#234

Roko Ukić:”Moj povratak u Split nije nemoguć”

Roko Ukić se vratio u Split. Sezona u Francuskoj prije nekoliko je dana i službeno poništena, te će Antibes i iduće sezone biti drugoligaš. Koronavirus zaustavio je sport, no Ukić se zbog toga nije previše uzbudio. Korona stanku u Francuskoj iskoristio je za obiteljska druženja.

Igrao sam sa sinom basket, svirao bubnjeve, zezao se u okviru mogućnosti koje su se nudile. Ne volim se žaliti na vrijeme koje nikome nije ugodno, a što bi meni bilo pretjerano bolje ili lošije nego drugima. Hvala Bogu imam zdravu i normalnu familiju, odlično se slažemo i u četiri zida možemo boraviti dovoljno dugo da nam nije problem– priča nam Ukić kojeg stanka i nije baš obradovala s obzirom da se i dalje s 35 godina na leđima raduje svakoj utakmici.

Boli činjenica da je korona odgodila kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju. U lipnju je Hrvatska u Spaladium Areni trebala hvatati vizu za odlazak u Japan, no turnir je odgođen za ljeto 2021.

Nećemo se lagati, sve je bilo podređeno tome. Cijelu sezonu sam bio usmjeren na kvalifikacije za Eurobasket koje smo uspješno odradili i na kvalifikacije za Olimpijske igre koje nismo dočekali. Ali, u cijelom svijetu ljudima su poremećeni planovi. Veliki postotak stanovništva se bori za egzistencijalne probleme da bih ja sad plakao za kvalifikacijskim turnirom. Igrao sam na dvije Olimpijade. Sigurno bi bilo lijepo igrati u Splitu. Ako se ostvari dogodine to će biti super, a ako se ne dogodi tako je očito trebalo biti.

Priznao je kako je u prošlosti razmišljao o kraju karijere.

Bile su dvije situacije u kojima sam razmišljao o kraju karijere. Prva je bila s 30 godina kada sam prvu godinu igrao u Cedeviti. Nisam imao dobru sezonu, bio sam na putu prema dolje. Do tada sam isključivo igrao osam godina Euroligu, a kada se uzme cijela moja karijera tome se mogu dodati i dvije godine NBA lige. Tada je prošlo cijelo ljeto bez ikakvih visokih ponuda, a doživjeli smo i debakl na Europskom prvenstvu 2015. kada smo izgubili od Češke. U tom trenutku sam ušao u sezonu bez kluba. Bio sam i ozlijeđen, nisam htio prihvaćati loše ponude. Dva mjeseca sam bio nigdje, te sam onda otišao u Varese. Ne znam ni ja zašto. Da sam imao koju godinu više ne bih otišao, ali po nekoj inerciji sam otišao. Prvi i zadnji put u životu otišao sam negdje bez familije. Nisam mogao podnositi da budem odvojen od njih. Vratio sam opet doma u Split dva mjeseca, totalno izgubljen. Kasnije sam potpisao za Cantu, samo da odigram sezonu do kraja. To je već bio trenutak da sam gotov. Onda su se dogodile Olimpijske igre u Riju gdje sam odigrao dobro i gdje je ekipa igrala dobro. Ponovno sam počeo dobijati ozbiljne ponude. Dogodio se Jure Zdovc koji me zvao u AEK i pod čijim sam vodstvom počeo ozbiljno mijenjati igru. On je bio moj vizionar kako bi igrač u mojim godinama na mojoj poziciji trebao izgledati. Prihvatio sam njegov način razmišljanja o košarci. Malo ljudi zna da sam u AEK-u potpisao ugovor na tri mjeseca. Da nakon tri mjeseca nisam zadovoljio opet bi bio nigdje i spreman za završetak karijere. No, igrao sam super, bio sam tamo prvi igrač. To je bila uzlazna putanja na malo nižem nivou, ali i dalje dovoljno dobrom da mogu igrati ozbiljnu košarku. 

Pitanje playmakera u Hrvatskoj već je godinama aktualna tema. Mnogi su se u toj ulozi okušali, no Ukić je i dalje broj jedan. Koliko god to neki osporavali…

Nije to počelo niti će završiti sa mnom. To je krenulo davno prije mene. Kada sam ulazio u reprezentaciju startni play je bio Damir Mulaomerović, a zamjena mu je bio Zoran Planinić. To su dvije europske klase u svakom pogledu. Svi su govorili sad će doći Ukić jer nemamo playa. Onda je došao Ukić i opet nismo imali playa. Razmišljanje naših ljudi je takvo da je Pino Giergia jedini play koji je ikad bio dobar. Ljudi imaju pravo na tako razmišljanje. Ja imam svoje rezultate i CV iza sebe, napravio sam najbolje što sam mogao, a kako će netko gledati na tu situaciju se ne može utjecati. Kada smo malo išli eksperimentirati na poziciji playmakera vidjeli smo kako je to završilo i kako stvari stoje. To su konkretne činjenice, a na osobne afinitete prema nekom igraču ne možeš utjecati.

Sada kada se Split vratio u ABA ligu mnogi će reći da je idealno vrijeme za povratak.

Ljudi su me zvali, nema tu nikakvih tajni. Ne mogu dati odgovor, ni da, ni ne.  Više bi mi teoretski značilo da opet osvojim nešto sa Splitom, nego da osvojim prvenstvo Francuske koje je 30 puta priznatije u nekim globalnim okvirima. Emocije koje me vežu za Split nikad neće proći. Imam ugovor s Antibesom koji ne mogu iskidati i ostaviti na stolu. Moj povratak u Split nije nemoguć, ali nije baš toliko ni blizu. Nije stvar moje želje, već raznih okolnosti koje se moraju poklopiti da se to dogodi. 

Split se nakon sedam godina vratio u regionalnu ligu.

ABA liga je super i zamka. Klub mora biti spreman se nositi s ABA ligom, to nije baš lako. To je jako zeznuto natjecanje. Igrao sam nedavno s Cedevitom dvije godine to natjecanje, to je teška liga za igrati u svakom pogledu. Moraš imati status, izboriti se za njega. Utakmice su tvrde. Nekad igraš protiv nekih momaka za koje nikad nisi čuo, a svi su talentirani, mladi, nabrijani. Puno je interesa unutar lige koji vladaju. Trebaš se kao klub izboriti za svoje mjesto pod suncem u toj ligi. Ako dođeš nespreman bit ćeš topovsko meso. Uvijek se kroz tu ligu traže dva kluba na kojima će se svi kaliti. Biti stabilan u toj ligi nije lako.

Cijeli razgovor pročitajte OVDJE