih „Basketaša“ . Nema nadigravanja ,nadmudrivanja,sveg onog folklora što prati basket…pa mislim da mladim košarkašima to fali u igri, nema vica… rekao bi jedan stari basketaš to je Facebook generacija, s treninga na mobitel ili komp umjesto na basket.
Iako sezona još uvijek traje, čekaju vas kvalifikacije i možda je malo rano za ovo pitanje, no imate li već nekakav plan za sljedeću sezonu?
Nekakav stav kluba je da sada imamo lijepu priliku okušati se u jednoj jačoj konkurenciji, prije svega na kvalifikacijskom turniru, a ako tamo ostvarimo rezultat uvjereni smo da ćemo uz pomoć grada Đakova dogodine igrati i rang više. Dakle ako bi ostvarili dobar rezultat u kvalifikacijama KK Đakovo bi se upustilo u jednu novu avanturu zvana 1. Liga
Marijane, hvala na odvojenom vremenu za ovaj razgovor. Želim vam puno sreće na kvalifikacijskom turniru i vašem klubu puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.
Ako mogu kratko zahvalio bi se svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom uspjehu,ekipi, trenerima, upravi i prije svega gradu Đakovu koji nas prati koliko može i na određeni način nam sve ovo omogućio.