Moglo je gore, moglo je bolje, moglo je kako god, ali ispalo je baš ovako. U sredini, baš kako treba, baš da se vidi zaslužuje li hrvatska košarkaška reprezentacija nakon svojevrsnog podbačaja na Eurobasketu u Zagrebu i Lilleu zaigrati na Olimpijskim Igrama u Rio De Janeiru. Rezimirati valja na početku predstavljanja naša dva sigurna i još tri potencijalna protivnika da će Hrvatska na kvalifikacijskom turniru u talijanskom Torinu igrati u skupini B zajedno s domaćinima turnira, Talijanima, ali i s reprezentacijom Tunisa koja, barem gledajući otprve u skupini ima status autsajdera. U torinskoj skupini A sastat će se trolist reprezentacija Grčke, Meksika i Irana.
Prvu će utakmicu, planiranu za 4. srpnja odigrati Italija i Tunis. Igrači u kockastim dresovima nastupaju u dva sljedeća dana, najprije s Talijanima, a onda na zatvaranju prvog dijela natjecanja slijedi možda i najlakši dvoboj cijelog turnira s Tunisom. Sedmi dan srpnja je slobodan, a osmoga su na redu polufinalni dvoboji dok je finalna utakmica koja će iz Torina promovirati neku od momčadi na Olimpijske igre zakazana za 9. srpnja.
Grčka – pobjeda u finalu kao osveta za Zagreb
Kažu da smo najbolju utakmicu na prošloljetnom Eurobasketu odigrali protiv Grka. Zašto je onda u eventualnom torinskom finalu ne bismo ponovili, ovoga puta s pozitivnim završetkom. Njih također nije bilo u Londonu prije četiri godine jer nisu uspjeli proći četvrtfinale kvalifikacijskog turnira koji se u cijelosti održavao u venezuelanskoj prijestolnici Caracasu. Grke su naime, praktično na korak od Londona zaustavili Nigerijci koji su ih sa 80:79 svladali u četvrtfinalu. Nigerijci su se kasnije nakon polufinalnog poraza od Rusa kvalificirali u London zahvaljujući pobjedi nad Dominikanskom republikom u ogledu za treće mjesto.
Od zlata na Eurobasketu 2005. godine Grci imaju tek broncu iz Poljske četiri godine kasnije. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj bili su tek deveti unatoč samo jednom porazu kojeg su ostvarili na turniru. Na Igrama koje su udomaćili 2004. godine, kao i na onima u Pekingu ispadali su u četvrtfinalima i na kraju stigli do pete pozicije. U Zagrebu su nas tijesno porazili, a za sportsku osvetu bit će prilike već ovog ljeta. S njima se na turniru u Torinu sigurno sastajemo. Pitanje je da li u polufinalu ili u finalu. Ovisi o otvaranju s Talijanima.
Italija – protiv njih pamtimo samo pobjede
Bilo da se radi o Mediteranskim igrama 2009. godine u talijanskoj Pescari (pobjeda 108:104) ili o prijateljskoj utakmici u Poreču 2012. godine (pobjeda 72:70), protiv Talijana smo u poluformalnim utakmicama uvijek prolazili s osmjesima na licima. Isto je i u službenim utakmicama pravog natjecateljskog karaktera. Do uspjeha na Eurobasketu 2013. godine došli smo između ostalog i nakon pobjede protiv Talijana u ljubljanskoj skupini sa 76:68. Talijana na Igrama nije bilo još duže od Grka, oni su u Ateni 2004. uzeli srebrnu medalju izgubivši u finalu od čuvene argentinske generacije predvođene Luisom Scolom.
Zanimljivo, na toj je utakmici, inače talijanskom porazu 84:69 najefikasniji Talijan bio aktualni pomoćni trener Cedevite Gianmarco Pozzecco s dvanaest poena. Bila je to generacija kapetana Giacoma Galande, Gianluce Basilea, ali i našeg Zagrepčanina Nikole Radulovića. Od tada, Talijani su bili šesti na prošlogodišnjem Eurobasketu što im je i donijelo nastup na olimpijskim kvalifikacijama. Pamte dvadeseto mjesto iz Kaunasa 2011. godine gdje su čak bili lošiji i od Hrvatske… Na svjetskim prvenstvima su u aktualnom mileniju bili samo jednom, i to deveti u Japanu prije deset dugih ljeta. Nije ih bilo ni u Indianapolisu 2002., ni u Turskoj 2010., a ni u Španjolskoj prije dvije godine.
Ipak, opet su jaki, dovršili su smjenu generacija, a u rosteru je sada nekoliko vrlo atraktivnih imena poput NBA-igrača Bargnanija, Belinellija i Gallinarija, imaju vrlo dobrog Datomea, kao i naturaliziranog Amerikanca Hacketta. Trebat će ih svladati u preliminarnoj fazi ako se misli lakše do finala.
Tunis – popuna kvote sudionika s afričkog kontinenta
U košarci se nikad ne zna, kao od šale favorita može izdati šut, a autsajdera posrećiti. Pitajte Grke kako su se osjećali nakon poraza od Nigerije. E tako i mi moramo pripaziti na Tunižane, momke koji su jednom bili na Olimpijskim Igrama, i to baš prije četiri godine u Londonu. Nisu za to natjecanje morali igrati kvalifikacije već su se godinu ranije okitili zasad jedinim naslovom kontinentalnog prvaka na Madagaskaru.
Jednom su u povijesti bili i sudionicima Mundobasketa, i to 2010. godine u Turskoj. Tamo smo se i susreli s njima, bilo je to u istanbulskoj skupini B, a igralo se prvog dana mjeseca rujna u Abdi Ipekci Areni gdje smo pobijedili sa 84:64. Uzgred rečeno, Tunižani su to natjecanje završili na posljednjem, 24. mjestu, kao jedina reprezentacija uz Kanadu i Jordan s omjerom 0-5. Ni u Londonu nisu prošli ništa bolje, tamo su zajedno s Kinom imali isti omjer pobjeda i poraza. Zanimljivost je da su i u Istanbulu i u Londonu igrali u skupini s Amerikancima. Možemo se mi naslađivati s njihovih 0-10 na velikim natjecanjima, ali dok su oni igrali u Londonu, mi smo ga samo gledali na TV-ekranima.
Ukoliko nas ne zadese ozljede pola rostera i ako protiv Talijana na otvaranju turnira ne ostanemo gadno poraženi, oko pobjednika ovog susreta uz dužno poštovanje tuniškoj i afričkoj košarci ne bi trebalo biti pretjeranih pitanja.
Meksiko – potencijalna nepoznanica u polufinalu
Priča zlatne generacije meksičke košarke počela je sasvim slučajno. Da reprezentacija Paname nije ostala diskvalificirana za FIBA Americas 2013. godine pitanje je kako bi se stvari razvijale za osvajače naslova prvaka tog natjecanja. Meksiko je uskočio umjesto Paname i iznenadio pobjedama nad Venezuelom (aktualnim prvakom) na otvaranju turnira, Argentinom u polufinalu i Portorikom u finalnoj utakmici.
Meksikanci su potom nastupili na Mundobasketu u Španjolskoj gdje su u skupini ostvarili dvije pobjede, protiv Južne Koreje i Angole zahvaljujući kojima su se prvi puta u povijesti plasirali u drugi krug natjecanja. Ondje su naletjeli na Amerikance… Lani je Venezuela uzela kontinentalnu titulu upravo iz Meksika, a oni su u polufinalu ostali poraženi od Argentine. Začuđuje i posljednje mjesto s lanjskih Panameričkih igara u Torontu. Na olimpijskom turniru nisu nastupali od Montreala 1976.
Glavna uzdanica je Gustavo Ayon, centar madridskog Reala koji se lani s kraljevskim klubom okitio četverostrukom krunom. Uz naslove prvaka Španjolske i Europe Real je uzeo španjolski te interkontinentalni kup pobjedom nad brazilskim Bauruom. Uz Ayona treba spomenuti i Jorgea Gutierreza koji se šeće između Milwaukee Bucksa i Canton Chargea, filijale Cleveland Cavaliersa u razvojnoj ligi u kojoj je zasada trajno, od prosinca prošle godine.
Meksiko je protivnik koji je neugodan, ali itekako prolazan u eventualnom polufinalu. za vjerovati je da će se plasirati ispred Irana u svojem dijelu torinskog turnira, a za susret s njima Hrvatskoj trebaju dvije pobjede na startu.
Iran – ako se uopće sretnemo…
Najmanje šanse da se susretnu s nama imaju Iranci. Momčad koja je sigurno slabija od Grka, a protiv Meksikanaca im u svom dijelu turnira sigurno neće biti jednostavno. Bili su i oni u Pekingu prije osam godina, a mi ih pamtimo po dobrome. Na zatvaranju skupine za potvrdu plasmana u četvrtfinale u kojem ćemo kasnije ispasti od Španjolaca trebalo je dobiti Iran, a to je Hrvatska i učinila. Bilo je uvjerljivih 97:51. Iranci su bili samo na posljednja dva svjetska prvenstva. Za Tursku 2010. godine kvalificirali su se kao prvaci Azije godinu dana ranije, a na SP-u su opet igrali s nama. U istanbulskoj skupini bilo je 75:54. U utakmici nakon one s nama Iranci su svladali Tunis i tako došli do prve pobjede na svjetskim košarkaškim prvenstvima.
Za drugu su morali pričekati Španjolsku i nove četiri godine. Tamo su također stigli kao prvaci Azije 2013. godine, a u skupini u Granadi bili su bolji od Egipta. Iako su od četiri azijska prvenstva održana u razdoblju 2007. – 2013. osvojili tri turnira, ono u Kini 2011. godine završili su tek na petom mjestu što im nije bilo dovoljno za ulazak u ždrijeb olimpijskih kvalifikacija za London. To su međutim uspjeli sada, ovoga puta su Kini uzeli brončanu medalju. Vodi ih Dirk Bauermann, nekadašnji dugogodišnji izbornik njemačke reprezentacije.