Na današnji dan 1964. rođen je Dražen Petrović. Ime koje je zauvijek promijenilo košarku. Ovo je tekst posvećen Draženu, ali iz ugla nas koji ga nismo gledali, ali opet nam je bio uzor i inspiracija. Kapetane, sretan rođendan.
Pomalo je čudno da mi mlađi toliko gledamo na Dražena kao uzora. Mnogi koji su ga gledali rekli su da da je za njih košarka umrla na dan kada i Dražen što dovoljno govori koliko su ga ljudi cijenili. Nama je bio prozor u svijet košarke kroz snimke, priče i filmove. Iza Dražena je ostao mit, legenda koja živi i danas. Tragična smrt dodatno je osnažila taj mit, ali i bez nje bio bi legenda jer je jednostavno bio najbolji.
Od dječaka do legende
Prva od mnogih mitskih Draženovih utakmica odigrana je s njegovih 18 godina u rodnom Šibeniku. Naravno riječ je o finalu s Bosnom. Svjedoci tog vremena govore da je u toj utakmici prerastao dječaka s afro-frizurom i postao killer. Hladnokrvnost koju je pokazao s 18 godina kada dvije sekunde prije kraja hladno pogađa dva slobodna bacanja i (ne) donosi naslov Šibenci. Gledajući malo u sadašnjost, usporedbu možemo naći u Luki Dončiću koji je Real odveo do europske titule i bio MVP. Ipak, jedna je stvar odvesti moćni Real na tron Europe, a druga je malu Šibenku do naslova prvaka u najjačoj ligi Europe. Još jedan dokaz Draženove igračke genijalnosti. Dražen je sljedeće ljeto napustio rodni grad i pridružio se bratu Aci u Ciboni. Tko zna kako bi izgledala povijest košarke da savez nije Šibenci uzeo naslov…
Cibona na krovu Europe
Dani u Ciboni najveći su dani u njegovoj karijeri. O toj moćnoj Ciboni čuli smo stotine priča, ali se jedna uvijek ponavljala. Priča o Draženovom šutu. Šut je bio njegovo najjače oružje i koristio ga je bez zadrške. 112 poena protiv Olimpije je učinak koji nikad nitko neće srušiti. Koliko je bio u košarci potvrđuje podatak da je Dražen prije susreta rekao da danas ide po rekord i da ga nitko ne može zaustaviti. Zaustavilo ga je jedino vrijeme pa je stao na 112 koševa. Kada kao dijete čujete da je netko zabio 112 koševa automatski postanete njegov fan, a to je bio slučaj s mlađim generacijama i Draženom. Bio je igrač za velike utakmice. Možda i najveću u dresu Vukova odigrao je u finalu Kupa prvaka. Bilo je to prvo od dva finala. Veliki Real Madrid pao je u Ateni, a Dražen je ubacio 36 koševa za veliku feštu u Zagrebu. Slike Dražena na ramenima običnih ljudi ili slika gdje izlazi iz autobusa i ponosno pokazuje pehar je nezamisliva danas. Nismo imali nikog sličnog dok smo odrastali, ali imali smo te Draženove slike i sline koševe. Dovoljno da zavalimo loptanje pod obručima.
NBA i najbolji šuter svih vremena
Nakon što je osvojio sve što se može osvojiti s Cibonom, Dražen odlazi u Real. U Realu je odmah dokazao da je igrač za velike utakmice. U finalu kupa pobjednika kupova ubacio je 62 poena. Da, dobro ste pročitali 62 poena u finalu nekog europskog natjecanja. Jednostavno je postao predobar za Europu. Uzeo je Kup prvaka, Kup pobjednika kupova, a da lista bude kompletna u Zagrebu je 1989. uzeo naslov prvaka Europe s Jugoslavijom.
Morao je u NBA. Morao se dokazati da može s najboljima, da je on jedan od njih, ali morao je i otvoriti put svim budućim europskim igračima koji danas imaju veliku ulogu u NBA-u. Mnogi su mu predviđali neuspjeh jer bio je bek-šuter – pozicija koja je bila rezervirana za fizički moćne Amerikance. Nakon muke u Portlandu gdje pored Draxlera nije dobio pravu priliku odlazi u Netse i uzima broj tri na dresu. Time je htio poručiti da je najbolji šuter u ligi i nije mu dugo trebalo da dokaže koliko vrijedi. Za dvije godine u Netsima je od loše ekipe napravio playoff ekipu, a on je uz Jordana i Millera bio najbolji šuter lige.
Hrvatska protiv Dream Teama je najveća odigrana utakmica bilo koje hrvatske ekipe ikad. Dražen je vjerovao da Hrvatska može dobiti. Nikad nije imao strah, nikad nije odustajao. Nije mu problem bio ni uzeti Jordana na sebe i pogoditi tricu preko njega. On je vjerovao da može, a ljudi su vjerovali njemu. Draženova smrt promijenila je sve, ali kako vrijeme odmiče možemo reći da je Draženova košarka promijenila je puno više. Legenda o Draženu živjet će vječno – pogledajte samo današnji NBA i koliko stranih igrača ima važnu ulogu u svojim klubovima. Dražen je bio prvi i zbog toga je zauvijek zadužio košarku.
Mi koji smo odrasli gledajući sva razočaranja reprezentacije u Draženu smo vidjeli utjehu te smo slušali dovoljno priča o njegovim velikim utakmicama. Dovoljno o njegovom radu, trudu i upornosti. Dovoljno o njegovoj želji za pobjedom, liderstvu i posvećenosti igri. Dovoljno da nam bude uzor.
Puno je kapetana, ali samo je jedan Kapetan.