Nakon povijesne sezone u kojoj su igrače tada Borika Puntamike osvojili izvrsno 5. mjesto u prvenstvu sljedila je sezona otriježnjenja. Na žalost svih ljubitelja toga kluba sezona velikog otriježnjenja i ispadanja iz A-1 lige.
Na samom startu sezone nitko nije mogao ni zamisliti da će završiti na ovaj način. Produljena je suradnja sa treneron Plantakom, igrački kadar je ostao sličan prošlogodišnjem i u sezonu se krenilo sa ambicijom da se ponovo osigura liga za prvaka.
I sve je išlo po dobro zacrtanom planu, u jednom trenutku zbog uslaska novog sponzora u klub se promjenilo i ime u Sonik Puntamika, i ništa nije dalo naslutiti na daljnji razvoj događanja. Borba za osiguravanje lige za prvaka je trajala do posljednjeg kola regularnog dijela prvenstva.
No tad je sljedio pravi krah. Ne računajući zadnje kolo lige za ostanak u kojem su pobjedili Alkara u Sinju igrači Sonik Puntamike su ostvarili samo dvije pobjede (Alkar i Darda obje u Jazinama). Uz njihovu nemoć na gostovanjima gdje kroz cijelu sezonu nisu ostvarili niti jednu pobjedu ne računajući gore navedenu protiv Alkara koja nije imala nikakav značaj bilo je dovoljno da ih konkurenti preteknu na tablici i da završe na posljednjem mjestu.
Ekipu iz letargičnosti uprava je pokušala probuditi i sa promjenom trenera ali ni to nije previše pomoglo. Umjesto Nevena Plantaka kormilo Zadarskog mlađeg brata je preuzeo Marko Selin 26-godišnji dotadašnji trener juniorske ekipe.
Par kola nakon njegovog dolaska iz kluba je “potjeran” i Luka Drezga koji se nije uklapao u trenerovu koncepciju. U odlučujučoj utakmici koja se igrala u Jazinama protiv Dubrovnika igrači trenera Selina nisu pokazali ništa zbog čega bi trebali ostati u ligi i zasluženo su izgubili rezultatom 63-71. Nakon toga Dubrovčani su ostali slaviti u dvorani a na igračima Sonika je ostalo da po posljednji put nakon 7 sezona napuste dvoranu Jazine kao prvoligaši.