Možda ste u zadnje vrijeme preletjeli po Crošarci. Ako jeste, onda ste sigurno zamijetili da nedostaju dvije stvari. Ili nema hrpe A-1 izvještaja, poput primjerice nekih utakmica iz zadnjih par kola, ili nema portala uopće. Možda ste koji puta i spomenuli majku nekom zaposleniku vašeg mrežnog providera, a čovjek – ni kriv ni dužan. Ne brinite, do nas je, nije do vas. Zapravo, nije toliko ni do nas koliko do onih kojima smo povjerili hosting. Oni nisu iz Hrvatske. Čudno? Je. Navikli smo da hrvatski štednjak prouzrokuje nestanak električne energije za ostatak ulice dok se ne pripremi prosječan ručak, ali o irskim proizvodima (osim piva!) ne znamo ništa. Možda su i lošiji od naših.
Nisam iz Slavonije pa nemam puno poznanika u Dublinu. Ondje je tek jedan moj srednjoškolski kolega i jedna kolegica s faksa kojima je lijepo. Snalaze se ljudi, rade ono što najbolje znaju. Rade i uživaju. Neka! Sve je to život napisao, sve će to život jednog dana i vratiti. Hrvatska će jednom opet biti u Hrvatskoj, a ne negdje drugdje. A do tad ćemo koji puta nešto napisati i o toj Irskoj. Košarci, jasno.
Kad su mi kolege rekle da Irci zabušavaju sa serverom, instantno sam se sjetio jednog imena. Cal Bowdler bio je team-player za Atlanta Hawkse na prijelazu iz drugog u treći milenij. Krenuo je onomad u generaciji s Jasonom Terryjem kada je u klubu bio neprikosnoveni Dikembe Mutombo s tada nemalih 12.8 milijuna dolara za sezonu (deveti najplaćeniji igrač lige). Bowdler je bio solidan krilni igrač, 17. pick u godini velikana (Elton Brand, Steve Francis, Baron Davis, Lamar Odom, Rip Hamilton, Shawn Marion). Iza sebe je taj američki Irac ostavio neke od vrlo cijenjenih NBA-veterana poput Jamesa Poseya, Jeffa Fostera, ali i europskih snaga. Andrei Kirilenko bio je 24. pick, a naš “izgubljeni sin” Gordan Giriček našao se na 40. mjestu liste, draftiran od strane Dallas Mavericksa za koje nikad nije zaigrao, kao ni za San Antonio Spurse u koje je bio poslan za Leona Smitha.
Naravno da znate tko je Cal Bowlder. Pa to je jedini igrač koji je na jednoj NBA-utakmici uspio skupiti sedam osobnih pogrešaka. Bilo je to 13. studenog 1999., onog istog dana kad je Lennox Lewis u Las Vegasu “natabanao” Evandera Holyfielda. Bowdlerovi su igrali na Zapadnoj obali, u Oregonu kod Trail Blazersa i upisali jednog od 54 poraza te sezone. Bowdlerov šesti faul nije bio upisan od strane zapisničara, tek kad je napravio sedmog, na stolu su shvatili što se dogodilo. Poslije su još stigli i lažirati boxscore da ne ispadne skandal, ali bilo je kasno… Time-keeper je zaspao!
Znamo i za Pata Burkea, europskog prvaka 2000. godine s Panathinaikosom Željka Obradovića. Osvajao je taj i prstenove u Španjolskoj s Realom, ruski kup s Khimkijem i za kraj karijere poljsko prvenstvo s Prokomom. Burke je bio prvi ‘fetivi’ Irac koji je zaigrao preko bare. U prvoj se sezoni loptao s T-Macom u Orlandu, bila je to zadnja sezona Shawna Kempa, ali i ona u kojoj je upravo izgubljeni sin Giriček s Burkeom jedno vrijeme bio u istoj postavi. Nakon dvije godine i naslova u Španjolskoj (Gran Canaria, Real) vratio se u Phoenix gdje je najprije stigao do finala Zapada s ozlijeđenim Amar’e Stoudemireom i vrhunskom unutarnjom linijom u konkurenciji. Godinu dana kasnije Amare se vratio, a Burke zajedno s njim stigao do polufinala Zapada. Prve godine imali su 54-28 (drugi u konferenciji iza Spursa), one sljedeće su bili još bolji pa su sa 61-21 opet bili drugi iza Mavericksa.
Ti Irci koje smo u prethodnim pasusima nahvalili kroz dva igrača vraćaju se na malu scenu kao seniorska reprezentacija nakon šest godina izbivanja. Nije ih bilo još od 2009., još od onih dana kad je Eurobasket imao svoju B-diviziju. Tada su Crna Gora i Gruzija postale redovni članovi elitnog društva europskih reprezentacija, a Irski košarkaški savez je nakon nove neuspjele kampanje odlučio raspustiti reprezentaciju. Otkrilo se da je Savez bio dužan 1.2 milijuna eura, zemlja je tada bila duboko ogrezla u recesijskom dobu i nije se moglo dalje. Sada se može!
Još je pedeset dana ostalo do ovogodišnjeg Eurobasketa za siromašne. Kolokvijalni je to naziv FIBA-inog Europskog prvenstva za male zemlje (European Championship For Smaller Countries) na kojem će u moldavskom Kišinjevu od 26. lipnja do 3. srpnja nastupiti devet reprezentacija. U grupi s Ircima nalaze se San Marino, Malta i uvijek neugodni Gibraltar, a u skupini B su Armenija, Wales, Andora i Moldavija. Ne znamo znači li vam nešto podatak da je Monako otkazao…
Nakon što se vratila starom kontinentu kroz nastupe novoformirane Hibernije u FIBA-inom Europe Cupu, Irska se vraća se i u natjecanja seniorskih reprezentacija. Možda su zato ugasili servere. Da ih spomenemo, kad već nitko neće.