Bez brige, nismo pali s Marsa i nismo se počeli drogirati u redakciji. Znamo da je Eurobasket počeo prije desetak dana, ali za one jače reprezentacije u koje spada i Hrvatska, neslužbeno je počeo jučer, odnosno danas. Oprostite na izrazu, nakaradan sustav natjecanja gdje ona ekipa koja ima dva-tri solidna euroligaška igrača sigurno prolazi dalje, za potpisnika ovih redova nije Eurobasket.
Ono što je atipično u ovih pet hrvatskih susreta je to da im se nije pridavao veliki značaj, odnosno u javnosti su prošli poput neke nevažne utakmice. Još početkom ljeta kada je Aco objavio plan i program priprema bilo je čudno što imamo mali broj prijateljskih dvoboja i što kasno počinjemo. Bilo je komentara da se previše podilazi igračima, ali analizom ždrijeba i mogućim križanjima, vidljivo je da smo dobili dodatnih desetak dana i još pet “prijateljskih” ogleda (Mađarska, Rumunjska, Crna Gora, Španjolska i Češka) za, recimo to tako, podizanje radne temperature.
Uostalom, i sam Dario Šarić je rekao da pravi Eurobasket počinje 10. rujna. Bez ikakvog podcjenjivanja, jedna Mađarska gdje je David Vojvoda uz Adama Hangu najbolji igrač, jedna Rumunjska za koju je Roko Leni Ukić rekao da nema pojma o njima i da zna samo za Vlada Moldoveanua (vjerujte nam, ako je netko košarkaška enciklopedija, to je Roko) i jedna oslabljena Češka gdje smo imali luksuz započeti utakmicu s drugom petorkom i odmarati dva igrača, nisu protivnici protiv kojih s ovom ekipom možemo biti poraženi koliko god loše da igrali.
Važniji posao je bio napraviti skauting za potencijalne protivnike u osmini finala nego ići na glavu u skupini, ganjati koš razliku i pokazati sve karte. S rosterima s kojima su momčadi iz skupine D došle na prvenstvo i s obzirom na to da je Turska domaćin, nema prevelike razlike da smo za protivnike dobili Turke, Srbe, Latvijce ili Ruse. Čak možemo reći da smo dobili najlakšeg suparnika iako smo bili drugi, ali protivnika koji je itekako opasan i gdje ne bi bilo veliko iznenađenje da nas pošalje kući.
Sve što ste do sada gledali od Hrvatske, slobodno možete zaboraviti. Aco je spremio plan B za napad i obranu. Jedno od mogućih “iznenađenja” je izrazito visoka, agresivna i atipična postava u sastavu Ukić-Bogdanović-Ramljak-Bender-Šarić gdje petica preuzima ulogu razigravača. Možete očekivati pick and roll igru Šarića i Bendera, a na drugoj strani terena neku verziju zonske obrane.
Prilike za popravni ispit nema i sve se svodi na tu jednu utakmicu, utakmicu generacije kako tepaju mnogi mediji. Mi se nećemo složiti s time. Utakmica generacije bit će utakmica za medalju koja se po prvi puta nakon mnogo godina čini nadohvat ruke, a do toga nas dijeli 80 minuta igre. Naravno, nećemo se zalijetati i idemo korak po korak. Prvi na redu su Rusi o kojima znamo sve, barem tako kaže Aco. Nemamo druge nego mu vjerovati.
Večeras u 20,30h budite ispred malih ekrana ako slučajno niste otišli direktno u Istanbul. Bodrite ove momke jer to zaslužuju. Tamo je 12 najboljih, 12 koji su to htjeli i 12 koji će, vjerujte mi, ostaviti dušu na terenu. Ostaje samo nada da će to biti dovoljno za probuđenu Grčku, a o njima kada/ako za to dođe vrijeme.