Razgovarali smo s najvećom nadom hrvatske košarke, 17-godišnjim Rokom Prkačinom. Povod razgovora bila su njegova tri naslova prvaka Hrvatske koja je osvojio u razmaku od samo tjedan dana i to u kadetskoj, juniorskoj i kao šlag na tortu seniorskoj konkurenciji u dresu Cibone.
Roko, kako se osjećaš nakon fantastičnog uspjeha i 4:0 protiv Cedevite u finalu?
Osjećaj je odličan, prvo moje seniorsko finale, prvo zlato. Svaka čast svim momcima što su uspjeli izgurati ovo do kraja. Svaka čast treneru koji je držao naše glave na okupu i vjerovao u ekipu kada smo bili najgori i hvala svima što se mogu pohvaliti da imam seniorsko zlato.
Iako si po godištu tek kadet, odavno si prerastao tu konkurenciju. Kako je bilo na završnici PH za kadete i juniore u Zadru?
Još uvijek imam 16 godina, tako da više volim da se o meni priča kao junioru i kadetu, nego o senioru. U Zadar smo otišli s velikim ambicijama. U svim generacijama smo ciljali zlato, što smo naposlijetku uspjeli sa 2 od 3 generacije. Igrali smo baš odličnu košarku i volim kada u najbitnijim utakmicama igramo najbolju košarku.
Vratimo se na košarkaške početke, s koliko godina si počeo trenirati košarku?
Košarku sam počeo igrati u 4. razredu. Prvo me tata odgovarao od toga, jer je on mislio da je malo prerano i da ima vremena, ali sam ga nakon nekog vremena uspio nagovoriti.
Sin si poznatog oca, savjetuje li te otac?
Otac me svakako najviše savjetuje, no nije jedini. Tu je i moj cimer “Šveđo”, koji mi isto puno pomaže na treninzima. Pokazuju mi neke stvari, trikove, a ja uzmem one koji mi se svide.
Mlađi brat Lovro također slovi kao veliki talent, možeš li nam reći par riječi o njemu?
Mlađi brat Lovro je sigurno veliki talent. Nadam se da ćemo ubrzo zaigrati u seniorskom dresu Cibone i bilo bi mi još draže da jednog dana bude bolji od mene.
U ljeto 2018. Hrvatska kadetska reprezentacija postala je prvak Europe na turniru igranom u Srbiji. Je li to najveći uspjeh u tvojoj dosadašnjoj karijeri?
Naravno da je Euro bio moj najveći uspjeh do sada i vjerojatno najdraži, jer sam uvijek htio s reprezentacijom osvojiti medalju. Da me sada pitate, cijele te pripreme bi ponovio s tom ekipom.
Osim što si pokorio hrvatsko prvenstvo s Cibonom, početkom travnja si kao MVP završnog turnira predvodio juniore do regionalnog naslova. Koja je tajna vašeg uspjeha?
Tajna našeg uspjeha je bilo naše zajedništvo. To zajedništvo nismo samo pokazali na ABA ligaškom turniru, već i sada na završnici. Odlično se razumijemo i na terenu i van njega i kad jednog ne ide odmah drugi uskoči. To je naša najveća prednost.
Ove godine odigrao si ogroman broj utakmica u raznim konkurencijama, osjećaš li umor sada na kraju sezone?
Istina, bio je velik broj utakmica i osjeća se sigurno malo umor, ali nema mjesta umoru. Sada se okrećemo novim pripremama s reprezentacijom i moramo se spremiti za novi Euro.
S kojim segmentom svoje igre si posebno zadovoljan, a za koji smatraš da bi ga trebao popraviti?
Ne znam koji segment da istaknem, ali svakako bi htio istaknuti da najviše trebam poraditi na svim segmentima obrane i šutu.
Očekivanja od sljedeće sezone?
Sljedeće sezone ne očekujem ništa manje od seniorskog zlata, a to koliko ću ja igrati, vidjet ćemo koliko ću zaslužiti.
Po tvom mišljenju, koliko vremena bi bilo optimalno za tvoj ostanak u dresu Cibone?
Ja ću biti u Ciboni dok ne bude vrijeme za odlazak. Kada će to biti, hoće li to biti bolji ili lošiji klub? Sve će to vrijeme pokazati, a ja mislim da je sve na meni.
Gdje se vidiš u budućnosti, Europa ili NBA?
Za sada se vidim točno tu gdje trenutno jesam, u Ciboni. O nekoj daljoj budućnosti neću baš puno pričati, zato što je svaki dan novi dan i tko zna što će mi to donijeti.
Košarkaški uzor?
Moj uzor kao i svakom djetetu u Hrvatskoj koje se bavi košarkom je Dražen Petrović.
I za kraj, koja je tvoja najveća želja koju bi htio ostvariti u košarkaškoj karijeri?
Moja najveća želja je zaigrati zajedno s braćom u dresu reprezentacije ili nekog velikog kluba.