Idemo iz vikenda u vikend, trudimo se, postajemo bolji. Čitaju nas, gledaju, imamo profil na Instagramu, inovacija smo. A svaku inovaciju netko prepozna, zastane i kaže: “Ovo će biti dobro”. OK, možda nismo najbolji, imamo svojih mana, ali mi guramo s njima, kao i one s nama. Živimo u suživotu, mirnom, bez žica i grijanih šatora, bez megafona. Samo s košarkom na prvom mjestu. Gledamo Stepha Curryja i divimo se njegovoj sezoni. Jedva čekamo povratak Gordana Giričeka u hrvatsku košarku jer znamo tko je i koliko vrijedi, a i znamo koliko toj našoj uspavanoj ljepotici dobrog želimo.
Dok se negdje drugdje događaju neke druge, ponešto udaljenije stvari, moj je osobni košarkaški tjedan fokusiran samo na jednu utakmicu. Tih četrdeset minuta bit će nešto posebno, nešto što na prostorima mog podneblja nije uprizoreno od 1998. godine. Šteta što nije, danas bi možda Giriček ili neki budući izbornik reprezentacije imao igrača više u rosteru. Škrljevo i Kvarner igraju u subotu od 19.30. Svijet će stati i sabiti se u malu dvoranu na Mavrincima, mjestu koje sam već kroz par navrata u svom osobnom novinarskom opusu digao u nebesa. Tko zna, možda tamo i ne zaslužuje biti, ali neka ga je.
U kasnim devedesetima tada jedinstvenu Prvu ligu igrala su dva riječka kluba. Osim današnjeg Kvarnera 2010 (tada se zvao Croatia Line) na sceni je bila i već ugašena Kantrida (tada se zvala Sava Osiguranje). Momci iz starog Kvarnera bili su nekoliko godina ranije (1994./95.) dogurali i do polufinala Kupa Kreše Ćosića, i jedni i drugi sudjelovali su u Kupu Radivoja Koraća. Kantrida je igrala i protiv velikog Scavolinija, upravo te sezone u zagradi… Danas su na sceni druga vremena, a možda su se i ljudi u nekoj mjeri promijenili. Već odavno, cijelih četrnaest godina u Rijeci nema košarkaške Europe na najvišoj razini, a za ovu priliku nećemo računati ovogodišnje učešće Kvarnera 2010 u regionalnom Alpe Adria kupu.
Škrljevo je nastajalo polako, u ritmu progresije, baš kao i pjesme Roxy Musica. Lagano, bez stresa i žurbi. Stići će domaćica napraviti prvoligašku gozbu, makar i nakon četrdeset godina postojanja kluba. Igralo se na betonu, mjesto protiv mjesta, u petoj-šestoj republičkoj razini. Bilo je to nešto u stilu danas već propale B-1 inicijative, ali na ex-Yu razini. Ali, kako se ono veli: “Njihova šesta kao naša druga…”. Malo pomalo, godinu za godinom, evo ih. Prva službena utakmica s Kvarnerom nakon pet godina (2009./10.) i već se nadaju iznenađenju. Tko zna…
Iako je roster zelene momčadi respektabilan, ne treba biti veliki ekonomski stručnjak da bi se uvidio ogroman nesrazmjer u ugovorima igrača Aramisa Naglića. S tim u vezi, plansko gospodarstvo i Škrljevo ne mogu stati u istu rečenicu pa se postavlja pitanje što će biti iza Nove godine? Hoće li stvari izdržati prelazak u novu poreznu godinu, kakvo je proračunsko stanje kluba u kojem je proračun sklepan na brzinu. Dovedeni su senatori Kus i Perković, dobar dio “salary capa” odnosi i Ceranja koji je u tom pogledu ipak samo blijeda kopija na kraju odbjeglog Cinca. Sjećate se Križevaca?
Kvarner 2010 potpuni je opozit Škrljevu? Osim u Rijeci, teško ćete ih vidjeti kako pune medijske stupce. Nemaju gotovo nikakav PR, ali nije novost da im on i ne treba. Rezultati rade za njih, prošlosezonski su jesenski prvaci i polufinalisti Kupa točno dvadeset godina nakon svoje prethodnice Croatia Linea. Doveli su Marinellija koji je (svaka čast svima) daleko najzvučnije pojačanje bilo kojeg kluba u A-1 ligi ovog ljeta. Kancelarija na pogon Martine Škerl radi poput švicarskog sata, često se zna reći da će sve stati ode li ona iz kluba… Valjda neće!
Škrljevčani su u uvodu sezone osjetili sve čari A-1 društva. Ipak, za njih tek od subote počinje pravo prvenstvo. Pred punim gledalištem (tisuću ljudi, moguć rekord dvorane) sve je moguće… A tko sudi? Nije bitno… Ima li TV-produkcije? Nema, kažu da smo preskupi… Svašta!