Nostalgija: Gregor Fučka, playmaker u tijelu centra

Svatko tko je devedesetih godina prošloga stoljeća imalo pratio košarku, zasigurno će se sjetiti jedne sjajne talijanske generacije koja je na svome vrhuncu osvojila po jedno europsko srebro i zlato, a jedan od najbitnijih, ako ne i najbitniji kotačić u sastavu tadašnjih izbornika Ettorea Messine i Bogdana Tanjevića bio je jedan – Slovenac! Njegovo ime je Gregor Fučka i on je jedan od najboljih košarkaša koji je nastupao za reprezentaciju naše susjedne prekomorske države.

Gregor Fučka se rodio u Kranju, a u rodnom je gradu, odnosno u klubu Triglav, započeo svoj košarkaški put. Taj put sa 17 ga je godina odveo u ljubljansku Olimpiju kao jednog od najtalentiranijih košarkaša s područja tadašnje Jugoslavije. U to vrijeme bivšom je državom, ali i Europom drmala Jugoplastika, pa se Fučka 1990. godine put Italije otisnuo bez osvojenog trofeja. Prva stanica bio je Trst i klub Stefanel, a nastupajući u gradu u kojem umire bura dobio je priliku igrati i za reprezentaciju Italije. Najprije je s reprezentacijom do 19 godina 1991. godine osvojio srebro na svjetskom prvenstvu u kanadskom Edmontonu, da bi dvije godine kasnije s dvije godine starijom reprezentacijom završio na četvrtom mjestu svijeta u španjolskom Valladolidu.

 

Nakon četiri godine Trsta, Fučka prelazi u Milano, u klub koji se tada zvao Olimpia, a u tri je sezone igranja u prijestolnici mode osvojio po jedno prvenstvo i Kup Italije, i to iste sezone 1995/96. Nakon Milana 1997. je godine prešao u Bolognu u klub koji je u pet godina Fučkinog igranja promijenio tri imena – Teamsystem, Paf i Skipper. U Bologni je osvojio po jedno prvenstvo (2000.), Kup (1998.) i Superkup (1998.) Italije, ali puno veće uspjehe u tome je razdoblju imao igrajući za reprezentaciju.

Prvi nastup na nekom natjecanju Fučka je s Azzurima imao 1995. godine na Eurobasketu, gdje su Talijani završili na petome mjestu. Već dvije godine kasnije stiže i prva seniorska reprezentativna medalja. Na Eurobasketu u Španjolskoj osvajaju srebro, izgubivši jedinu utakmicu tek u finalu od tada ipak prejake Jugoslavije, koja ih je ostavila ispod 50 poena (61:49). Ipak, to je tek bila najava što će sjajna generacija predvođena Fučkom, Alessandrom Abbiom, Denisom Marconatom, Carltonom Myersom i ostalima učiniti dvije godine kasnije u Francuskoj.

Prvi krug Talijani su prošli sa četiri pobjede i dva poraza, a u četvrtfinalu ih je čekala Rusija. Do sjajnih 102:79 predvodili su ih Myers i Fučka s 22, odnosno 19 poena. U polufinalu su se Talijani osvetili Jugoslavenima za poraz u finalu dvije godine ranije i sa 71:69, uz 17 koševa Fučke, prošli u finale, gdje ih je čekala Španjolska. Opet je odlično odigrao Fučka, ostvarivši double-double učinak od po deset poena i skokova te zajedno sa sjajnim Myersom odveo Italiju do 72:64 i drugog zlata u povijesti, prvog nakon 16 godina. Fučka je sasvim zasluženo ponio titulu najkorisnijeg igrača turnira.

U međuvremenu je Fučka nastupao i na Svjetskom prvenstvu 1998. (6. mjesto), Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. (5. mjesto) i Eurobasketu godinu dana nakon Sydneya, gdje je na oproštaju od reprezentacije stigao tek do devetog mjesta.

A nakon Bologne, Fučku je karijera na klupskom planu odvela u veliku Barcelonu, gdje se zadržao pune četiri sezone. S Blaugranom je ovaj stasiti Slovenac osvojio najviše klupskih odličja – trostruku krunu 2003. godine (Prvenstvo, Kup i Euroliga), dok su godinu dana kasnije osvojili oba domaća trofeja. U već poznim godinama, s 35 na leđima, Fučka se izborio za još jedan ugovor u najjačoj ligi Europe, te sezonu 2006/07 igra za Gironu s kojom osvaja Eurocup, nakon čega se vraća na Čizmu.

Gregor_Fucka

Tu je ostao igrati još četiri sezone prije umirovljenja. Prvo je godinu dana pod ravnanjem našeg Jasmina Repeše igrao za rimsku Lottomaticu, nakon čega prelazi u GMAC Bolognu gdje se isto tako zadržava tek jednu sezonu, a 2011. godine nakon dvije sezone odigrane u Pistoia Basketu objavljuje konačan kraj karijere.

Iako nije bio igrač velikih brojki, te je u karijeri postizao u prosjecima po sezonama između 10 i 13 poena i hvatao 5-6 skokova, Fučka je bio izuzetno cijenjen u košarkaškim krugovima. Unatoč svojoj visini od čak 215 centimetara igrao je na poziciji četvorke, dok se tek na kraju karijere prebacio na centra. Posjedovao je izuzetnu tehniku, brzinu i agilnost u odnosu na visinu, što mu je donijelo značajne prednosti u karijeri, a svoju igru temeljio je uvijek na svom velikom poznavanju košarke, uz sjajno čitanje igre i napadački arsenal koji je posjedovao.

Fučka je bio predvodnik sjajne generacije reprezentativaca Italije, koji su ovoj apeninskoj državi donijeli staru košarkašku slavu koja je ostala u sjeni ostalih nakon odlaska velikog Dina Meneghina, a uz to je obožavan i u svojoj Sloveniji, pogotovo u rodnom Kranju, gdje su domaći ljudi ponosni na jednog od svojih najslavnijih sugrađana.

grosbasket