Roko Ukić: “Favoriti smo, samo se trebamo uigrati…”

Roko Leni Ukić sugovornik je s kojim biste (o košarci) mogli pričati satima. Malu rupu između utakmica svog Antibesa Ukić (28 koševa i deset asistencija u posljednjoj) je iskoristio da Novu godinu dočeka u krugu obitelji i prijatelja u Splitu, a mi za razgovor.

– Lani i ove godine mi se konačno dogodilo da priko zime mogu doć doma zato šta mi se malo smanjija ritam i imam utakmice jedanput tjedno – priča nam Ukić koji već drugu sezonu igra u Francuskoj. Prošle sezone bio je član prvoligaša Levalloisa, ove Antibesa, poznatog kluba koji trenutno nastupa u drugoj, a traži put povratka u prvu ligu i na stare staze slave.

Kakve su za promjenu Nove godine doma?
– Paše mi malo prominit zrak. Više volim Split zimi nego liti. Vani sam već 15 godina. Moja sjećanja grada su iz ranih dvijetisućitih. Split zimi mi je puno sličniji tom Splitu. To ne znači da ću liti plakat na turiste ili Ultru. To mi se ne sviđa, ali prilagodim se.

A kako je na Azurnoj obali? Odlučio si se ljetos za Antibes zbog obitelji?

– Samo u Vareseu sam bija bez obitelji, žena i dvoje dice bili su u Zagrebu. Nisan ih moga povest jer sam zbog ozljede mora potpisat kad je već počela škola. Blizu Božića sam samo ostavija garantirani ugovor do kraja sezone i otiša ća. Nisam moga podnit samoću, a nisam ima dovoljno motiva za borbu s tim u toj fazi karijere, posli 30. godine. Tad sam odlučija da ću do kraja karijere tražit di mogu bit skupa s familijom. U Ateni (nap.a. AEK-u), Parizu i Antibesu imaju internacionalnu školu u koju dica idu od prvog dana. Tu mogu imat nesmetano djetinjstvo, tu su zadovoljni. Tako da mogu imat potpuni obiteljski život, a istovremeno radit posal koji najviše volim i koji još mogu kvalitetno obavljat – priča nam Ukić o Sari (12) i Luki (9), kako je završio u drugoj ligi.

– Tu su i sportske obveze. Mala pliva, mali igra košarku. Dica ne smiju patit zbog tvog posla. A nema ko me nije pita: “Sinko pa di ćeš igrat drugu ligu?”. I na svakoj utakmici me neko od protivnika pita: “Pa šta ti radiš tu?”. Ja se na to samo smijem. Ne da mi se ulazit u neke velike filozofije jer odgovor ne moš dat u jednoj rečenici.

Antibes je dobro poznato ime.

– Klub ima milijunski budžet, velike ambicije, dvoranu za osam iljada ljudi. Nisam se tu doša igrat. Košarka je tu i energetski na visokoj razini. Nema velike razlike u kvaliteti utakmica u odnosu na prošlu sezonu u Parisu kada sam bija na All Staru, jedan od vodećih playmakera lige. Možda 20 posto. No, dovoljno je ljudima pročitat druga liga i u njihovim očima si već u penziji ili gotov, nezainteresiran. Zna sam da će se to dogodit, ali to sam svjesno odlučija.

Očekuje se tvoj povratak u reprezentaciju koju u lipnju u tvom Splitu očekuju kvalifikacije za OI?
– Svaki košarkaš s našom putovnicom bi mora bit na raspolaganju. Ako sam dovoljno kvalitetan i dobar da mogu igrat, bit ću na dispoziciji, a dalje će procijenit izbornik. S Mršićem sam prije nego šta se i znalo da igramo u Splitu ima inicijalni razgovor. Reka sam da ću bit na raspolaganju ako budem zdrav i mislim da je moja košarka dovoljno dobra da taj nivo mogu odradit. Te dvi stvari s moje strane su zadovoljene. Na izborniku je da procijeni koja vrsta igrača mu triba, što smatra da je najbolje.

Rekorder si po broju nastupa za reprezentaciju.
– Igra sam i kad sam triba i kad nisam. Bija sam ozlijeđen jedno sedam prvenstava šta niko nije zna. Zna sam to krit od klubova samo da mogu igrat, jer su veliki ugovori bili u điru. To sam kasnije platija i već posli 30. sam izgubija top klupski nivo. Ali to je bila moja odluka jer sam ima velike ambicije nešto napravit s reprezentacijom. Jedino sam reka da ne mogu igrat na početku prošlih kvalifikacija kada sam bija u Cedeviti. Tad stvarno nisam bija u stanju igrat tri utakmice tjedno, a onda u “prozorima” i za reprezentaciju. Moje tijelo je pucalo. Ne bi tad ništa moga dat.

To je ionako bilo i razdoblje ciljanog pomlađivanja reprezentacije?
– Ali i da su me zvali, tad ne bi moga igrat. Već iduće sezone kada sam igra za Levallois opet sam se stavija na dispoziciju.

No, poziv nije stigao?
– Tadašnji izbornik Anzulović me nije nazva. No, to je legitimno pravo.

Kako vi igrači iščekujete kvalifikacije?
– Bojan, Dario su moji bliski prijatelji. Svi smo uzbuđeni, naročito šta igramo kući. Imamo veliki motiv. Otvorila nam se mogućnost plasmana, a pogotovo s domaćinstvom. No, nismo u poziciji nikoga gledat s visoka nakon zadnje dvi godine. Opet, svjesni smo da reprezentacije koje nam stoje na putu nisu sami svjetski top. To nam daje dodatni optimizam.

Čekaju nas Brazil i Tunis, prođemo li potom vjerojatno Njemačka, Rusija?

– Ako svi dođu u najboljim sastavima možda su na papiru najjači protivnici Nijemci. No, ni oni zadnjih godina ne briljiraju. S Rusima smo imali neugodno iskustvo na zadnjoj utakmici. To je još jedan razlog za oprez. Ovi turniri su neugodni. U jednom lošem danu sve ambicije mogu past u vodu.

Aco Petrović koji vas je odveo na OI u Rio vodi Brazil?

– Bit će to čudno. Jako ga respektiram ka čovika i trenera. Sigurno će nam napravit zamke koje ćemo morat izbjeć. Brazil je momčad velikih imena, ali igrača koji su uglavnom prošli zenit. No, u kratkom turniru mogu bit jako neugodni. Ne podcjenjujem ni Tunis, imaju tri-četiri odlična igrača, dva euroligaška. Ne triba se bojat nikoga ako si dobar. Ali ako si loš moš izgubit od svakoga. I mi smo na prošlim kvalifikacijama za Igre dobili Talijane koji su bili preodređeni da odu u Rio, Grke koji su na papiru bili triput jači. Ali i gubili smo od Senegala.

Ostatak intervjua na linku:

https://www.slobodnadalmacija.hr/sport/kosarka/clanak/id/641519/roko-leni-ukic-favoriti-smo-samo-se-tribamo-uigrat-puno-prilika-smo-propustili-ali-ako-se-ukaze-nova-i-ako-se-poklope-zvijezde-onda-cemo-zavrtit-janje

HTML Snippets Powered By : XYZScripts.com