U našem “Throwback” serijalu danas se prisjećamo Olimpijskih igara iz Atlante 1996., tada prvog natjecanja od samostalnosti s kojeg smo se vratili bez medalje uz poraz u četvrtfinalu. Kao da je godinu ranije onaj silazak s postolja na Eurobasketu u Grčkoj bio kletva koje se nikako ne možemo riješiti.
U to vrijeme su bronce smatrane neuspjehom pa su svoja izbornička mjesta zbog toga gubili Mirko Novosel i Pino Gjergja. Hrvatska je tada smatrana jednom od favorita za najviša odličja, ali izgleda da je upravo Dražen bio ona posljednja karika koja nedostaje. Njegov odlazak je svakako bio šok zbog gubitka prijatelja i suigrača, ali na terenu nismo mogli nadoknaditi izostanak takve kvalitete, barem ne iz perspektive nekog boljeg rezultata. Ari Komazec je smatran njegovim nasljednikom, ali to je jednostavno bilo preveliki teret koji je stavljen u javnosti unatoč činjenici da su se tih godina medalje osvajale.
Olimpijski turnir i velika šteta propuštene prilike
Hrvatska je jako tešku skupinu A zaključila s trećim mjestom iza SAD-a, odnosno Dream Teama 2 i Litve koja je imala isti 3-2 omjer. U grupi su s našima bili još Kina, Argentina i Angola. U drugoj skupini su dalje prošli Jugoslavija, Australija, Brazil i Grčka.
Ždrijeb nas je sastavio s Australcima u četvrtfinalu i to se na kraju ispostavilo jednim od najbolnijih poraza hrvatske košarkaške reprezentacije. “Klokani” su slavili rezultatom 73:71 u nekoj neobičnoj utakmici u kojoj neke naše glavne uzdanice nisu moglo “pogoditi bazen”. Bez Dražena to jednostavno nije bilo to, iako su Toni, Dino, Arijan i Stojko pokušali biti vođe.
Bila je dosta problema van parketa. Mnogi igrači poput Dina Rađe došli su poprilično potrošeni (protiv Australije odigrao 15 minuta samo). Sam Rađa je na kraju priznao da je došao polomljen te su prethodne godine došle na naplatu. Htio je odigrati na svježinu koliko bude mogao bez velikih treninga. Čak je u jednoj izjavi sam sebe najviše krivio za slabiji rezultat jer je smatrao da se moglo i moralo bolje. Unatoč ozljedama ni kod naših protivnika nije bilo bajno. Australci su tada nastupili sa samo sedam igrača u rosteru!
Statistika utakmice protiv Australije dostupna na linku.
Kuki je bio blizu triple-doublea, ali bio je poprilično šuterski slab tog dana. Stojko je odradio double-double utakmicu, a Vladan Alanović bio je na 18 poena naš najefikasniji igrač.
24 godine poslije teško je reći tko je kriv, ali sigurno je da smo mogli više. Barem doći u borbu za medalje jer bi nas ždrijeb u polufinalu doveo Amerikancima koje nije bilo moguće pobijediti. Dream Team 2 je uvjerljivo došao do zlata, drugo mjesto je pripalo Jugoslaviji, a treće Litvi koja je je u utakmici za treće mjesto nadigrala Australce.