Danas i sutra, četvrtak i petak, dani su otvaranja nove, 15. po redu sezone regionalne ABA lige. Poslije burnog razdoblja po završetku prošle sezone, nakon koje je pod pritiskom FIBA-e raspušteno staro i izabrano novo ligaško vodstvo, momčadi su mogle krenuti u pripreme za novu sezonu.
ABA liga i u ovom će sazivu brojati 14 momčadi – četiri iz Srbije (Crvena Zvezda, Mega Leks, Metalac, Partizan), po tri iz Hrvatske (Cedevita, Cibona, Zadar) i Slovenije (Krka, Tajfun Šentjur, Union Olimpija), dva crnogorska (Budučnost, Sutjeska) te po jednu momčad iz Bosne i Hercegovine (Igokea) i Makedonije (MZT Skopje). Ligaški dio natjecanja dakle započinje 01. listopada i traje do 06. ožujka, nakon čega slijede polufinalna i finalna serija doigravanja.
U nastavku ćemo Vam pokušati pobliže približiti izgled svake momčadi, a svi stavovi samo su mišljenje autora gledajući na sastave nekoliko dana prije početka sezone.
Pretendenti na vrh
Prošlosezonski pobjednici natjecanja, momčad Crvene Zvezde u novu sezonu ulaze oslabljeni za odlaske četiri od pet članova prve petorke, među kojima je i MVP finalne serije Boban Marjanović, kao i najboljeg igrača s klupe, a pojačali su se Galom Mekelom, Sofoklisom Schortsanitisom, nekadašnjim kapetanom Markom Simonovićem i Amerikancem Ryanom Thompsonom. Upitno je koliko će ova novopridošla četvorka moći odmijeniti učinke, primjerice prvog skakača Marjanovića, Nikole Kalinića ili prvog asistenta Marcusa Williamsa. Na papiru izgledaju slabije nego prošle sezone, pogotovo što nemaju klasičnog šutera, ali trener Dejan Radović sigurno će znati to posložiti u jednu kompaktnu cjelinu.
Drugi lanjski finalist, Cedevita pak, s druge strane, nije puno mijenjala. Jasmina Repešu na klupi je naslijedio njegov dotadašnji pomoćnik Veljko Mršić, Stanka Baraća pod košem će naslijediti Luka Žorić, a umjesto Ivana Ramljaka, Marka Tomasa i Roka-Lenija Ukića tu su Toni Katić te Amerikanci James White i Jacob Pullen. Sve to izgleda solidno posloženo po pozicijama i ako ostanu zdravi tokom sezone, minimum koji bi trebali ostvariti je ponavljanje prošlosezonskog rezultata. Najveća boljka bi im zapravo trebala biti nedostatak malo žešće podrške s tribina, ono što je Crvenu Zvezdu nosilo do pobjede u finalnoj seriji.
Treći klub koji bi se mogao uplesti u borbu za vrh je podgorička Budućnost. Momčad je napustilo osam, a u nju stiglo šest novih igrača. Napravili su nekakav spoj mladosti i iskustva, a predvodit će ih iskusni Amerikanac Omar Cook, braća Suad i Sead Šehović te australski centar srpskih korijena Aleksandar Marić. Trener Igor Jovović i dalje će forsirati svoju igru s puno agresivnosti, trčanja, ali i s puno pokušaja za tri poena, po čemu su bili drugi u poretku prošle sezone. Momčad je podjednake kvalitete kao i prošle sezone, kada im ja malo nedostajalo da uđu u finale, a spominju se još poneka pojačanja za ovu sezonu.
Od sredine ka vrhu
Cibona je momčad koja bi mogla pokvariti planove glavnim favoritima. Imaju tri osvajača srebra s ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva do 19 godina (Nik Slavica, Ivica Zubac i Ante-Toni Žižić), iskusne Jasmina Hukića, Marina Rozića i Andriju Žižića, a tu su i poljski šuter Dardan Berisha, američki razigravač Corey Fisher i sunarodnjak mu doveden na žeton Devon Saddler. Kada tu pridodamo prošle sezone vrlo dobre Marka Jagodića-Kuridžu, Filipa Krušlina i Dominika Mavru dobivamo momčad vrijednu barem borbe za četvrtu poziciju i polufinale lige. Na kormilu momčadi već će treću sezonu provesti Slaven Rimac, jedan od plejade mladih hrvatskih talentiranih trenera, koji će sigurno znati pronaći kemiju u momčadi i povesti ih ka dobrom rezultatu ove sezone.
Nakon dvije slabašne sezone, prošle se Union Olimpija vratila u gornji dom regionalne košarke, a ponavljanje petog mjesta maksimum je koji će novi sastav Zmajčeka moći ponoviti. Mladi trener Gašper Potočnik u ruke je dobio momčad jeftiniju i mlađu od one prošle sezone. Napustila ih je kompletna prva petorka i nekoliko važnih igrača s klupe, a stigli su Sava Lešić, bivši Cibos Zack Wright, Saša Zagorac i Latvijac Ronalds Zakis. Sredina ljestvice zato bi trebala biti realnost Zelenih, ali uz malo sreće i možda još pokoje pojačanje mogu pokušati ganjati prošlosezonski rezultat.
Partizan je uvijek Partizan. To je rečenica s kojom bi morali započeti priču o njima. Iako im se rasula gotovo kompletna prošlosezonska momčad, iako su imali turbulentno ljeto u kojem su ih napustili predsjednik Predrag Danilović i dugogodišnji trener Duško Vujošević, iako već godinama grcaju u financijskim problemima – njih se jednostavno nikada ne smije otpisati. Od važnijih igrača iz prošle su sezone u ekipi ostali Mihajlo Andrić, Vanja Marinković i Edo Murič, a pojačali su ih Aleksandar Cvetković, Kosta Perović, Čedomir Vitkovac i Adin Vrabac. U novu sezonu povest će ih dugogodišnji igrač, kapetan i donedavno Vujoševićev pomoćnik – legenda kluba Petar Božić. Iako su slabiji nego lani, i ovakvi su spremni skinuti skalp pokojem favoritu, s tim da će se u bučnom Pioniru malo tko dobro provesti. Uz još poneku pobjedu na strani to bi crno-belima trebalo biti dovoljno za plasman između petog i osmog mjesta ljestvice. Za nešto više trebat će im ipak i kvaliteta više.
Zlatna sredina
Krka je u odnosu na prošlu sezonu oslabljena za prvog strijelca i kradljivca lige Malcolma Armsteada, sjajnog skakača Chrisa Bookera, ali i vrlo važne role-playere Jasmina Hukića, Nebojšu Joksimoviča i Alexa Wangmenea. Veliki su to nedostaci koje će hrvatski trener Ivan Velić pokušati nadoknaditi s našima Jurom Lalićem i Ivom Ivanovim pod košem, te Srbima Stefanom Sinovcem i Dušanom Katnićem na bekovskim pozicijama. Erjon Kastrati, Luka Lapornik, Mirko Mulalič i Matej Rojc kompletiraju momčad vrijednu sigurne plovidbe sredinom ljestvice, koju ćemo teško vidjeti ispod desetog mjesta na završnoj ljestvici.
Kada vas napuste najbolji skakač i MVP lige Nikola Jokić, najbolji asistent Nenad Miljenović i još nekoliko bitnih igrača rotacije, onda se od vas očekuje pad. Ali, od Mega Leksa tako nešto ne očekujemo, jer momčad im i dalje pršti talentom, kojeg će trener Dejan Milenović pokušati izbrusiti u nove unosne transfere za ovaj srpski klub. Nikola Janković, Ognjen Jaramaz, Nemanja Nikolić, Rade Zagorac, novopristigli Francuzi Alpha Kaba i Timothe Luwawu igrači su od kojih se u novoj sezoni očekuje iskorak, a predvodit će ih već iskusni 21-godišnjak Nikola Ivanović i jedini igrač stariji od 22 godine Predrag Samardžijski. Realnost je sredina tablice, iako će barem četiri-pet mladih igrača iz njihovog rostera u budućnosti ostvariti vrlo dobre karijere.
Skopski MZT tokom ljeta je dosta izmijenio momčad, a po njihovom dobrom starom receptu to će vjerojatno napraviti i tokom sezone, pa je teško išta, osim manjka kontinuiteta, od njih očekivati. Ipak, imati će dovoljno kvalitete, koju će opet predvoditi Damjan Stojanovski, da završe u donjem dijelu tablice, dovoljno udaljeni od zone ispadanja. Ovako na prvu gledano, momčad Aleša Pipana najtanja je na pozicijama playmakera, gdje imaju samo Nemanju Protića, te krilnog centra, gdje će zasad igrati Danilo Mijatović. Kažem zasad, jer uskoro možemo očekivati potpise nekih novih igrača, vjerojatno Amerikanaca. Sve iznad devetog-desetog mjesta za ovakvu bi momčad bio veliki uspjeh.
Metalac će sa, na papiru gledano, jednako kvalitetnom ekipom pokušati ponoviti prošlosezonski rezultat, kada su ligu zaključili na šestom mjestu ljestvice. Ipak, to šesto mjesto posljedica je raspleta u kojem se pet ekipa unutar četiri boda naguralo između šestog i 11. mjesta, a realnije ih je, po imenima, očekivati upravo na tom, jedanaestom mjestu. Nikola Jevtović, Dušan Kutlešić, Đorđe Majstorović i Nikola Malešević i dalje će biti udarne igle Valjevačkog sastava, a od novih pridošlica valja istaknuti našeg Tomislava Gabrića i godinu starijeg srpskog šutera Stefana Pota. Sredina tablice njihova je realnost, niže od toga teško da će ići, a za gornji dom će im i ove sezone trebati ponešto sreće.
Iako su promijenili vrlo malo igrača, trener Zadra Ante Nazor morat će mijenjati stil igre, barem one ispod koša. Kapetan Ivanov i Josip Sobin, koji su svojom uigranošću i sjajnom kombinatorikom izluđivali fizički dominantnije protivničke centre, napustili su klub, a za njih su stigli Ivan Marinković i Drago Pašalić, fizički viši, brži i pokretljiviji centri. Marko Ramljak dobio je društvo u bratu Ivanu, a razigravačko mjesto popunio je Amerikanac Glenn Cosey. Ostatak momčadi godinu je dana stariji, iskusniji za 40-ak utakmica iz prošle sezone i svakako se od nekih očekuje iskorak. Pitanje je može li momčad opterećena svojim financijskim problemima ponoviti lanjsko osmo mjesto ili su bliži tome da budu tr-četiri mjesta ispod. Poznavajući stil trenera Nazora i radnu etiku koju usađuje u svoje igrače, bliži su onoj prvoj opciji.
Donji dom
Gledajući sastav Igokee dan prije početka sezone, isti mi ne ulijeva povjerenje da mogu išta bolje od prošlosezonskog 12. mjesta. Aleksandar Ćapin, Miloš Dimić i Nemanja Krstić jedini su igrači vrijedni spomena. Tu su i Amerikanac Jordan Railey stigao sa sveučilišta Washington State i na kojem je imao status drugog centra te iskusni srpski internacionalac Miloš Komatina, ali njih dvojica ne bi imali značajniju ulogu u bilo kojem jačem klubu. Pred trenerom Željkom Lukajićem težak je zadatak, a olakšat mu ga može Uprava potpisivanjem još minimalno dva pojačanja,
Draško Albijanić, reprezentativac Bosne i Hercegovine koji je na ovogodišnjem Eurobasketu sakupio ukupno 14 minuta, najbolji je igrač nikšićkog sastava. Ostatak momčadi čine uglavnom igrači poznati pratiteljima crnogorske košarke, a možemo jedino istaknuti Đoku Šalića, koji je neko vrijeme igrao za Partizan, te Marka Mugošu, koji je nastupao za Budućnost. Trener Dušan Dubljević imati će stoga težak zadatak ostavit momčad u ligi ove sezone.
Tajfun ipak ima nešto iskusniji sastav nego njihovi crnogorski konkurenti u borbi za ostanak. Sandi Ćebular, Dragiša Drobnjak i Emir Zimić imaju dosta utakmica regionalne košarke u nogama, a tu su i Amerikanci Ceola Clark i Jacob Parker. Nabrojana petorka vjerojatno će biti i udarna snaga trenera Dejana Mihevca, a klupa ipak izgleda, barem po imenima, dosta slabije. Na papiru imaju bolja imena od Sutjeske, ali ova liga već je nekoliko puta pokazala da najslabija ekipa ne bude i posljednja, a osvojiti naslov prvaka Slovenije ispred velikih favorita Krke i Olimpije daje za pravo nadati se navijačima Tajfuna u ostanak u regionalnom društvu.