Još kao malom djetetu, otac mi je usadio ljubav prema košarci, a od njega sam preuzeo i ljubav prema Zadru, ljubav koja me držala dugo vremena.
Divio sam se igračima svog najdražeg kluba, a u čast Tomislavu Ružiću počeo sam nositi trinaesticu na dresu. Marko Popović redovno je oduševljavao prepune Jazine, a natpis “Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku” djelovao tako istinito.
Cibona je kroz prvih desetak godina 21. stoljeća bila dominantna. Zadar je bio glavni konkurent i uspijevao je ugrabiti tu i tamo koji trofej. Osvojena je čak i tadašnja Goodyear liga. Dvorana je uvijek bila ispunjena, a Tornado je stvarao atmosferu koja bi naježila svakog košarkaškog laika. No, kako to inače bude, takvu lijepu priču uništila je politika. U klub su počeli ulaziti razni “ljubitelji” Zadra, a tad je počela pucati i moja ljubav prema istom.
Dovodili su se igrači za koje, realno, nije bilo mogućnosti. Preveliki troškovi za igrače, čast iznimkama, koji nisu ni približno toliko vrijedili, značili su i odlazak mladih igrača u druge klubove. A Zadar je u to vrijeme imao najbolji omladinski pogon. Osim par pojedinaca koji su u tom klubu ostali duže od jedne sezone, nijedan stranac nije imao povezanost prema dalmatinskom dijamantu kao što su imali mladići koji su tamo prošli sve mlađe kategorije.
Što vrijeme ide dalje, tako se i Zadrov pogon ubrzano pogoršava. Već duži niz godina, Zadar nije stvorio pravog igrača, a kako je i novca sve manje, tako se dovode i sve veći promašaji od igrača. Isto tako, svi oni otpisani mladići sada redovno trpaju Zadar. Njihov dišpet najbolje radi protiv starog kluba. Tako smo prije koji dan mogli svjedočiti pobjedi Zagreba, kluba kojeg vodi Zadranin i čiji su igrači uglavnom Zadrani. Split bi se nakon vjerojatno desetak godina mogao ponovno naći ispred Zadra, a njihov najbolji dvojac stvoren je upravo u Zadru.
Zamislite samo momčad koju vodi Jusup, čiju igru predvodi Vladović, na poziciji dva i tri su Batur i Marčinković, a unutarnju liniju čine Dijan i Đugum. Svi ti ljudi otpisani su od strane matičnog kluba, a vjerujte mi, dosta su jeftiniji i kvalitetniji od trenutne Zadrove petorke.
Umjesto da vrijeme sve izliječi, Zadar pada sve dublje. U upravu dolaze slični ljudi, koji ne mare za klub, već samo za sebe. Ove sezone osiguran je ostanak u ABA ligi, koje više nema. U to ime potrošen je tko zna koliki novac na Coseyja, koji je forsirao igru, a posljedice te igre tek sad se osjete. On se pokupio i otišao, a Zadar će do kraja regularnog dijela strepiti za ulazak na Final Four.
Uz sve to, Jazine su zamijenjene Krešinom dvoranom, a on se na tu činjenicu vjerojatno okreće u grobu. Jazine su imale dušu i trebale su zauvijek ostati Zadrov dom. Zašto su pojedinci zbog svoje pohlepe uništili klub i uspjeli zgaditi ovu priču meni i stotinama drugih Zadrovih navijača zaista ne znam odgovor. Ali, zato znam jedno. Radost si mi Zadre davao i ne znam kad ćeš opet…